ZADAR: Pokopan nadbiskup Prenđa
te drugi visoki crkveni dostojanstvenici: apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Marin Srakić, predsjednik BK BiH kardinal Vinko Puljić, četrdesetak biskupa iz Hrvatske, BiH i susjednih zemalja te tristotinjak svećenika. „Danas nas je nadbiskup Ivan Prenđa mrtav okupio ovdje u svojoj dragoj katedrali Sv. Stošije. Došli smo nošeni mnogim osjećajima i velikom ljubavlju zahvaliti Bogu, moliti i suosjećati", rekao je u homiliji kardinal Bozanić, podsjećajući da je prošle nedjelje u večernjim satima nadbiskup Prenđa stigao u Zagreb, vedar i nasmijan kao i uvijek, s puno planova i zadaća za prethodni tjedan u kojemu se u Zagrebu održavalo izvanredno zasjedanje HBK i Teološko-pastoralni tjedan. No, spomenuo je i da je sluteći kraj ovozemnog puta, mons. Prenđa u posljednje vrijeme češće govorio o smrti.
Govoreći kako je mons. Prenđa izvršio obećanje dano na dan svoga biskupskoga ređenja, 9. lipnja 1990. godine, kardinal je istaknuo da je mons. Prenđa za biskupsko geslo izabrao riječi: "Ljubiti Crkvu", a te riječi, na neki način, sadrže misao vodilju njegova biskupskog služenja.
A u nastupnoj propovijedi prigodom preuzimanja službe dijecezanskog nadbiskupa mons. Prenđa rekao je: "Svoje služenje u Crkvi zadarskoj preuzimam u ovom strašnom času, kako su naše dane nazvali priređivači ponajbolje zbirke hrvatskog ratnog pjesništva pod upravo spomenutim izrazom. Doista, u velikom moru patnje diljem drage nam Domovine svi znadete da je i naša Nadbiskupija proživjela teška ratna stradanja. Naime, na području Nadbiskupije zadarske poginula su 503 branitelja i civila. Ranjeno je 460 branitelja i gotovo 5.000 civila. Prognano je sa svojih ognjišta preko 25.000 ljudi. Srušeno je 3.935 kuća, a 13.760 oštećeno. Tim stradanjima pribrojeno je 28 srušenih crkava, 34 oštećene crkve, kao i desetine srušenih i oštećenih župnih kuća, crkvenih objekata i samostana; u svemu više od stotine. Usprkos takvim teškim tragovima i ranama, nipošto ne želim prenaglašavati strahote što smo ih zajedno proživljavali. Više želim biti čovjek i vjernik nade".
Kardinal Bozanić istaknuo je da je mons. Ivan Prenđa ostavio vidljivo svjedočanstvo življene nade. Kao svećenik i nadbiskup spašavao je što se moglo spasiti. Nadbiskupsko sjemenište "Zmajević", osobito u teškim sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća, njegovim požrtvovnim zalaganjem postalo je veliki znak nade za sigurni hod ranjene Crkve zadarske. Uvijek je bio pouzdani oslonac svom nadbiskupu mons. Marijanu Oblaku. Dugotrajnom službom u Sjemeništu odgojio je naraštaje mlađih svećenika, kojima je postao pravi duhovni otac, pun ljubavi blagog i milosrdnog Pastira, jer – kako je znao reći – ja drugačije ne mogu, podsjetio je kardinal Bozanić.
Kao nadbiskup mons. Prenđa nije se štedio u velikom pothvatu obnove svoje Nadbiskupije, jer rat je devedesetih godina prošloga stoljeća ostavio ozbiljne posljedice na ljudima i sakralnim objektima. Zauzeto je poradio na novoj evangelizaciji, posebno u pastoralu obitelji i mladih te u promicanju trajne formacije klera i Kristovih vjernika laika. Stoga je mogao za povijesnog pohoda Zadru sluge Božjega Ivana Pavla II., 9. lipnja 2003. godine, na zadarskom Forumu u pozdravnom govoru radosno uskliknuti: "Sveti Oče, vidimo i živimo znakove nade koji nas otvaraju budućnosti Božjoj i našoj", podsjetio je zagrebački nadbiskup.
