Župe slunjskog dekanata
Slunjski dekanat prostire se u dvije županije: Ličko-senjskoj i Karlovačkoj i u dvije države: Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Na istoku ga omeđuje bosansko-hercegovačka granica, i to od graničnog prijelaza Maljevac (V. Kladuša) do Nebljusa na istočnim obroncima ličke Plješevice. Na jugu je zadnja župa Korenica s Nacionalnim parkom Plitvice, zatim preko vojnog poligona "E. Kvaternik" dekanat na zapadu graniči s ogulinskim dekanatom. Zadnja župa prema sjeveru je Blagaj, odakle se nastavlja Zagrebačka nadbiskupija. Ovaj prostor dobio je ime Kordun prema francuskom "kordon", tj. pojas prve obrane od turskih navala. Geografski položaj odredio je i sudbinu ovog prostora: ostao je prva crta obrane do naših dana a ta mu je sudbina namijenjena po svemu sudeći i u budućnosti.
Sjedište dekanata je u Slunju, a čine ga slijedeće župe: Slunj, Blagaj, Cvitović, Lađevac, Cetingrad, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zavalje i Korenica te Plitvice. Župa Zavalje, koja je u svojoj 200 godina dugoj povijesti čvrsto vezana s Hrvatskom i Senjsko-modruškom odnosno Riječko-senjskom nadbiskupijom, nakon raspada Jugoslavije pripala je Bosni i Hercegovini. U jedanaest župa danas djeluje osam svećenika: msgr. Marijan Ožura vodi Cetingrad, vlč. Ante Trgovčević Cvitović i Lađevac, mons. Mile Pecić, Slunj i Blagaj, vlč. Stipe Zeba Korenicu, vlč. Ilija Janjić Plitvice, mons. Pero Bogut Rakovicu, vlč. Mile Šajfar Drežnikgrad i Vaganac, dok župu Zavalje vodi vlč. Mile Ivančić. Svećenici su dijelili sudbinu svog naroda u prošlosti kao i u Domovinskom ratu, neki od njih kao i časne sestre su prošli četničke zatvore. Spomenimo da je ovaj kraj dao prvog gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Milu Bogovića i velik broj svećenika i časnih sestara.
Strašna je sudbina Crkve u ovom Dekanatu tijekom Domovinskog rata. Srpske okupacija od 1991. do 1995. godine ostavila je iza sebe pustoš i ruševine kao nikad u povijesti. Potpuno je uništeno i opljačkano 25 sakralnih objekata. Sve su crkve, crkvice i kapele razorene ili spaljene, a u njima su uništeni vrijedni inventari, slike kipovi, arhivi, biblioteke, pa je njihovo razaranje neprocjenjiv gubitak i dokaz neobjašnjive mržnje.
Posljednjih godina učinjeno je mnogo u obnovi sakralnih objekata. Župnici su izradili projektnu dokumentaciju bez koje je kao i bez financijske potpore nemoguća brza obnova. Još će godinama trajati vraćanje starog sjaja našim spaljenim ili porušenim crkvama.
Crkva Majke Božje Karmelske u Kremenskoj glavici najsačuvaniji je sakralni objekt u dekanatu. Srušena su ulazna vrata i odnesene slike iz crkve. Na groblju je kapela MB Sedam žalosti. Unutrašnjost je devastirana. Ništa nije ostalo neoštećeno. Kapelica na starom groblju je čitava. Kapelica sv. Mihovila u Šušnjari je devastirana.
VAGANAC - Nastanak vaganačke župe vezan je uz konac 18. stoljeća. Do 1810. sagrađena je i župna crkva Uzvišenja sv. Križa. Od 1945. godine župom upravljaju župnici iz Drežnika.
U Drugom svjetskom ratu je desetkovana. Novu crkvu gradio je od 1961. do 1963. župnik Vladimir Pezelj. God 1965. počela je gradnja župnog stana. U listopadu 1991. Srbi su razorili mjesto, svaku kuću i crkvu, te pobili stare osobe koje su zatekli u selu. Nakon povratka 1995. mjesto je obnovljeno. Uz crkvu je bio omanji župni stan, koji je sada nepopravljiv. Na Križevo 2002. biskup je blagoslovio novoizgrađenu crkvu.
