Homilija biskupa Zdenka Križića na slavlju Svete Potvrde i Pedesetnice u Gospiću
Homilija biskupa Zdenka Križića na slavlju Svete Potvrde i Pedesetnice u Gospiću
Događaj Duhova obilježava prekretnicu u životu Isusove zajednice. Istina, Isusova zajednica je imala više prekretnica u svom nasljedovanju Isusa i svom duhovnom sazrijevanju.
Prva prekretnica je bila kada je Isus pozvao svoje učenike da ostave sve i pođu za njim. Ostaviti sve i poći za njim nije bilo tako jednostavno. To je u njihovu životu bio uistinu jedan „salto mortale“. Oni ostavljaju svoje životne sigurnosti i kreću u posve nepoznato. Ostavljaju svoje obitelji, svoje profesije od kojih su živjeli i prihvaćaju rizik poći za jednim koji im nije ponudio ništa konkretno, ništa opipljivo. Ovakav hod za Isusom uzrokovao je i određene krize, strahove, sumnje.
Zbog toga će se u jednom trenutku Petar obratiti Isusu s pitanjem: „Mi smo ostavili sve i pošli za tobom, što ćemo za to dobiti?“
Oni osjećaju kao da se njihova velika očekivanja sve više se tope, a nada postaje sve tanja. Ali opet ostaju uz Isusa jer ih za njega veže neka misteriozna snaga.
Druga prekretnica u njihovu životu jest Isusova muka i smrt. To ih je slomilo. Imali su velika očekivanja. Sada se razočarani vraćaju svojim profesijama. Zasigurno su svjesni da će ih mnogi ismijavati i ponižavati zbog naivnosti i tolikog izgubljenog vremena.
Treća prekretnica je ukazanje uskrslog Isusa. To je za njih novi šok, nešto što nikako nisu očekivali. Isusovih ukazanja ima puno, ali se čini kao da njihova nevjera i njihove sumnje postaju, ne manje, nego veće. Slijedi duži period njihove teške borbe da povjeruju da je Isusovo uskrsnuće istina, stvarnost.
Isus im se kroz 40 dana ukazuje, ali ne uspijeva do kraja razbiti njihovu nevjericu. I nakon 40 dana čestih ukazanja, kod njegova uzašašća, evanđelist Matej bez zadrške veli da su i tada neki od učenika sumnjali (28,17).
I na koncu dolazi do četvrte prekretnice koja se dogodila sa silaskom Duha Svetoga. Tada se sve promijenilo. Nema više sumnji, nema više strahova, nema nejasnoća. Učenici kreću u svijet naviještajući istinu Isusova uskrsnuća i istinu njegove nauke. Za te istine oni, bez uzmicanja, daju svoje živote.
Duh Sveti je njih pretvorio u nove ljude, u ljude iz čijeg života je nestalo straha i beznađa, a život im se ispunio svijetlom, sigurnošću i smislom.
To je uloga Duha Svetoga od početka stvaranja. Prvi čovjek je postao „živa duša“ kada je u njega ušao Božji Duh, Duh Sveti. Od neživog leša, čovjek je postao živa duša.
Kada čovjek izdahne, kada se iz njega povuče Duh Božji, čovjek postane, kako mi kažemo, „posmrtni ostatak“. Ima u sebi sve kemijske elemente koje je imao i prije smrti, ali on više nije živi čovjek, on je „posmrtni ostatak“.
Nažalost, čovjek se i za života može isprazniti Božjim Duhom, u smislu da Duhu Svetom ne dopusti da ga oblikuje i usmjeruje njegov život. Čovjek može biti živ, jak, ali istovremeno može biti, kako mi volimo reći, „čovjek bez duše“. U takvom životu prisutnost smrti postaje dominantna.
Sveti Pavao, u poslanici koju smo čuli, opisuje život čovjeka koji se distancirao od Duha Svetoga. Pavao navodi kakva su djela takvoga čovjeka. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, neprijateljstva, svađe, srdžba, spletkarenje, razdori, zavist, pijanke, i tome slično.
