Senj: Uskrs s biskupom
Biskup Bogović započeo je svoju propovijed riječima: "ovih dana svjedoci smo velkog obrata u našoj liturgijiu ovih dana spominjali smo se muke Isusa Krista a danas slavimo njegovo uskrsnuće. Zbog toga su učenici bili tužni, a danas ih gledamo radosne i vesele jer Krist nije nestao, život je pobjedio u njemu, iako je bio pribijen na križ. On je uskrsnuo. Taj obrat trebamo dobro zapamtiti jer takvih obrata je bilo u više navrata, ovdje ćemo danas neke spomenuti. Prije svega spomenimo se što nas veže uz Veliki petak i one naše velike petke koje proživljavamno u svojim životima i u svojemu narodu."
Nastavljajući propovijed osvrnuo se i na trenutno stanje vlasti i društva tj. na probleme nastale nesposobnošću vođa; u gospodarstvu, zdravstvu, školstvu …pitamo se više puta pa što nam se to danas zapravo događa? Mnogi se danas boje da sve ide na gore i postaje sve nesigurnije, nevoljama se ne vidi kraj, posebno se pitaju oni koji imaju djecu i unučad pa se boje da će njima biti gore nego što je nama danas. Naš narod je sve stariji ljudi sve više pobolijevaju, a zdravsto je neprestano u nekom prestrukturiranju. Mi svećenici s tugom gledamo kako u našim župama prevladava umiranje nasuprot rađanja, katkada se osjećamo kao grobari župljana, čak i našeg naroda, sve više je neudanih i neoženjnih, a vjenčani se tako lako rastaju. Uz sve to gase se ustanove u manjim i potrebnijim sredinama i premještaju u napučenije i bogatije krajave. Mogi strahuju nad sudbinog i vlastitog naroda jer im se čini da su vođe pogubile sve kompase da ni sami ne znaju gdje su, a kamo li, da bi znali narod usmjeriti. Stječe se dojam da vlasti znaju kako zatvoriti neuspješna poduzeća ali nisu našli načina kako pokrenuti uspješna. U škole se nastoji uvesti „znanje“ u kojem se na prepoznaje čak muško i žensko, po kojemu se ne treba truditi činiti dobro, nego osloboditi nagone i paziti da se ne našteti tjelesnom zdravlju a za duševno to i nije tako važno kako kažu oni.
Zatim je kazao: ni druženje među ljudima nije ugodno kao što je nekada bilo. Čim se njih nekoliko nađe zajedno, međusobno se ljute i prigovaraju jedni drugima i na koncu se rastaju sa više gorčine nego prije sastanka. Evo to je ono što je u našim srcima dušama što i mi poput učenika sa gorčinom izgovaramo i mislimo ali ipak nije to prava i puna slika, jer ljudi trebaju imati osjećaja i za ono dobro što se nalazi u narodu, u nama i oko nas. Nije sve tako crno, između maglovitih trenutaka pokaže se sunce, mjesec i zvijezde ima dosta svijetla u ovom našemu svijetu, dobrote kojoj se treba radovati programa koje treba podržati, osoba i ustanova, koje ustrajno rade da se poboljša život u našemu narodu i u našoj državi. Napomenuo je, ne valja kako kažu ljudi gledati sve crno, treba pogledati lijevo i desno i vidjeti kako je proljeće došlo, cvjetaju naše njive i vočke, dakle ima dosta dobra oko nas."
Osvrnuo se i na poslanje svećenika u našoj biskupiji. Kazao je: "koliko molitava i dobrih djela oplemenjuje područje naše biskupije? To mi svećenici dobro znademo, pogotovo kada se susretnemo s bolesnicima. Ja osobno isto mogu reći da me je jedna bolesnica nekako podigla iz ovoga crnoga razmišljanja, kada sam još bio mladi svećenik i onda sam vidio kako je ona, iako je bila pred smrt, pred susretom s Bogom, kako je imala mnogo jasniji i svjetliji pogled na život." Zaključio je: "Rijeka dobrote napaja naš narod i naše krajeve no to kao da nije zanimljivo za naše medije i ne nalazi se u njima na prvim stranicama."
Zatim se osvrnuo na svetu vazmenu noć i događaj Isusova uskrsnuća koji se dade usporediti s kozmičkom eksplozijom kojom je sve stvoreno. "U sinošnjoj službi čitanja pratili smo u slikama stvaranje i razvoj stvorenoga. Netko reče da je stvaranje zapravo Božji poljubac u ništa. Učenjaci govore o počecima svijeta kao o nekom prasku „higgsovog bozona“ ili kako vjernici kažu „Božje čestice“, dogodio se nagli obrat prije nije bilo ništa, onda nastane veliki svemir, „Božja čestica“ je puna stvatralačke ljubavi ona je poput zrna u kojemu je projekt cijelog svemira i svega što je u njemu od početka do kraja. U tome sitnome zrnu je sve što imamo već planirano i projektirano i onda dolazi kako kažu do toga praska i život odjednom eksplodira ispuni svemir. Mi to tumačimo ovdje, kao plod ljubavi jer ondje gdje je ljubav tu je stvaranje, jer to stvartanje zapravo znači ona slika, da je stvaranje Božji poljubac u ništa.