ZAVALJE - Župa Zavalje od pretrpljenog udarca 1991. do 1995. teško se oporavlja. U jesen 1994. Srbi su okupirali župu i napravili pravu pustoš. Župna crkva i stan te kapela na V. Skočaju pretvoreni su u ruševine. Nakon 1995. život se vraća u ovu podplješivičku župu. Biskup je onamo poslao 1997. vlč. Milu Ivančića i time dao do znanja da ova župa ostaje briga crkve. Župnik Ivančić misio je u trošnoj garaži i pripremao obnovu crkve. Crkva je obnavljana tijekom 1998. i 1999. Prvu misu u obnovljenoj crkvu slavio je biskup Bogović 09. 10. 1999. godine.
Godine 2002. hrvatska je vlada pomogla izgradnju novog župnog stana. Oltarska slika sv. Franje, rad Zorana Homena, postavljena je u crkvu 2002. godine.
Ova izložba dio je velikog projekta Gospićko-senjske biskupije koja je planirana u okviru velikog korizmenog hodočašća svih dekanata Gospićko-senjske biskupije u Gospićku katedralu a ususret proslavi desete obljetnice osnutka Biskupije s ciljem da se hodočasnicima i građanstvu predstave župe i sakralni objekti po dekanatima. Zahvaljujemo svima koji su pridonijeli da ova izložba bude postavljena i predstavljena javnosti.
Za izložbu je korišten materijal iz arhiva Gospićko-senjske biskupije i Slunjskog dekanata, a izložbu je pripremio Gradski muzej Senj.
Ali, ni ovaj pokušaj ne ide bez poteškoća i opstrukcija kadra vjerna bivšem sustavu.
Crkva u Priboju koji je prije pripadao Koreničkoj župi svečano je otvorena na blagdan sv. Nikole 1849., kada je ujedno blagoslovljeno i novo groblje. Crkva je porušena u Drugom svjetskom ratu. To je bio jedini katolički sakralni znak na širokom području. Župnik Josip Bogović pokušao je obnoviti pribojsku crkvu koreničke vlasti nisu ni 1985. htjele ni čuti o obnovi pribojske crkve.
Smoljanac je do 2002. pripadao župi Drežnik Grad. Simpatičnu drvenu kapelu sv. Ivana Krstitelja u Smoljancu Srbi su, zajedno sa svim kućama, spalili 4. 12. 1991. Pri kraju su radovi na njezinoj obnovi.
RAKOVICA - U Rakovici nalazimo župu sv. Jelene još u srednjem vijeku, a crkva sv. Jelene spominje se još 1557. Nakon izgona Turaka godine 1750. osnovan je vikarijat (kapelanija) te je prvi kapelan bio Petar Cajnar. Rakovica je postala župa između 1771. i 1781. godine. Nakon 1893. Rakovica postaje središte rakovačkog dekanata koji je dokinut 1969. kad su župe ovog dekanata (osim Saborskog) pripojene Slunjskom dekanatu u Riječko-senjskoj nadbiskupiji.
Crkva sv. Jelene Križarice dobila je 1843. oblik koji je imala do zadnjih razaranja. U Drugom svjetskom ratu je oštećena, ali ne i zapaljena. Međutim, razoren je župni stan u kojem je nastradala jedna od većih župskih knjižnica u senjskoj i modruško-krbavskoj biskupiji. Povratak 1995. značio je novi početak. Župnik mons. Petar Bogut je crkvu sasvim obnovio i još poljepšao.
SLUNJ - U Slunju su u kasnom srednjem vijeku postojale dvije župe i franjevački samostan. Turci su doprli do slunjskih zidina 1578. Zadnji franjevac o. Bernardin, svjestan da se porušeni samostan ne može lako popraviti, napušta Slunj 1583. sa i sobom odnosi kip Majke Božje koji se do danas čuva na Trsatu kao «Majka Božja Slunjska».
Današnja župna crkva Presv. Trojstva sagrađena je 1726. na temeljima srednjovjekovne franjevačke crkve. Posvećena je 1735. godine. Između dva svjetska rata barokni zvonik preuređen je u neogotičkom stilu piramidalnog oblika. Takav je dočekao 1991. godinu kad su sve Srbi zapalili. Župnik je spasio nekoliko kipova svetaca a sve ostalo je završilo u vatri 27. 11. 1991.
Obnova crkve počela je odmah nakon povratka 1995. godine. Godine 1760. župnik Mihovil Radočaj sagradio je današnji župni stan jer je
CETINGRAD - Cetin je stari srednjovjekovni grad koji je u 15. stoljeću bio u vlasti Frankopana. Ondje je 1. siječnja 1527. održan hrvatski sabor na kojem je izabran Ferdinand Habsburški za hrvatskog kralja. Krajem istog stoljeća dolazi pod tursku vlast.