Život koji je obilježen ovim crtama nije nikakav život. U takvom životu ne može biti autentične radosti, postojanog mira, istinske sreće.
Pavao zatim ocrtava život osobe u kojoj je aktivan Duh Sveti. On nabraja koja su djela te osobe. To su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, itd. Sve suprotno od onoga što obilježava čovjeka bez Duha.
Ne trebam ni postavljati pitanje: s kojim osobama je ljepše živjeti i koje osobe su u životu sretnije?
Kada Duh Sveti silazi na tu prvu kršćansku zajednicu naglasak je da su se iza toga svi međusobno dobro razumjeli iako su bili iz različitih zemalja i različitih jezika. Oni se sada razumiju. Sada među njima nema mjesta rivalstvima, neprijateljstvima, svađama, spletkarenju, razdorima i drugim neurednostima.
Duh Sveti izgrađuje zajedništvo, razumijevanje i dobre odnose sa drugima. A to je jamstvo da neće biti sukoba ni u obitelji, ni u susjedstvu, ni šire. A kada se dade prostora zlom duhu onda su otvorene sve najgore mogućnosti.
Pred svakim čovjekom je, kako veli Biblija, život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Čovjek je taj koji bira. Ali Bog upućuje ganutljiv poziv svakom pojedincu, govoreći mu: „Život biraj!“ (Pnz 30,19).
Dragi krizmanici! Ovaj Božji poziv danas je na poseban način upućen vama: „Život birajte“. Vi ste još na početku života, stoga je itekako važno koje su to vrijednosti koje danas birate. To će imati presudan utjecaj na vašu budućnost.
Vi ćete danas primiti na poseban način dar Duha Svetoga koji će vam svojim svijetlom pomagati da vaši izbori budu pravi, da ne bude promašaja koji će ostaviti bolne posljedice do kraja života.
Nemojte podcijeniti opasnosti koje dolaze od duha prijevare i laži, od duha ovoga svijeta, kako će reći Isus.
Isus je upozorio na to i svoje učenike rekavši im da će ih đavao htjeti prorešetati kao pšenicu, ali onda dodaje da on za njih moli da ne malakše njihova vjera (Lk 22,31-32). Koliko ih je koji, nažalost, dopuštaju da ih đavao rešeta sa svojim lažljivim ponudama!
Istina, đavao kada osobu nagovara na grijeh uvijek je uvjerava da je to što nudi nešto veliko, da je to postignuće zbog kojega će ti se svi diviti, da ćeš preko toga imati mnoge koristi, mnoge ugode i zadovoljstva, ali se nažalost kasnije razotkrije da je sve bila đavolska varka.
Mediji, od prije nekih mjesec-dva dana, donose izvješće kako je prošle godine bilo 50% više pokušaja suicida među mladima u odnosu na prethodnu. U „Novom listu“ od 20 ožujka ove godine stoji kako samo zagrebačka psihijatrijska bolnica svaki dan primi preko 20 mladih ili djece koji su pokušali napraviti samoubojstvo.
Svi smo se zgražali slušajući izvješće o tragediji u jednoj beogradskoj školi gdje je dječak, koji još nema ni 14 godina, ubio osam svojih vršnjaka i još šestero teško ranio. Zar to nije djelo Zloga?
Svima nam se nametalo pitanje: Kako je moguće takvo nešto? Tko je kriv za to? Koliko su krivi roditelji, škola, društvo, Crkva?
Roditelji, velika je tu vaša odgovornost za odrastanje ovih nježnih duša, i znamo da vam lako. Ali shvatite, vaša primarna zadaća nije osigurati djeci sve materijalno da bi oni bili bezbrižni i sretni, nego prije svega formirati njihova srca i njihove duše. Bez ovoga će ostati prazni i nesretni pored svih materijalnih dobara koja budu imali.
Roditelji, djeca su vam najveća odgovornost, ali i najveće bogatstvo. Ništa se ne može pretpostaviti djeci. U djeci se vaš život produžava, nastavlja. Djeca su vaša budućnost, ali i budućnost našeg naroda i Crkve.
