Tupale - mjesto dvostrukog zločina
Postupak iskopavanja posmrtnih ostataka nevino ubijenih na Tupalama u Sincu pratio sam o samog početka (24.listopada ove godine). Kad sam saznao da su nekakvi strojevi na mjestu grobnica odmah sam se uputio provjeriti o čemu se radi (pomislio sam da je počelo uređenje grobnih mjesta, kako je gradska uprava i obećala) ali me policija zaustavila i zabranila pristup samim grobnicama. Sutradan (25.listopada) nazvali su me službenici koji su osiguravali prostor grobnica i zatražili susret samnom u župnom uredu (iako sam ja tražio da dođem na Tupale opet mi je onemogućeno!). Iz razgovora izdvajam jednu rečenicu, koju ću valjda pamtiti cijeli život: Nemojte da ovo izlazi u javnost!.
Kad sam goste upitao zašto su uopće došli odgovorili su da mi predaju križeve sa gobnih mjesta. Križeve sam preuzeo i stavio ih pred župni ured, iako je te križeve postavila rodbina ubijenih i trebali bi njima pripadati. Saznao sam da će kosti ubijenih biti pokopane na otočkom groblju te nadležne opet zamolio da budem prisutan kod prenošenja i polaganja posmrtnih ostataka te da se za njih pomolim -opet sam odbijen izgovorom sudskog naloga. Pomislio sam da mi se uskraćuje najnormalnija stvar, kao svećeniku, i sjetio sam se rodbine ubijenih koja ništa nije znala, a i danas malo zna.
Dana 31.listopada posjetio me je biskup Mile Bogović, kojeg sam izvijestio o iskapanju i prenošenju kostiju u Otočac. Posjetili smo grobna mjesta na Tupalama, gdje smo pronašli ostatke kostiju na površini, nakon iskopavanja. Kosti smo uzeli sa sobom. Biskup je o tome javno i progovorio- i nitko od nadležnih nije reagirao. Dobili smo i mišljenja članova Komisije za hrvatski martirologij HBK i BK BiH, dr. Jure Krište i fra Miljenka Stojića koji su jasno rekli da je otkopavanje izvšeno sa dosta nepravilnosti i nestručnosti i opet nikom ništa. O svojim zamjerkama članovi Komisije su i javno progovorili.
Ovih dana rodbina i vjernici naših župa počeli su prikupljanje potpisa i prosvjedom protiv načina otkopavanja žrtava na Tupalama. Je li tajnost i pokazivanje sudskog naloga slika današnjeg društva i mjerilo protiv moralnih i ljudskih vrijednota,(ne)poštivanja i mrtvih i živih, pokazat će vrijeme. Mrtvima neka dobri Bog udijeli pokoj vječni, a živima da snagu da nose teret koji im na leđa stavljaju drugi,bilo sudskim nalogom, bilo tajnošću (koja me asocira na 12.rujan 1946.godine)."