Sv. Vid u Lađevcu
Ponedjeljak, 16. 6. 2008.
Dupkom puna crkva postala je jedno srce i jedna duša u pjesmi i molitvi. Pjevanje u lađevačkoj crkvi nosi u sebi milozvučnost koja ima svoje duboke korijene. Dok su u nekim župama prevladale razne duhovne šansone, u Lađevcu je pjevanje ostalo kao u prošlom stoljeću. To je veza koja nas veže s generacijama koje su ovdje na takav način slavile Boga. Nitko ne može biti ravnodušan prema takvom pjevanju. Tomu su pridonijele Lađevčanke koje su iz ormara i škrinja iznijele narodnu nošnju i obukle je za ovu prigodu. Propovjednik je oslikao lik sv. Vida mučenika koji je mnogim generacijama bio nadahnuće u hrabrosti života u vremenima ratova, progostava, oskudice, diktature...Župnik je pohvalio vjernike koji su sudjelovali u pripremi današnje proslave. Napomenuo je da je nekad u Lađevcu svake nedjelje bilo ovoliko naroda. Nažalost, mnogi su potražili posao i bolji život u domovini i po dalekom svijetu. Oni nastoje za velike blagdane posjetiti rodni kraj, a nekima su ove naše stranice jedina veza sa zavičajem. Nakon mise narod se zadržao pred crkvom u razgovoru, čula se pjesma, zaigralo je i kolo. Svaki slobodni kutak zauzeli su automobili raznih registracija. Na nekima se vijori hrvatska nacionalna zastava ili kockasti grb: podsjećanje na velike pobjede naših nogometaša na europskom prvenstvu. Ugostitelji nude jelo i piće. Lađevac je danas izgledao kao u stara dobra vremena kad je ova župa brojila nekoliko tisuća žitelja.