Vazmeno bdjenje u gospićkoj katedrali
Drugo, posebno važno za sve nas: slavimo pobjedu života. Tolike su sile gurale pravednika prema uništenju i prema ništavilu, a on je izišao kao pobjednik. Tako će slile ovoga svijeta, sile zloće gurati čovjeka prema uništenju, ali nađen je za svakog čovjeka put prema pobjedi, to je „izum" Isusa Krista. Nije to, dakle, samo pobjeda kojom se samo on koristi, nego ona je pobjeda sviju nas. Ona je i nama zagarantiramo ako smo s Kristom.
Koristeći čovjek njegov put, vodeći se njegovim svijetlom, postiže se pobjeda.
Pravo na tu radost imamo i onda kada na nas navale sve nevolje svijeta; kada smo se udaljili od Boga. Ni grijeh nam daje pravo da sijemo nesigurnost i nezadovoljstvo.
Promatrali smo ovih dana kroz kakve je poteškoće Krist prošao. Očito je da je Isus bio pritisnut bolima i mukama. Njegova ljudska narav je jecala slično jecajima drugih ljudi, ali je on i dalje bio predan volji Očevoj, predavao se u njegove ruke. Drugim riječima, pravednik neće biti oslobođen od nevolja u svijetu, od progona i ponižavanja, od izrugivanja i nasilja. Nisu teškoće bile znak da ga je Bog napustio, nego da Bog po njemu želi postići velike stvari, spasenje svijeta. Nije lako prihvatiti bolesti i nemoći kao prilika za našu veliku utakmicu za veliku pobjedu. Ne možemo to lako protumačiti. Jedino je najbolje tumačenje da se pogleda što je Krist sve pretrpio da bi konačno pobijedio i ušao u slavu.
Napasnik je uspio okrenuti čovjeka od Boga, ali Bog je opet našao načina, ne vršeći nikakvo nasilje nad čovjekom, da ga usmjeri prema pobjedi života. Zloća se koristi svakakvim načinom da uvjeri čovjeka da je on grješan, odbačen, da je Bogu postao mrzak, s kojim on ne želi imati posla, koji ga je za vazda odbacio. Ali kad pogledamo kako se Isus odnosio prema grješnicima, vidimo da nije tako postupao. Rekao je da se nebeski Otac raduje svakom obraćenom grješniku. U svojoj uskrsnoj poruci sam istaknuo kako je Bog izveo čovjeka na svijetlo, ali je on svojim grijehom ponovno ušao u mrak. Bog preuzima inicijativu i nastavlja svoj osmi dan stvaranja po Bogočovjeku Isusu Kristu u kojem je svima ljudima svanulo novo svjetlo. Sveti Augustin kaže da je Adamov grijeh izazvao Boga na novo i još veličanstvenije stvaranje: „O zaista potrebna Adamova grijeha... O, sretne li krivice koja je zaslužila takvoga i tolikoga Otkupitelja! Božja ljubav je nezaustavljiva i uvijek možemo računati na nju.
Kad su se apostoli susreli s uskrslim Isusom i kad su osnaženi istim onim Duhom koji je njega vodio, postali su širitelji radosti u svijetu. To je zadatak svakog kršćanina. Ta radost nije držala apostole samo onda kada im je bilo lijepo i ugodno, kada su ih ljudi hvalili. Oni su bili radosni i onda kada su morali pretrpjeti za Isusa. Stvarali su oko sebe ozračje sigurnosti i radosti, veselja i zadovoljstva. To ne znači da nisu poput Isusa i oni jecali u svojim bolima, ali ne neutješno. U svijetu su i dalje jake sile koje proizvode strah i nezadovoljstvo. I to u svako vrijeme. Slušamo kako se širi priča da je danas gore nego jučer, da se nemamo čemu radovati; proizvodi se nezadovoljstvo. Neki jednostavno uživaju u tome da upiru prstom neprestano u ono što ne valja; upiru prstom u tamu, a ne onamo gdje je svjetlo koje razgoni tamu.
Kršćani prvih stoljeća bez obzira na teške progone, osjećali su u sebi sigurnost i zadovoljstvo. Bili su sigurniji i zadovoljniji od onih koji su ih progonili. Ljudi jake vjere ne tuže se na nemogućnosti zbog pokvarenosti svijeta. Oni i veliko zlo shvaćaju kao veliki izazov za velika djela.
Uostalom, nije uopće istina da su danas posebno teška vremena. Bilo je i mnogo gorih od ovih danas. Iz svakog mjesta, iz svake prilike i neprilike ima svjetlo koje pokazuje na izlaz, ima put koji vodi prema pobjedi. Božji čovjek Stepinac vjerovao je u pobjedu i onda kada su mu se svi rugali i osuđivali ga. Uostalom, zar je Isus ikada posumnjao na svome križnom putu da će zlo biti poraženo da će on iako okrunjen trnovom krunom, pobijediti zlo oko sebe, zaključio je svoju propovijed biskup Bogović te svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs
Na kraju mise biskup je blagoslovio jelo koje su u košarama tradicionalno donijele vrijede majke. Time se dio uskrsne radosti prenio i za obiteljski stol.