Svečanost povodom sv. Josipa u Praputnjaku
Svetu misu je predvodio biskup Bogović u koncelebraciji sa župnikom mons. šporčićem, dr. fra Izakom špraljom, mons. Zlatkom Korenom župnikom na Mariji Bistrici, te tajnikom Draženkom Tomićem. Obraćajući se vjernicima, kojima je prije 27 godina i sam bio župnik, u prigodnoj propovijedi biskup je svoje razmišljanje započeo govorom o čovjekovu odnosu prema Bogu. Da bi oslikao taj odnos vjernicima je predstavio nekoliko svijetlih likova iz povijesti Izabranoga naroda, te se poslužio biblijskom slikom o rasipnom sinu. U njemu je prepoznao društvo koje želi raspolagati sa svojim pravima bez obzira na dobro drugoga. Za „dobroga oca" Biskup je rekao: „Božja ljubav prema nama je oslikana u onom 'dobrom ocu.' Taj otac je čekao da u njegovu sinu sazrije želja za povratkom u dom. Upravo ta strpljivost i dobrota potakle su sina da se vrati i u potpunosti prepusti ocu." Biskup je potakao vjernike da se i sami u ovo korizmeno vrijeme vrate nebeskom ocu. Za njega je Isus Krist dokazivao da čovjeku ne postavlja zapreke, nego mu želi samo dobro. U nastavku propovijedi Biskup je iznio nekoliko svijetlih primjera svećeničkih zvanja iz župe Praputnjak - mons. Josip Marušić, senjski biskup rođen i pokopan u Praputnjaku, te Vinko, Martin i Franjo štiglić.
Na kraju mise prigodnim riječima se okupljenim vjernicima obratio i gradonačelnik grada Bakra Tomisalv Barić. Biskupu je darovao doprinos za izgradnju crkve hrvatskih mučenika na Udbini u visini od 15 tisuća kuna. Istaknuo je: „Vezani smo za našu prošlost neraskidivim vezama. Trebamo čuvati duh ovih zida, duh molitve, vjere i tradicije."
Staroslavensku misu (Alberta Markovića) i korizmene pjesme tradicionalne u priobalnom dijelu hrvatske pjevao je zbor Baščina iz Zagreba. Iza mise održali su glazbenu priredbu gdje su izvodili glagoljaške napjeve.
Druženje je nastavljeno u Hrvatskom domu na Praputnjaku gdje su gosti iz Gospića i Zagreba razgledali izložbu ručnih radova iz obližnjeg doma umirovljenika.
Dr. Martin štiglić (Praputnjak, 1837. - Zagreb, 1914.). U Bakru je završio osnovnu školu, a 1848. je prešao u gimnaziju u Rijeku. Nakon 2 godine je prešao u senjsku gimnaziju, a 1856. ušao u Senjsko sjemenište. Bogosloviju je završio u Senju, bio je kapelan u Perušiću i Bakru, a onda je otišao na studij u Beč gdje je doktorirao teologiju 1865. Bio je kraće vrijeme profesor i ravnatelj škole u Bakru, a ubrzo zatim profesor na Senjskoj bogosloviji. U Zagrebu na Hrvatskom sveučilištu imenovan je 1874. redovitim profesorom pastirskog bogoslovlja. Godine 1899. izgradio je zgradu ženske pučke škole na Praputnjaku i doveo sestre milosrdnice. Župnoj crkvi je darovao zvono, križni put, financirao oslikavanje crkve. Osnovao je zakladu za siromahe u Praputnjaku.
Dr. Franjo Resman (Zamost, 1883.- Zagreb, 1964.) Doktorirao je u Innsbrucku. 1906. gdje je i zaređen za svećenika.
