bener

Gospić

SVEČANO PROSLAVLJENA ZAŠTITNICA GOSPIĆKE KATEDRALE

Uoči svetkovine NAVJEŠTENJA BDM, BLAGOVIJESTI održana je u gospićkoj katedrali trodnevna priprava koju je 22. i 23. ožujka  predvodio mons. Marinko Miličević, generalni vikar gospićko-senjske biskupije i duhovni pomoćnik u župi, a treći dan u nedjelju navečer don Anđelko Kaćunko slavio je četrdesetu obljetnicu svog svećeništva.

       Svečanu sv. misu na samu svetkovinu u 17 sati predvodio je i propovijedao predsjednik HBK, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić a koncelebrirali su: riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić, porečki i pulski biskup Dražen Kutleša, krčki biskup Ivica Petanjak, šibenski biskup Tomislav Rogić, biskupi u miru - šibenski Ante Ivas, porečki i pulski Ivan Milovan i gospićki Mile Bogović te  mjesni biskup ordinarij mons. Zdenko Križić, dekani, kanonici, svećenici iz dekanata, bivši župnici, kapelani, poglavari bogoslova i sjemeništaraca, redovnici, asistirali su i posluživali  domaći đakoni, bogoslovi i sjemeništarci te veći broj ministranata. Prisustvovali su i predstavnici političkog, kulturnog, obrazovnog  života, zdravstveni radnici, predstavnici policije, djeca i mladi, skupina u narodnim nošnjama. Pjevanje je predvodio katedrali zbor pod ravnanjem Franje Puškarića.

 

Nadbiskup Puljić  izrekao je sljedeću propovijed:
      „ Prije pola stoljeća biskupi su na Drugom vatikanskom saboru napisali da  'otkada je Marija postala Majkom Božjom ona materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama... Stoga, zovu je Odvjetnice, Pomoćnice, Posrednice i Zagovornice' (LG 62). I ona je s Isusom trajno nazočna u Crkvi. To je otajstvo vjere pred kojim prigibamo svoja koljena te okupljeni u ovoj katedrali njoj posvećenoj, pobožno molimo 'blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus'. Večeras, kad ćemo u molitvi Vjerovanja izgovarati riječi 'i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom', pokleknut ćemo i tim činom iskazati našu vjeru i strahopoštovanjem pred tajnom Božjeg utjelovljenja. 

      Luka pridaje veliku važnost Marijinoj ulozi i o njoj najviše govori od svih evanđelista. Nazivaju ga, stoga, „Marijinim slikarom“ jer oslikavao ju je kao Majku Sina Božjega, kao „zaručnicu Duha Svetoga“ i poslušnu „službenicu Gospodnju“, kao „uzornu vjernicu, majku boli i blagoslovljenu među ženama“. A anđelov pozdrav „zdravo (grč. haire) povezuje se s pozdravom proroka Sefanije koji poziva: „Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska!“ (Sef 3, 14). Tim pozdravom, kao i večerašnjom Izaijinom najavom: „Evo, djevica će začeti i roditi sina“,  prorok poziva Jeruzalem i cijeli Izrael neka se raduju, jer Gospodin je u njegovoj sredini.

       Dva povijesna izvješća u večerašnjoj službi čitanja govore nam o jednom nadpovijesnom događaju. Prorok Izaija, naime, sedam stoljeća prije Kristova rođenja najavljuje: „Čujte, dome Davidov:... Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel.“ A evanđelist Luka kao dobar bilježnik povijesnih zbivanja opisuje divan susret anđela Gabrijela i djevice Marije koja na Božji plan da bude majka Isusova izgovara: „ ... neka mi bude po tvojoj riječi“! - Što prorok davno najavljuje, Marija to ostvaruje. Zato je Blagovijest blagdan koji nam je sâm Bog darovao. „Mi ga nismo ni izmislili, a ni stvorili“, veli papa Ratzinger. Sretni smo, međutim, što je Bog iskoračio u ovaj svijet i među nama se udomio. Tako je započelo naše spasenje. Ovo je jedinstven događaj u povijesti koji možemo usporedit s danom stvaranja. I u jednom i u drugom slučaju odzvanja riječ „fiat“, neka bude. Stvor­itelj je prvi put izgovorio tu riječ kada je rekao: „Neka bude svjetlost i svod posred voda; neka zemlja proizvede živa bića svake vrste.“ (Post 1, 1-26). Drugi put je tu riječ izgovorila Marija pa je Bog Čovjekom postao (Lk 1, 38). Nakon prvoga Božjega fiata nastao je svijet i svemir, a u njemu čovjek kao ures svemira. Nakon Marijina fiat imamo Bogo-Čovjeka i spašeno čovječanstvo.

      Nikada nešto ljepše u povijesti čovječanstva nije nastalo. S ovim blagdanom mogu se uspoređivati jedino Božić i Veliki četvrtak, jer sva tri put - na Blagovijest, Božić i na Veliki četvrtak - Bog dolazi čovjeku, a čovjek biva do neba uzdignut i promoviran. Zato se i veli da je blagdan Navještenja i Utjelovljenja Sina Božjega „središnji trenutak svih zbivanja kojemu je težila povijest ljudi i svega što je stvoreno“ (T. J. Šagi-Bunić). „Ne shvaćamo, ne gledamo, al' po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu.“ Mogli bismo slikovito kazati kako ovim izvanrednim, nad-povijesnim događajem svijet i svemir po Isusu našem učitelju, prijatelju i bratu postaju Božje svetište. To je razlog zašto se radujemo svetkovini Navještenja. Svjesni velikog otajstva i nadpovijesnog događaja mi padamo na koljena uz riječi  Vjerovanja „i utjelovio se po Duhu Svetom“, jer osjećamo osobitu blizinu, naklonost i ljubav njezinoga Sina, pa Mariji koja je izrekla svoj „neka mi bude“ kličemo: „Raduj se majko jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidljivih neprijatelja. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika i nepokolebljiva utvrdo Crkve. „Gospo od Navještenja“ i „kraljice Jadrana“, moli za nas. Amen.“

        Na početku misnog slavlja sve prisutne pozdravio je te na kraju svima zahvalio biskup ordinarij gospićki Zdenko Križić, a potom župnik i rektor katedrale Mario Vazgeč.

U dvorani biskupije upriličen je domjenak za uzvanike.                                                                                         

s. Robertina Medven

DSC04885

DSC04904

 

DSC04936

Ispis E-mail

Pretraživanje stranice