Vrilo kao izvor identiteta i mjesto okupljanja - promocija 10 broja VRILA
U publici su uz mnogobrojne štovatelje pisane riječi i duhovnoga štiva bili i zamjenica župana Ivana Tomaš i zamjenik gradonačelnika Otočca Nenad Janković.
-
Za ovo ugodno okupljanje možemo zahvaliti časopisu koji nudi pregršt kršćanskih tumačenja, koji je pravi čuvar kulturne posebnosti kraja, naglasila je odmah na početku dr. Brala-Mudrovčić te nastavila kako se Vrilo može po karakteristikama ubrojiti u ona prva tiskana crkvena djela religioznog sadržaja namijenjena najširim slojevima, ali i u kalendare namijenjene kulturi, obrazovanju i zabavi, koji su se u Hrvatskoj pojavili u 16. stoljeću, a popularni su i danas.
- Vrilo je doista ušlo u svaku obitelj možda zahvaljujući i svojoj aktualnosti. Uz stalne rubrike, svaki broj donosi pomalo od svega što se tiče Crkve i crkvenog života, kako u župi Presvetog Trojstva, tako i u drugim župama Otočkog dekanata, ali se otišlo i puno dalje tekstovima koji obrađuju i šire teme iz povijesti i sadašnjosti ovoga kraja, kazala je dalje dr. Brala-Mudrovčić naglašavajući i važnost likovne dimenzije pogotovo same naslovnice preko koje se polako ulazi u proces očuvanja identiteta Otočkoga dekanata.
- U službi navještanja stoje i mrežne stranice župe. Web stranica župe donosi povijest župe i njezine današnje aktivnosti na duhovnom, kulturnom i društvenom području. Uvidjelo se da je u današnjem vremenu prijeko potreban i ovakav način komunikacije s vjernicima. Stranica je multimedijalnog karaktera. O medijima koji trebaju na poseban način služiti kao sredstvo kateheze piše don Anđelko Kaćunko iznoseći misli kako mediji mnogima mogu biti sredstvo za uvođenje u temelje vjere. U skladu s tim je i tvrdnja da je župni list najmoćniji tiskani medij Crkve, rekla je dr. Brala-Mudrovčić. Vrilo također njeguje književni izričaj i objavljuje radove uglavnom domaćih ljudi na standardnom jeziku ili u dijalektu, a najveći i najiskreniji broj književnih oblika, ističe dr. Brala-Mudrovčić, nalazi se u rubrici Mladi za mlade jer su djeca najveći apostoli ljubavi i vjere. Također pojedini znameniti ljudi nisu bili poznati dok se nisu pojavili na stranicama Vrila, a detaljno je popraćen projekt iznjedren iz velikog srca Crkve – Gačanski park hrvatske memorije.
- Mogu reći da sam iznenađen ovako velikim brojem vas prisutnih i zanimanjem za ovo djelo, uvodno je rekao dr. Šimunović govoreći u nastavku o Vrilu s teološko-pastoralnog stajališta. Blagdan sv. Fabijana i Sebastijana stavlja u kontekst najnovijih dokumenata pape Franje, osobito Svjetla vjere i Evanđelja radosti.
- Mogu vam reći ukoliko nakon ovih djela u Crkvi ostanu iste mnoge stvari kao do sada, onda ćemo dosta promašiti. To su komentari vrhunskih svjetskih stručnjaka s kojima sam kontaktirao, posebno s kolegama sa sveučilišta u Rimu. Svakako trebate što prije nabaviti i pročitati, a neke ćemo misli izreći i u vrijeme duhovne obnove, rekao je dr. Šimunović navodeći da se radi o inovativnom i jakom štivu te je otkrio poveznicu s Vrilom citirajući riječi iz Papine enciklike i riječi uvodnika u Vrilu mons. Šporčića iz godine 2005. koje su vrlo slične. Posebno važnima dr. Šimunović smatra dvije stvari, to što Vrilo okuplja i povezuje ljude ovoga kraja i što djeluje na promociji crkvene vjere.
O ustrajnosti kao kvaliteti koja je bila presudna za 10 godina Vrila govorio je Milan Kranjčević, kojega je mons. Šporčić najavio kao osobu koja je svojim sugestijama i pomoći uvelike pridonosila izgledu i sadržaju Vrila. Podsjetio je Kranjčević kako je Vrilo pokrenuo vlč. Nikola Turkalj i tiskao dva broja, a njegov nasljednik mons. Šporčić je Vrilo zadržao, ali s izmijenjenom i sadržajno bogatijom koncepcijom. Uloga mons. Šporčića u uređivanju Vrila i okupljanju suradnika bila je presudna jer inače Vrila ne bi bilo, ustvrdio je Kranjčević.
Biskup Bogović govorio je o periodičnim izdanjima u Gackoj i mjestu koje Vrilo zauzima među njima, kao i u kontekstu glasila koja djeluju u Biskupiji. Podsjetio je na 1994. godinu kada izlazi prvi broj publikacije Grad Otočac koja će se kasnije razvijati u smjeru znanstvenog zbornika. Zadnji broj Grada Otočca objavljen je 2005. godine kada izlazi 1. broj Vrila pa dr. Bogović zaključuje da je možda i Vrilo 'krivo' za prekid toga niza jer je u mnogočemu nadomjestilo taj zbornik. Izrazio je mišljenje da je takva vrsta izdanja kao Grad Otočac ovdje jako potrebna, pa ga treba ponovno pokrenuti.
Važnim štivom u Vrilu smatra životopise istaknutih osoba te je nabrojio sva znamenita imena iz Gacke o kojima je pisano u Vrilu, a ima ih mnogo. Stoga je podsjetio i da 2009. Kranjčević piše o potrebi tiskanja biografskog leksikona Gacke. Za kraj je biskup Bogović neočekivano ispripovijedao šalu o tri Kordunaša i vic o plavuši koji je pročitao u glasilu Mostovi što je izazvalo smijeh i spontani pljesak, a to mu je zapravo bio svojevrstan uvod u preporuku uredniku Vrila, koji je obavio odličan posao u 10 godina izlaženja, da ubuduće ostavi zadnju stranicu ili dvije u Vrilu za šale iz ovoga kraja kakvih sigurno mnogo živi u narodu.