U Smiljanu svečano proslavljena Gospa Karmelska
U župnoj crkvi Blažene Djevice Marije od Karmela u Smiljanu u četvrtak, 16. srpnja 2026. godine, svečano je proslavljena svetkovina Gospe Karmelske. Središnje misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo, u zajedništvu sa svećenicima Gospićko-senjske biskupije i župnikom preč. Nikolom Turkaljem.
Proslavi svetkovine prethodila je trodnevna duhovna priprava od 13. do 15. srpnja. Prvoga dana svetu misu u 19 sati predvodio je župnik preč. Nikola Turkalj. Prije mise vjernici su molili svetu krunicu, a bila je i prilika za svetu ispovijed.
Drugoga dana, 14. srpnja, vjernici su u 18 sati sudjelovali u pobožnosti križnoga puta na brdo Krčmar, nakon čega je u 19 sati svetu misu predvodio fra Ivan Dominik Iličić. Poslije križnoga puta i mise uslijedilo je zajedničko druženje u župnom stanu.
Trećega dana trodnevnice, 15. srpnja, slavljena je Misa uočnica koju je u 19 sati predvodio o. Anto Knežević, u zajedništvu sa župnikom preč. Nikolom Turkaljem. U propovijedi je govorio o povezanosti vjernika s Gospom Karmelskom te o značenju svetoga škapulara. Nakon mise uslijedila je procesija sa svijećama. Vjernici su, noseći sliku Gospe Karmelske, u molitvi i pjesmi krenuli prema mjesnom groblju, obišli ga te se vratili do župne crkve.
Na početku homilije mons. Marko Medo pozdravio je okupljene vjernike:
„Draga braćo i sestre!
Danas, u Smiljanu, u ovoj crkvi posvećenoj Gospi Karmelskoj, okupljeni smo oko Marije, Majke Gospodinove i Majke Crkve. Slavimo blagdan Gospe Karmelske, koji nas vodi prema trima velikim duhovnim likovima: proroku Iliji, Blaženoj Djevici Mariji od Karmela i blaženom Šimunu Stocku. Svaki od njih nosi posebnu poruku i poziv na evanđeosko svjedočenje.“
Govoreći o proroku Iliji, biskup je istaknuo kako je prorokovo poslanje bilo povezano s gorom Karmelom u Svetoj Zemlji, koja je još od davnih vremena bila mjesto molitve, samoće i traženja Boga. Nakon Kristova uskrsnuća ondje su se povlačili kršćani koji su željeli živjeti radikalnije Evanđelje, u molitvi, pokori i predanju Bogu.
„Upravo je Karmel postao mjesto osobite marijanske pobožnosti“, rekao je biskup te podsjetio na „šum blagog lahora“ u kojem je Ilija prepoznao Božju prisutnost.
„Pravu narav Boga sveti Ivan evanđelist sažima u jednu jednostavnu, ali najdublju rečenicu: Bog je ljubav.“
Biskup je zatim govorio o povezanosti proroka Ilije i Blažene Djevice Marije u staroj karmelskoj predaji. Uspomenuo je Ilijino viđenje malenoga oblaka koji se uzdizao iz mora prema Karmelu, a koje se u predaji tumači kao slika Blažene Djevice Marije, one koja donosi kišu milosti i spasenja.
„Prema toj istoj predaji, prvi redovnici na Karmelu podigli su kapelicu u čast Blaženoj Djevici Mariji.“
Posebno je istaknuo Marijinu vjernost:
„Ne ulazeći u povijesnu vjerodostojnost svih pojedinosti te predaje, sigurno znamo da se pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji proširila u Crkvi već od apostolskih vremena. Tijekom stoljeća razvijala se pod mnogim naslovima: prema njezinim krepostima, prema svetištima i crkvama koje su joj posvećene, prema njezinim ukazanjima, prema pobožnostima koje su širili redovnički redovi i bratovštine te prema marijanskim dogmama koje je Crkva svečano proglasila.“
Mons. Medo govorio je i o štovanju Blažene Djevice Marije u hrvatskom narodu:
„Mnoštvo naslova pod kojima štujemo Blaženu Djevicu Mariju pokazuje koliko je ona blizu životu Božjega naroda. Ona je Majka koja prati čovjeka u svim razdobljima života: u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti, u rođenju i smrti, u trenucima nade i u trenucima kušnje. Po njezinu zagovoru Bog daruje utjehu, mir srca, snagu za obitelj, postojanost u vjeri i hrabrost za život.“
Istaknuo je kako hrvatski narod dobro poznaje marijansku pobožnost:
„Naš je narod kroz stoljeća bio duboko marijanski narod. U teškim povijesnim trenucima, u ratovima, progonstvima, siromaštvu, neizvjesnosti i stradanjima, hrvatski je čovjek znao podići pogled prema Mariji.“
Govoreći o Gospi Karmelskoj i svetom škapularu, biskup je podsjetio na karmelsku predaju prema kojoj se Blažena Djevica Marija 16. srpnja 1251. godine ukazala blaženom Šimunu Stocku i predala mu škapular kao znak svoje majčinske zaštite.
„Škapular nije magijski predmet, niti neka vanjska sigurnost koja bi nas oslobodila odgovornosti vjere. On je znak pripadnosti Mariji, znak pouzdanja u njezin zagovor i poziv da živimo kao Kristovi učenici.“
Naglasio je kako po Marijinu zagovoru vjernici postižu milost spasenja:
„To nije propusnica koja nas oslobađa životnih napora, kušnji, križeva i napasti. Ona je snaga da hodimo u svjetlu vjere.“
Biskup je potom pozvao vjernike na obnovu života:
„Pakao od kojega molimo da budemo oslobođeni nije samo stvarnost nakon smrti. Pakao započinje već ovdje kada čovjek dopusti da ga zahvate mržnja, osveta, zavist, podjele, ravnodušnost i zatvorenost srca. To su stanja koja truju naše odnose, razaraju obitelji, udaljuju ljude jedne od drugih i gase mir u srcu.“
Nasuprot tome, poručio je:
„Od toga se pakla oslobađamo kada gradimo jedinstvo, kada smo osjetljivi za potrebe siromašnih, kada ne vraćamo zlo za zlo, kada u svojoj obitelji, župi, biskupiji i narodu svjedočimo Evanđelje.“
Na kraju homilije istaknuo je značenje crkve Gospe Karmelske u Smiljanu:
„Nije slučajno da i ovdje, u Smiljanu, u srcu Like i Gospićko-senjske biskupije, stoji crkva posvećena Gospi Karmelskoj. Ona nas podsjeća da je Marija – Majka koja hodi sa svojim narodom. Ona nas vodi Kristu. Ona nas uči kako se Evanđelje živi: ponizno, vjerno, ustrajno i s pouzdanjem u Boga.“
Homiliju je zaključio molitvom:
„Neka nas ona zagovara, čuva i vodi prema Kristu. Neka nas uči čistoj vjeri, strpljivoj ljubavi i hrabrom praštanju. Neka po njezinu zagovoru naš život, naše obitelji, ova župa, naša biskupija i sav naš narod budu prostor Kristove ljubavi, mira i nade. Amen.“
Galerija fotografija