Mi slušamo kroz duže vrijeme o nekim ljudima iz Hrvatske koji su otišli u Kongo da posvoje djecu. Ide se tisućama kilometara da bi se posvojilo dijete jer je naša domovina siromašna djecom. Vidimo kako i te najsiromašnije zemlje ne daju lako svoju siromašnu djecu, jer bez obzira na svu bijedu u kojoj žive, oni su uvjereni da su im djeca najveće bogatstvo.
Oni nam poručuju da ne dolazimo po njihovu djecu, i pitaju nas zašto nemamo svoje djece? Oni ne znaju koliko su kod nas jaki pokreti koji se gorljivo zalažu za ubijanje djece, za abortuse. A onda se ide tisućama kilometara prositi tuđu djecu!
Djeca su budućnost. Bez njih budućnosti nema. Svakom narodu je vrlo izvjesna budućnost bez djece, a ta je: nestajanje tog naroda sa lica zemlje. Nije nam jedini cilj samo imati djecu, nego da nam djeca zrače ljepotom srca i duše.
Zbog propusta u formiranju srca i duše, djeca će neizbježno upasti u provaliju praznine koja će im postati neizdrživa, pa se nije čuditi da se mnogi odlučuju na užasne korake.
Zlodjela djece ili mladih najčešće su njihovi krikovi zbog izgubljenog smisla života, zbog očaja i beznađa u koje su dospjeli. Ni roditelji, ni društvo, ni Crkva ne mogu zbaciti sa sebe odgovornost zbog ovakvih slučajeva kojih je sve više i više i u našoj domovini. Svima je poznato kako droga caruje u našim gradovima, a sve više i u selima. To je samo bježanje od života praznine. A taj izbor je samo bijeg u još veći ponor. Ovo nas ne smije ostaviti ravnodušnima i s osjećajima da mi tome nismo ništa krivi.
Dragi krizmanici! Ne znamo s kojim ćete se sve životnim iskušenjima morati susretati u budućnosti. Poteškoća će biti, jer život je takav. Nemojmo si utvarati iluzije da ćemo u životu biti lišeni poteškoća. Nego shvatimo da nam i poteškoće pomažu da zrijemo i rastemo, pod uvjetom da na njih dademo prave odgovore. S pravom se kaže da tko nije ništa propatio, ništa ne zna. To znači da su poteškoće u životu korisne, pa i nužne.
Zato je važno nositi u sebi snagu Duha Svetoga da bi se mogli nositi sa poteškoćama života. Kada nas vodi Duh Božji uvijek ćemo naći izlaz iz svake životne nevolje. Duh Sveti koga zazivamo u sakramentu svete krizme je branitelj života koji neće dopustiti da se pred poteškoćama predamo i klonemo.
Čuvajte darove Duha Svetoga koga ćete primiti u ovom sakramentu, a Duh Sveti će onda čuvati vas. Bog ima rješenje za svaki naš problem. Istina, đavao koristi svaku priliku da bi doveo osobu do toga da izgubi pouzdanje u Boga, a onda je, nakon nekog malog životnog poraza, uvjeri da život više nema nikakvog smisla.
Nekada se to mladima dogodi zbog neke slabije ocjene u školi i pritiska roditelja s kojim se ne mogu nositi; nekada opet zbog neke neuzvraćene ljubavi, ili zbog nekog ludog osjećaja kako u očima drugih nisu vrijedni i da se do njih dovoljno ne drži. Zar sve ovo može biti važnije i vrijednije od života!
Svima je nama Bog dao nešto vrijedno što nema nitko drugi. Kako je važno postati svjesni toga. Onda nećemo izgubiti samopoštovanje, a nećemo niti zavidjeti drugima zbog darova koje oni imaju.
Braćo i sestre, molit ćemo svi kod ove svete Mise za ove mlade duše da nikada ne budu zavedene od Zloga, da nikada ne dopuste da ih poteškoće obeshrabre i dovedu do besmisla života, nego da uvijek imaju pouzdanje u Boga i da u njegove ruke znaju stavljati sve probleme s kojima će se u životu suočavati, a Bog onda neće uskratiti svijetlo i snagu da se protivštine pobijede i pretvore u blagoslov. Amen.