Svečano misno slavlje na Božić u gospićkoj katedrali predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić
Biskup se u propovijedi osvrnuo na Proslov svetog Ivana evanđelisteu današnjem evanđelju, u čijem središtu je Riječ Božja koja je tijelom postala i nastanila se među nama. Utjelovljena Božja Riječ darovana je ljudima kao život i kao svjetlost na njihovu životnom putu. Te dvije riječi ključne su u tom navještaju dolaska Sina Božjega u naš svijet. Došao je ljudima donijeti puninu života i da im bude svijetlo na životnom putu. Svi mi imamo iskustva kako je u životu nemoguće izbjeći tamu, odnosno, situacije kada ne znamo što bismo učinili, koji put izabrali, a nekada nam se te tame učine tako mrkle pa nas uvjere da iz njih izlaza i nema. Evanđelje predstavlja Isusa kao odgovor na to. On je svijetlo koje tama ne može obuzeti, on je svijetlo koje raspršuje svaku tamu.Nešto kasnije, Isus kaže: „Ja – Svjetlost – dođoh na svijetda nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.“(Iv 12, 46). Na drugom mjestu ponovio je to malo drukčije: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8,12). Čovjeku je ponuđeno svijetlo odozgo, ali mu se čovjek mora otvoriti i primiti ga. Bog svoje svijetlo ne nameće. U razgovoru s Nikodemom Isus veli: „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.“ (Iv 3,19) Isus s ovim želi reći da nije tragedija u tome što ćemo s vremena na vrijeme upasti u tamu zbog naših grijeha, nego je tragedija kada osoba zavoli tamu, kada zavoli grijeh. I u Starom zavjetu nalazimo sličnu tvrdnju. U knjizi Jobovoj čitamo: „Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.“ (Job 24,13). Svatko je slobodan u svom izboru, ali će svatko snositi i posljedice svoga izbora.Da bi čovjek imao svijetlo u sebi, mora imati u sebi onoga koji je tvorac i izvor svijetla, a to je Bog.
Pastire je na ovaj dan obasjalo svijetlo odozgo, pošli su za svijetlom i našli ga. Bez svijetla odozgo čovjek ne može dospjeti cilju. Svijetlo zvijezde uočili su Mudraci s Istoka i slijedili ga sve do mjesta gdje bijaše Dijete. To isto svjetlo ne vodi ih natrag Herodu, kako je on lukavo tražio, nego ih odvede drugim putem u njihovu zemlju. To Božje svijetlo u srcu usmjeruje čovjeka najboljim putom da sretno stigne željenom cilju. U Bibliji neprestano odzvanja poziv: „Tražite Gospodina.“ Bog nam uvijek dolazi u novosti: s novom porukom, s novom objavom, s novim otkrićima, s novom ljubavlju. Bez traženja nema tih otkrića, nema rasta u spoznaji Boga.
U svojoj najdužoj molitvi koju su nam evanđelja zabilježila, Isus, obraćajući se Ocu, pun žalosti govori: „Oče pravedni, svijet te nije upoznao” (Iv 17,25). Isti evanđelista će to ustvrditi i za Isusa,kako smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku, gdje veli: „Bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“(Iv 1,10) te odmah odgovara: „Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.“(1Iv 4,8). Isus je to rekao i Židovima koji ga nisu prihvatili: „Ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.“(Iv 5,42) Ovdje je izvor svih problema.
Grijeh je onaj koji čovjeka lišava ljubavi. Čovjek bez ljubavi živi u tami. Isus to potvrđuje kada veli: „Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova.“(Iv 3,20). Grijeh je, nažalost, baština čovječanstva. Svaki čovjek pripada obitelji grijeha, stoga je i tama neizbježna na životnom putu svakog čovjeka. Svatko poznaje svoj vapaj za svijetlom kada upadne u životne tame. A najstrašnijoj tami, a to je smrt, nitko ne može izbjeći.
Noćas smo čuli riječi proroka: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima koji mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.” ( Iz 9, 1. ) Prorok govori o tmini i svjetlosti, o mrklom kraju smrti i svjetlosti jarkoj koja osvanu. To su životne borbe kroz koje čovjek neminovno prolazi. To su kušnje i napasti s kojima đavao želi čovjeka odvesti u tamu kao Judu. Juda je imao dovoljno svijetla, ali se s vremenom počeo zatvarati svijetlu i dopuštati da u njega ulazi tama, dok nije sasvim zapao u noć, kako kaže evanđelista. Zato Isus daje upozorenje: “Pazi da svijetlo u tebi nije tama.”(Lk 11,35). To je poziv da svaki od nas provjeri nije li svijetlo zamijenio tamom.
Kada se tama uvuče u nutrinu sve se onda vidi naopako. Isus to uspoređuje s bolesnim okom govoreći:„Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.”(Lk 11,34). To znači da osoba tada dobro ne vidi. To isto vrijedi i za oči srca i duše. Ako su srce i duša bolesni, osoba duhovno ne vidi dobro. Vidi krivo. Zato Pavao moli za kršćane u poslanici Efežanima da im Gospodin prosvijetli oči srca da bi mogli vidjeti stvari i događaje na Božji način. Lakše je ozdraviti fizičko oko nego li oko duše i tijela. I to stoga, jer kada je u pitanju bolest fizičkog oka, ljudi pokazuju iskrenu želju da ozdrave. Nažalost, nije uvijek tako kada su u pitanju oči duše i srca. Stoga nije čudno što će Isus jednog bolesnika pitati: „Želiš li ozdraviti?“ Bez njegove želje Bog ga duhovno neće ozdraviti, a ako duhovno ne ozdravi onda mu ni zdravlje tijela neće biti veliki dobitak... Jesmo li sposobni priznati Gospodinu da u mnogo čemu dobro ne vidimo, da nam je vid zamagljen?
Kako nam je važno to svijetlo odozgo da znamo izabrati put koji vodi u život? „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj“ (Pnz 30,19), poručuje Bog narodu i svakom pojedincu. Nije uvijek lako znati izabrati.Isus poziva svoje učenike da budu svijetlo svijeta, a to znači da budu ljudi koji zrače ljubavlju. Poziva da tu ljubav pokažu ljudima kroz djela ljubavi, ili kako sam kaže:„da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5,16). Biskup je upozorio da svijetliti znači služiti, žrtvovati se, trošiti se, izgarati za druge. I ove svijeće koje daju svijetlo troše se, izgaraju. Nema svijetla bez izgaranja. Ljudi koji služe, koji se žrtvuju za druge, oni uistinu svijetle. Božić nam je poziv da se otvorimo svijetlu i da budemosvijetlo... Ako nam ponestane svijetlo nutrine koje dolazi od Boga, u našem životu prevladat će tama. A u tami je moguće učiniti svaku ludost.“
Biskup je na kraju, s molitvom Gospodinu, zaželio svima da svijetlo koje je obasjalo siromašne pastire prodre ovog Božića više i u naše duše da nam u obiteljima bude više radosti, vedrine i mira i svima čestitao blagdan Isusova rođenja i nadolazeću Novu godinu. Na kraju sv. mise čestitku je uputio i župnik preč. Vazgeč te pozvao sve na druženje u župnu dvoranu.
Biskupova propovijed o Svijetlu i životu u i po Svijetlu imala je još snažniji odjek u suncem obasjanom Gospiću, što je neobično za ovo doba u Lici. Grijalo nas i vodilo sve zajedno svjetlo utjelovljene Riječi Božje.
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