Prema šematizmu župa je osnovana u razdoblju od 1802. do 1805.
U proljeće 1891. župnik Ernest Krainčević je započeo izgradnju današnje crkve Uznesenja BDM. Župnik mons. Marijan Ožura, koji od 1963. uspješno vodi župu, crkvu je temeljito obnovio prije Domovinskog rata. U tom dijelu Hrvatske jedino cetingradska crkva je imala klasične orgulje.
Pobunjeni su Srbi crkvu gađali te je 4. studenog 1991. zapalili, a 1. prosinca 1991. minirali. Ostala je samo hrpa kamenja. Župnik je spasio 8 kipova i svih 14 postaja križnog puta. Uništen je i župni stan, a župnik je u vrijeme okupacije župom upravljao iz Velike Kladuše i Karlovca. Nakon povratka 1995. izgrađen je projekt obnove, a 1999. crkvu je blagoslovio riječki nadbiskup mons. Anton Tamarut. Crkva ima 6 zvona. Crkva je 2007. dobila podno grijanje, a u kripti je spomen kapela ratnim stradalnicima iz župe Cetingrad. Župni stan je iz temelja napravljen novi. Vjeronaučna dvorana je obnovljena.
CVITOVIĆ - Tragovi župe Cvitović (nekada Ladihovići) sežu u 14. stoljeće. Uz crkvu sv. Nikole spominje se godine 1334. i crkva sv. Marije u Gnojnicama. Godine 1582. u jednom naletu Turci su razorili crkvu sv. Nikole. Ostao je samo zvonik koji je služio za stražarnicu. Cvitović postaje samostalna župa 1790. godine. Cvitovčani su dozidali uz stari toranj crkvu. Tek godine 1905. za župnika Fabeka izgrađena je današnja župna crkva.
Crkva je, zbog lociranosti na vidnom mjestu, često gađana granatama 1991. Nakon okupacije 1991. Srbi su je zapalili 18. 3. 1992. Uspjelo se spasiti kipove sv. Nikole i sv. Roka. Crkva je obnavljana od 1996. do 2001.
Kapela sv. Valentina pokraj župnog stana spominje se već 1842. Gradili su je seoski majstori u vremenima oskudice. Župni stan je sagrađen 1764. a 1989. kad temeljito obnovljen. Za vrijeme srpske agresije devastiran je te je opet obnovljen nakon povratka 1995.
DREŽNIK-GRAD - Drežnik je oslobođen od turske okupacije tek 1791. i odmah je osnovana kapelanija. Turci su opet provalili u Drežnik 1809. i sve zapalili.
Godine 1836. u pismu biskupu drežnički župnik Andrija Kogniković spominje da je narod izgradio crkvu i župni stan, ali da je narod postao tako brojan da je crkva pretijesna. Župni stan je trošan. Izgradnja nove crkve počeo je tek 1882. godine župnik Vukelić dimenzija 35 x 20 metara.
U srpskoj agresiji 1991. drežnička je crkva meta topova. Gađana je sa svih strana. Župni stan je srušen. Stradala su 74 Hrvata.
Nakon povratka 1995. godine počela je velika obnova kuća i crkve. Obnova crkve počela je u ljeto 1997. Župnik Bogut je slavio Božić 1998. u pokrivenoj crkvi. Radovi su nastavljeni i do konca 2000. crkva je „zatvorena“. Godine 2001. župu preuzima vlč. Mile Šajfar i nastavlja obnavljati crkvu i graditi novi župni stan u koji je uselio 2006.
Drežničko Selište (zvano Orihovo Selište) bilo je u sklopu župe Saborsko. Kapelan u Selište dolazi 1790. Godine 1799. Selište je priključeno ponovno ustrojenoj župi Drežnik. Kapela Marije Pomoćnice izgrađena je 1977. Srbi su je razorili 1991. Nakon povratka i ova je kapela obnovljena i njoj gravitira 100-tinjak obitelji drežničke župe.