Nadovezujući se na rečeno: "Ali dogodio se poslije i jedan drugi prasak. Drugi nagli obrat, druga pobjeda života. Također pratili smo sinoć kako je u svijet ušao grijeh ali ga je Božja ljubav vodila prema novoj eksploziji života. Vodila je svijet prema novom prasku, prema novom obratu i pobjedi života u Isusovom uskrsnuću. Taj obrat se dogodio upravo onda kad je Isusov život sveden na ništicu kada ga gotovo nije bilo, ali je postojala ljubav Božja i njegova okrenutost prema toj ljubavi. Ljubav pobjeđuje grijeh i smrt, koja je posljedica grijeha. Taj događaj izveo je obrat u učenicima među onima koji su bili zahvaćeni Božjom ljubavi. Oni su počeli jednostavno drugačije gledati na sve oko sebe, svoju patnju, teškoće i svoje križeve koje su imali, sve su u sjaju Kristova uskrsnuća vidjeli kao bogastvo i kao vrijednost. Isto kao što mi ako razumijemo Kristovo usktsnuće, onda je svaki naš križ itekako jedno svijetlo i u našemu životu kada je ponesemo ljubavlju, kao što je to Krist činio. Od osjećaja izgubljenosti i poraženosti apostili se osjećaju radosni i pobjebnici i da je to pobjeda ljubavi vidi se i po tome što učtenici nisu krenuli prema Pilatu, Herodu i farizejima da im se osvete za muku i smrt Kristovu, jer tada to zapravo ne bi bila pobjeda ljubavi nego pobjeda mržnje koja nastaje kada prevlada osveta, a mržnje u Isusu nije bili ni ni u najmanjoj mjeri. Učenici su se okrenuli onima koji Boga ljube i svijetu koji je poteban Božje ljubavi i tako su krenuli u svijet. Putem ljubavi prema svakom čovjeku. Gledajte kako se ljube govorili su pogani gledajući kršćane i kršćanske zajednice. Krist je bio uvjeren i onda kada su ga vodili na sud i na Kalvariju da će nadvaladati i samu smrt jer je slijedio samo onu unutarnju navigaciju, a to je ljubav. On je nju imao i slijedio i onda kada ga nije vodila onamo gdje je bilo lagodno i ugodno i onda kada ga je vodila na križ. Učenici su u to povjerovali tek kad su vidjeli da je pobjedio život, onaj koji ih je toliko ljubio da je i svoj život položio za njih."
Nsastavlja biskup: "Dogodit će se na koncu treći prasak, treći obrat koji je u našoj nadi, a to je, da će i na koncu kada ovaj svijet dođe do kraja, događati se opet Kristovom ljubavlju i s Kristom obrat u ovome svijetu i pobijediti će život. I u našemu životu, koji ima svoj početak, svoj kraj, i mi ćemo jednom doći do svoje nule, život će se spustiti do kraja ali mi vjerujemo da će se unašemu životu dogoditi taj obrat ta pobjeda taj prasak, ta eksplozija života, upravo zato jer smo vjerovali u Kristovo uskrsnuće i mi smo također rođeni da uskrsnemo jednoga dana kao što je Krist uskrsnuo. U svaki naš životni brod ugrađena je Kristovom zaslugom u krštenju, ta navigacija taj vodić prema pravom putu i na pravu adresu taj vodič, ta navigacija, ugrađena je u svakoga krštenika i ona nepogrešivo vodi prema pobjedi života prema vječnosti i sreći."
Sveti Pavao je to izrazio riječima koji Boga ljube sve ih upućuje na dobro to je taj povjereni i provjereni instrument koji nepogrešivo djeluje u svijetu i od onoga prvog Božjeg poljubca u ništa, i koji će nas voditi do naše zadnje adrese, a ona je u Presvetom Trojstvu.
Na kraju je ispričao priču vezanu za životno osiguranje koje se nudi ljudima, kazao je isto je i meni bilo ponuđeno, pitao sam se kakvo se to životno osiguranje nudi, to je kada umreš da te ima tko pokopati, pa kakvo je to onda životno osiguranje kazao je, ali Bog nam doista nudi uskrsnućem Isusa Krista životno osiguranje. To jest u onom času kada i ti dođeš do te svoje nule, nije onda jedini izlaz i jedino rješenje kako te pokopati, nego je i put otvorem prema vječnosti, prema Bogu, evo to životno osiguranje nam Bog nudi uskrsnućem svoga Isusa Krista, i u tom smisliu svakako i ja vama želim radosne blagdane i sretan Uskrs.
Poslije misnog slavlja uslijedio je blagoslov kruha u katedrali.
Na kraju je župnik Pavlić zahvaliuo preuzvišenom Biskupu, Zboru i svima onima koji su doprinijeli ljepoti Uskrsne svečanosti u katedrali, zatim je pozvao vjernike na čestitanje i druženje u župnom domu.
Liturgijsko pjevenje animirao je Katedralni zbor sv. Cecilije pod vodstvom Ivana Prpića uz orguljsku pratnju Milana Dučića.
Priredila, Blaženka Ljubović. prof