Kardinal Bozanić prisjetio se brojnih inicijativa koje je mons. Prenđa pokrenuo te neumornih pastoralnih pohoda vjerničkim zajednicama njegove nadbiskupijske obitelji. „Nadbiskup Ivan je hodio sa svojom Crkvom savjetujući je i potičući na uzvišene ciljeve kršćanskoga života, obraćajući se svima otvorena srca. Lako se moglo uočiti da sve što govori i radi želi prevesti u životni program: ljubiti Crkvu. U tom je neumornom radu istrošio sve snage. Zaista, i od pastira svoga naroda Gospodin ponekad traži žrtvu da se poput Mojsija uspnu na goru bez ostvarenja svih planova, ostavljajući Gospodaru povijesti da odredi vrijeme radosti i žetve. Zahvalni smo Bogu što smo mogli biti zajedničari nadbiskupove gorljive vjere, nade i pastoralne ljubavi", zaključio je kardinal Bozanić.
Nakon mise uslijedili su oproštajni govori. Brzojav sućuti državnog tajnika Svete Stolice kardinala Tarcisija Bertona pročitao je generalni tajnik HBK mr. Enco Rodinis. Papa Benedikt XVI. izražava čitavom kleru, redovnicima i redovnicama, sjemeništarcima, njegovoj rodbini te svim vjernicima Zadarske nadbiskupije svoje iskreno suosjećanje u žalosti zbog odlaska ovog ljubljenog i revnog pastira Crkve. U teškim ratnim godinama ostat će upamćeno njegovo neumorno i nesebično zalaganje za mir i pravdu te briga za potrebite kako onda tako i danas. Trudio se svima biti uzoran otac, ali i dobar prijatelj, piše, među ostalim u brzojavu.
U ime Hrvatske biskupske konferencije od mons. Prenđe oprostio se predsjednik HBK nadbiskup Marin Srakić, rekavši da je mons. Prenđa i kao svećenik i biskup volio Crkvu, bio je čovjek koji se zauzimao za mir, ljubav, poštovanje, bio je očinski i pastirski zauzet u naviještanju evanđelja. A sve je to činio urođenom vedrinom i sa smiješkom na licu.
Oproštajne govore izrekli su u ime Crkve u BiH vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, u ime svećenika Zadarske nadbiskupije don Srećko Frka Petešić, zadarski župan Stipe Zrilić, u ime obitelji Tanja Prenđa Trupec te u ime vjernika laika Zadarske nadbiskupije Mirela Zubčić.
Uz mnoštvo vjernika koji su došli ispratiti nadbiskupa Prenđu na pogrebu su bili i predstavnici Srpske pravoslavne Crkve i Islamske vjerske zajednice te predstavnici državnih, županijskih, gradskih i vojnih vlasti.
Mons. Ivan Prenđa rođen je 31. prosinca 1939. godine u Gornjem Zemuniku, od oca Jure i majke Ike rođene Zubčić, kao prvo od sedmero djece. Nakon osnovne škole, završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zadru. Teološki studij započinje u Zadru te nastavlja u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, gdje je 1964. diplomirao, a 1967. godine postigao licencijat. Za svećenika Zadarske nadbiskupije zaredio ga je 1964. godine nadbiskup mons. Mate Garković.
U prvim godinama svećeništva vršio je župničku službu u Škabrnji, Nadinama i Smilčiću. Njegov je život bio posebno povezan s Nadbiskupskim sjemeništem "Zmajević", u kojem je, od 1968. do 1970. godine, vršio službu duhovnika, a potom ravnatelja sjemeništa, sve do 1992. godine. Uvijek - u duhu crkvene poslušnosti - raspoloživ, uz tu svoju službu, povremeno je posluživao i razne župe diljem Nadbiskupije. Godine 1983. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola sv. Stošije. Sluga Božji Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. ožujka 1990. nadbiskupom koadjutorom zadarskim. Službu dijecezanskog nadbiskupa preuzeo je 2. veljače 1996. godine. U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji vršio je razne službe te je bio: predsjednik Vijeća za kler, Vijeća za sjemeništa, Nadzornog vijeća Hrvatskog Caritasa, predsjednik Hrvatskog Caritasa, član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu i član Mješovite komisije HBK – HKVRP – HUVRP. Bio je u jednom mandatu i član Stalnog vijeća HBK te potpredsjednik Hrvatske biskupske konferencije.