HRVATSKI BLAGAJ - Korijeni župe Blagaj sežu u prvu pol. 14. stoljeća. Župa se ugasila pred turskim prodorima u drugoj pol. 16. st. U drugoj pol. 18. stoljeća samostalna je kapelanija, a od 1806. samostalna župa. Župna crkva sv. Duha podignuta je 1776. na temeljima stare crkve. Uz ovu susrećemo u 15. stoljeću crkve sv. Barbare i Sv. Roka. Današnja crkva sagrađena je 1904. Godine 1942. partizanu su zapalili crkvu i župni stan. Obnovljena je za župnika Stanka Kompare. Odmah nakon okupacije 1991. Srbi su razorili crkvu. Postavljen je dinamit iznad kora koji je razorio zvonik te se urušio u crkvu. Obnova je uslijedila 2001. Uzidan je novi zvonik u izvornom obliku. Ruševine župnog stana, do danas strše i čekaju obnovu. Od 2002. svake nedjelje održava se redovita služba Božja u obnovljenoj crkvi.
KORENICA - Godine 1719. ondje je osnovana katolička župa, a 1728. sagrađena je i župna crkva. Na ruševinama predturske katoličke crkve1745. godine sagrađena je nova crkva koja će 1807. postati župnom.
Crkva na čast sv. Jurja u Korenici sagrađena je 1800. Stara crkva iz 1765. bila je posvećena Majci Božjoj. Crkva sv. Jurja je 1834/35. produžena i obnovljena te joj je dozidan toranj, (1836.) a iste godine nabavljena su iz Zagreba zvona (1837.) Župnu crkvu sv. Jurja u Korenici zapalili su partizani 1942., a nakon 1945. njenim ostacima pravoslavci su nasuli lokalne ceste. Na mjestu župne crkve izgrađena je zgrada šumarije. Župom Korenica upravljali su sve do 1995. drežnički župnici.
Nakon povratka slobode 1995. u župu Korenica su se naselili prognanici iz Bosne. Prvi samostalni korenički župnik nakon 1940. imenovan je 1997. godine (Josip Rafaj). Od 2002. godine korenički vjernici imaju lijepu i prostranu crkvu. Posvećena je 2006. godine, a pomoćni oltari 2007. godine. Župnik Zeba je dovršio novi župni stan pored crkve i uselio krajem 2006. godine.
LAĐEVAC - Prostranija crkva sv. Jurja u Lađevcu podignuta je poslije 1700. godine na temeljima stare crkve, a 1776. izgrađena je još veća, današnja crkva. Godine 1841. crkva je dograđena i blagoslovljena. Glavni je oltar izgrađen 1877. i u njega ugrađena slika sv. Jurja, dar biskupa Jurja Strossmayera.
U domovinskom ratu crkva je teško stradala. Pobunjeni su je Srbi u proljeće 1992. zapalili. Zvonik je gađan granatama i teško oštećen. Jedno je zvono ostalo cijelo, a druga dva su pronađena u pravoslavnom selu iza Basare. Nakon povratka pristupilo se zaštiti crkve. Do 2002. godine saniran je krov zvonika i crkve, stavljeni prozori i vrata, ožbukana i obojana unutrašnjost. Oltarna slika sv. Jurja otuđena 1991. pronađena je nakon povratka teško oštećena.
Uz župni stan u Lađevcu izgradio je 1913. ondašnji župnik Vučetić kapelu s drvenim zvonikom na pročelju. U srpskoj agresiji kapela je uništena. U tijeku je njena obnova.
PLITVICE - Godine 1895. osnovano je “Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera”, koje je sebi postavilo zadatak na Plitvicama sagraditi crkvu. Na čelu Odbora bio je zagrebački nadbiskup Juraj Posilović. Godine 1896. slavljena je na Plitvicama glagoljska misa u improviziranoj kapelici, a služio ju je korenički župnik Pero Mažuranić.
Herman Bolle napravio je projekt nove katoličke crkve, a do 1910. sakupilo se i nešto novca te slika i raspelo koji su se čuvali u drežničkoj crkvi, a izgorjeli su u Slunju zajedno s crkvom u Domovinskom ratu. Biskup Viktor Burić 1939. je raspisao sabirnu akciju za izgradnju crkve BDM na Plitvicama kao spomen-crkve povodom 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata. Skori rat prekinuo je i tu akciju.
Nakon Domovinskog rata osnovana je 2002. godine župa Plitvice koja obuhvaća naselja: Mukinja, Jezerce, Prijeboj, Poljanak, Smoljanac i Rastovača. Sjedište župe je u naselju Mukinje, gdje se treba izgraditi crkva.