Spomen na Sv. Ivana Nepomuka i s. Žarku Ivasić u Gospiću

Petak, 16. 5. 2014.

I ove godine dopodne, u petak 16. svibnja, obilježili su sv. misom svog suzaštitnika sv. Ivana Nepomuka, a poslijepodne spomen na strijeljanje s. Žarke Ivasić, milosrdnice, 16. svibnja 1946. na gospićkom groblju svete Marije Magdalene, nakon namještenog komunističkog suđenja i 275 dana provedenih u zatvorima OZNE u Osijeku, Zagrebu i Gospiću. I ove godine su se na njezinom grobu u molitvi i zahvali za mučeničko svjedočanstvo, okupili njezini štovatelji i sestre milosrdnice iz Zagreba, Rijeke, Ogulina, predvođeni biskupom gospićko-senjskim mons. dr. Milom Bogovićem i župnikom gospićkim mons. Milom Čančarom. Nakon molitve na groblju, u gospićkoj katedrali je euharistijsko slavlje predvodio Biskup zajedno sa Župnikom. U propovijedi je usporedio sv. Ivana Nepomuka i s. Žarku Ivasić. „Mnogo toga bilo im je različito: Nepomuk je živio u 14. stoljeću u Češkoj, a s. Žarka u 20. st. u Hrvatskoj. Nepomuk je bio svećenik, a s. Žarka redovnica. Crkva posvećena sv. Ivanu Nepomuku bila je u blizini staroga gospićkog mosta. Ivan je završio tako da je bačen s mosta u rijeku Vltavu u Pragu i kao mučenik postao je zaštitnik od poplava, poglavito u gradovima na rijekama, pa se njegovi kipovi često nalaze na mostovima. Poslije je njegova crkva u Gospiću premještena na današnje mjesto. U blizine nove crkve sagrađen je kasnije i novi most. Ivan Nepomuk živio je u vrijeme kada se državna vlast okomila na svećenike i redovnike. Po zapovijedi kralja Vjenceslava više je svećenika i redovnika mučeno u Češkoj. Slično možemo reći i za vrijeme s. Žarke. Poznato nam je koliko je u njezino vrijeme ubijeno svećenika, redovnika i redovnica i ona je među njima. Jedno i drugo vezani su uz Gospić, jedno i drugo završili su mučenički svoj život. Iz njihova života mogu se vidjeti mnoge sličnosti, napose u njihovoj mučeničkoj smrti. Progonjeni, nisu težili za silom da se osvete progonitelju. Prihvatili su svoju patnju i osmislili je. Bilo je to umiranje slično Kristovom umiranju. Zato njihovo umiranje zaslužuje naše sjećanje. Crkva takve - koji na Kristov način umiru - želi sačuvati u sjećanju, u memoriji, na Kristov spomen. Jedna osoba koja je sa s. Žarkom bila u gospićkom zatvoru svjedočila je da ju je s. Žarka tješila i ohrabrivala. Ona, koja je bila više ugrožena, tješila je manje ugroženu. To je snaga koja se crpi iz otvorenog neba koje je vidio prvomučenik Stjepan. S. Žarka je tu snagu imala. Moći prihvatiti i osmisliti nametnutu patnju, to je pred Bogom i pred vječnošću ostvarenje najveće vrijednosti i zato su takvi nama uzori i učitelji. Dakako, najveći uzor i učitelj je sam Krist" – zaključio je Biskup.
Za s. Žarku vodi se kanonski postupak proglašenja blaženom i svetom. Po toj nakani mole se rado vjernici Gospića i cijele biskupije u kojoj je ona bila dostojna primiti od Gospodina mučenički vijenac slave.

  Vijesti - Sve