Stepinčevo
Preuzvišeni biskup se u svom govoru zapitao zašto uopće zatvori na ovom svijetu kada je čovjek stvoren za slobodu, i je li čovjek sposoban ispravno prosuditi kome tu slobodu ograničiti ili onemogućiti. «Društvo koje osuđuje pravednika, bolesno je društvo. Ograničiti djelovanje pravednome, a dati maha zlima – to je znak da je nešto trulo…» Svima je pred oči stavio primjer Isusa Krista koji iako je nevin trpio, nije posumnjao u dobrotu Božju, te nastavio: «Neki su iz zatvora izišli slomljeni, neki su napustili idealne za koje su tamnovali, drugi su se pak još više približili Bogu i još jači bili u spremnosti da se žrtvuju za druge. To je poruka svima i za svaki slučaj kada nas svijet osuđuje zbog vjernosti idealima: možemo izići jači…»
General Blaškić, praćen svojom suprugom Ratkom, u emotivnoj je ispovijedi vlastitog života od trenutka kada je doznao za Hašku optužnicu pa do trenutka oslobađanja pred svima očitovao svoju vjeru u Boga i ljude koji su u teškim trenucima stajali uz njega. Iako je proživio tešku psihičku torturu uspio je izvući zaključak da je jedino u Bogu snaga i poput Stepinca reći: «U tebe se Gospodine uzdam!».
Iza predavanja nazočnima se obratio vlč. Ante Luketić te generalu i hrv. uznicima darovao po jednu krunicu sa grumenčićem udbinske zemlje. K tome, generalu je u spomen na ovu večer darovao i sliku moći bl. Alojzija Stepinca, kao i ličku kapu. Preuzvišeni biskup je generalu darovao knjigu Hrvatski mučenici za vjeru i dom.
