Susret i duhovna obnova pjevača naše biskupije
Pater Steiner je u svojem izlaganju vrlo iscrpno objasnio temeljne pojmove iz naslova teme. Govoreći najprije o liturgiji odnosno o bogoslužju, naglasio je kako čitav naš život ima smisla i budući da nam je to Božji dar trebamo cijelim svojim bićem Bogu za nj zahvaljivati. No na poseban način treba da to činimo prikladnim obredima i molitvom, koja bi se morala najprije očitovati kao naše hvaljenje Boga, zatim kao zahvaljivanje i tek onda kao prošnja. U tome vjerničkom odnosu prema Stvoritelju eminentno mjesto ima liturgija. Ona je "uzlazno-silazna zahvala Bogu", a bogoslužje je "sastavni dio našega kršćanskog identiteta" i ono se obavlja uvijek u zajednici, jer Krist nas je pozvao u zajednicu da mi zajedno budemo s Njim, istaknuo je prof. Steiner.
Govoreći općenito o glazbi, predavač je najprije objasnio njezine osnovne definicijske pojmove i karakteristike, naglasivši kako ju je – unatoč tome što se kaže da je glazba najuzvišenija umjetnost – ipak teško definirati i riječima opisati ono što je duboko i uzvišeno. Istaknuvši zatim razliku između svjetovne i duhovne glazbe, p. Steiner je naveo i opisao četiri vrste liturgijske (crkvene) glazbe u najužem smislu - gregorijanski koral (pjevanje), višeglasno zborsko pjevanje, glazba za orgulje (sa sviralama) i druga dopuštena glazbala, ter pučka popijevka. Naglasio je također da postoje kriteriji što je crkvena glazba pa nije dopušteno da o tome bilo tko samovoljno odlučuje. Pritom valja prednost davati nacionalnoj tradiciji i baštini, ali to ne znači da treba isključiti vrijednosti drugih kultura, poglavito ako ne nešto već "ušlo u narod". Na kraju je predavač dao nekoliko vrlo konkretnih i praktičnih uputa za rad s pjevačima, naglasivši posebno ulogu orguljaša, ter je istaknuo važnost zbora kao višestrukog uzora u crkvenoj i liturgijskoj zajednici. U kratkoj raspravi koja je slijedila p. Steiner je pojasnio pojedinosti vezane uz koralne mise "de angelis", razložnost povremenog uključivanja folklorne skupine i uporabe raznih instrumenata u liturgiji, prikladno mjesto kvalitetne "duhovne šansone" u misama u kojima u većini sudjeluju mladi, ter važnost njegovanja tradicijske baštine pučkog pjevanja kao što je na našim otocima ili drugdje u Hrvatskoj.
Nakon kratkog odmora sudionici susreta imali su mogućnost za sv. ispovijed, a potom je točno u podne slavljena svečana sv. misa, koju je, u zajedništvu s generalnim vikarom i desetak svećenika predvodio p. Steiner. U propovijedi na temeljnu dnevnih misnih čitanja posvijestio je činjenicu kršćanske radosti koja svoj temelj ima u Isusovu uskrsnuću i koja bi trebala biti osnovna oznaka i današnjih Kristovih učenika ter pokretač pozitivnih promjena i u našim obiteljima, i u župnoj zajednici, i u društvu.
Na kraju toga euharistijskog slavlja, mons. Šporčić je zahvalio svim sudionicima susreta, a posebno pjevačima, koji su bili radosno raspjevani kao jedinstveni zbor od dvije stotine članova, pod vodstvom Ivana Prpića Špike iz Senja i s. Velimirom Marinović iz Gospića za orguljama. Zahvalio je također svećenicima i časnim sestrama ter poglavito p. Steineru, koji je svojim izlaganjem pjevače Gospićko-senjske biskupije obogatio i duhovno i stručno ter im posvijestio njihovo mjesto najvažnijih župnih suradnika, naglasio je generalni vikar, istaknuvši što o tome među ostalim kaže Drugi vatikanski sabor: "Neka se najvećom brižljivošću čuva i njeguje blago sakralne glazbe. Neka se uporno promiču pjevački zborovi… Neka biskupi i ostali pastiri duša revno skrbe da sva zajednica vjernika u svakom svetom činu koji se obavlja uz pjevanje može iskazati svoje vlastito djelatno sudjelovanje" (SC 114).
Susret je završio bogatim domjenkom, koji su pripremili župnik Štefančić i njegovi suradnici.