Propovijed kancalara Mišela Grgurića na misi posvete hrvatskog naroda i domovine Srcu Isusovu
Draga braćo i sestre, slavimo danas svetkovinu Presvetog Srca Isusova i dan posvete hrvatske domovine i naroda Presvetom Srcu Isusovu čiju odluku su donijeli hrvatski biskupi 14. studenog 2024. godine i koja se odvija u okvirima Svete godine na razini opće Crkve te u sklopu proslave 1100. obljetnice splitskih sabora i hrvatskoga kraljevstva na nacionalnoj razini.
Posljednja enciklika blagopokojnog pape Franje zove se „Dilexit nos – Uzljubi nas“. Ključna poruka enciklike sadržana je već u njezinu podnaslovu: »o ljudskoj i božanskoj ljubavi Isusa Krista«. Riječ je o srži kršćanske vjere, istinama o Presvetom Trojstvu i o utjelovljenju izraženima kroz kategoriju srca: u ljudskom srcu Isusa Krista kucalo je božansko srce, tj. po njemu se Bog objavio kao ljubav, ljubav u sebi i ljubav prema ljudima. Drugim riječima objavilo se evanđelje o »Bogu s nama«. Nadalje, ljudsko srce Isusa Krista simbol je njegove dvostruke ljubavi: prema Ocu i prema braći ljudima. U ovim redcima sadržan je sav govor o Božjoj ljubavi prema čovjeku – Bog dariva svoga Sina, ali ne na trenutak, daruje ga za vječnost – Njegovo Presveto Srce ne prestaje kucati i gorjeti za naše spasenje.
Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren; Bog nikad ne prestaje čovjeka privlačiti k sebi a čovjek će samo u Bogu pronaći istinu i blaženstvo za kojima neprekidno traga. Slobodno govoreći Bog je u čovjekovo srce upisao čežnju za Njime, ali budući da je čovjek stvoren na Božju sliku ta čežnja izvire iz Božjeg srca koje čezne za svakim čovjekom, za spasenjem svakoga od nas.
Draga braćo i sestre, Sveto Pismo prepuno je tekstova koji govore o važnosti srca koje nije samo fizički organ, već predstavlja središte ljudske osobnosti, mjesto gdje se nalaze misli, osjećaji i volja. „Pod Kristovim srcem“ treba razumjeti Sveto pismo koje upravo otkriva srce Kristovo. To je srce prije Muke bilo zatvoreno jer Pismo bijaše nejasno. Ali Pismo je poslije Muke otvoreno da oni koji ga sada poznaju, razmotre i shvate kako trebaju protumačiti proroštva“ (Toma Akvinski).
Riječ srce u Bibliji se spominje više od 1000 puta. To je samo znak koliko je važan ovaj organ koji osim što svakim otkucajem daje život, određuje čovjekovu bit, smisao ali i nit vodilju gdje se isprepliću različite misli, želje, osjećaji ali i misao koja vodi kroz život.
U Starom zavjetu, srce se često spominje kao:
1. Centar misli i razumjevanija:
"Ne jedi jela zavidnikova,
ne čezni za slasticama njegovim,
7 jer on je onakav kako u sebi misli:
»Jedi i pij«, veli ti, ali mu srce nije s tobom.." (Mudre izreke 23, 6-7)
2. Sjedište volje i odlučivanja:
"Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima..." (Rimljanima 2,5-6)
3. Mjesto duhovnog susreta s Bogom:
" Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! (Ponovljeni zakon 6,5)
4. Izvor dobra ili zla:
" Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. (Postanak 6,5)
U Novom zavjetu, srce ostaje centralna tema, osobito je povezana s Isusovim učenjem o pravednosti:
1. Mjesto vjere i spasenja:
" Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava." (Rimljanima 10,9-10)
2. Sjedište grijeha ili čistoće:
"Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke" (Matej 15,19)
"Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!" (Matej 5,8)
3. Bog poznaje srca ljudi:
" Ali Jahve reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.« (Prva Samuelova 16,7)
Draga braćo i sestre, duhovna predaja Crkve naglašava srce, u biblijskom smislu kao »dubinu bića« (»dno duše«: Jr 31, 33), gdje se osoba odlučuje za Boga ili protiv Boga. „Ako, naime, čovjek pogleda u svoje srce, otkriva da je sklon zlu i uronjen u mnogovrsne jade koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Ustručavajući se često priznati Boga kao svoje počelo, čovjek je poremetio i dužno usmjerenje prema svom posljednjem cilju i ujedno sav sklad sa samim sobom, s drugim ljudima i sa svim stvorenjima“ (Past. konst. Gaudium et spes).
Braćo i sestre, Isus nas je poznavao i ljubio, sve i svakog pojedinog, za vrijeme svog života, u svojoj smrtnoj borbi i u svojoj muci, i za svakoga se od nas predao: »Sin Božji me je ljubio i predao samoga sebe za mene« (Gal 2, 20). Sve nas je ljubio ljudskim srcem. Zato sveto Srce Isusovo, probodeno radi naših grijeha i poradi našeg spasenja, »uzima se kao glavni pokazatelj i znamen [...] one ljubavi kojom božanski Otkupitelj stalno ljubi vječnog Oca i sve ljude. Ovo je predivna istina o Božjoj ljubavi prema nama, o ljubavi koja se očituje kroz milosrdno Srce našega Spasitelja, kroz nježni pogled i radost Oca koji prima grešnog sina natrag u svoju kuću, kroz nadahnuća i vodstvo nježnog poljupca Oca i Sina – kroz mudrost Duha Svetoga.
Ovaj svijet, toliko izranjen nemirima, svađama, ratovima, prepotentnošću i željom za prvim mjestima i vladanjem, ako želi napredovati u činjenju dobra mora se okrenuti prema Bogu, mora dopustiti da ga zahvati vatra milosrdne Ljubavi koja neprestano izlazi iz Isusovo Srca, Srca koje ljubi i koje može „mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove“.
Zato papa Franjo u svojoj enciklici Dilexit nos dajući svima nama zadatak, ističe: „Poslanje, shvaćeno u perspektivi zračenja ljubavi Kristova Srca, zahtijeva zaljubljene misionare, koji dopuštaju da ih Krist još osvoji te ne mogu a da ne prenose tu ljubav koja je promijenila njihov život“ te kao krunu svega naglašava: „Kad se ne cijeni posebnost srca, gubimo odgovore koje sam um ne može dati, gubimo susret s drugima, gubimo poeziju. A gubimo i povijest i naše povijesti… Potreban je povratak srcu. No pritom ljudske sile nisu dovoljne, nego nam je potrebna pomoć božanskoga Srca“.
Zato, večeras s puno vjere i ljubavi, zahvaljujući za našu nacionalnu povijest i narodnu pripadnost preporučimo sav hrvatski puk i dragu Domovinu milosrdnom Srcu našega Otkupitelja da nam mudrost njegovog Srca budi uvijek nit vodilja i jedini put prema vječnom spasenju. Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome. Amen.