Propovijed preč. Mišela Grgurića na misi za sv. Mariju Magdalenu 2024.

Objavljeno: 22. 07. 2024
Propovijed preč. Mišela Grgurića na misi za sv. Mariju Magdalenu 2024.

Braćo i sestre, slavimo svetkovinu godišnjice posvete naše katedrale Navještenja BDM. Nakon što je ova crkva u Domovinskom ratu pretrpjela paljenje i razaranje i nakon njezine obnove posvetio ju je na današnji dan 1999. godine mons. dr. Mile Bogović, tadašnji riječko-senjski pomoćni biskup koji je samo 20-ak dana prije zaređen za biskupa u riječkoj katedrali sv. Vida. Kada je 2000. godine osnovana Gospićko-senjska biskupija, dotadašnja župna crkva u Gospiću uzdignuta je na razinu katedralne crkve, crkve u kojoj stoluje biskup, crkve u kojoj će se oko biskupa okupljati svećenici, prvi suradnici i povjereni narod Božji. Budući da katedrala nije imala sve elemente koje jedna katedralna crkva treba imati, prvenstveno kriptu za ukop biskupa, a onda i praktično raspoređen prostor za liturgijska slavlja pristupilo se uređenju ove crkve koja je u ovom današnjem izgledu uređena 2014. godine te ju je na današnji dan prije 10 godina blagopokojni biskup Mile posvetio. Posvećujući ovu katedralu 2014. godine, kada je kao i danas bila proslava Dana Grada Gospića i naše nebeske zaštitnice Sv. Marije Magdalene, biskup Bogović pojasnio je ulogu Marije Magdalene koja je pomazavši Isusa mirisnim uljem dala mu ono najvrijednije što je imala. Nadalje, u homiliji je rekao: „I mi smo danas došli sa svetom krizmom za posvetu oltara koji je simbol Isusa Krista pri čemu je vidljivo međusobno darivanje. Kao Marija Magdalena pronalazimo dobrotu oko sebe i pronalazimo uporište u dobru, jer je to logika rasta, a ne gledati oko sebe samo loše, jer to vodi zlu. Marija Magdalena ponajbolji nam je primjer predavanja dobru a Isus osjeća da smo mi remek djelo Božje stvaralačke dobrote pa nam se predaje na oltaru u prilikama kruha i vina”.

 

Braćo i sestre, u Prvom današnjem čitanju slušali smo kako je kralj Salomon stupio u nazočnosti svega zbora Izraelova pred Gospodnji žrtvenik, raširio ruke prema nebu i obratio se Bogu: „Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: `Tu će biti moje Ime.` Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu“. Tada je oblak ispunio Dom Gospodnji i Bog je odlučio prebivati u tmastu oblaku. Slične riječi spominju se u obredu posvete crkve gdje se u Zbornoj molitvi kaže: „Svemogući vječni Bože, izlij svoju milost na ovo mjesto i svima koji te zazivaju daruj svoju pomoć. Snaga tvoje riječi i otajstava neka ovdje utvrdi srce svih vjernika“. Braćo i sestre, Bog prebiva u svome Domu i hoće vjernost našu u njegovom Domu. Izraelci su držali da je Jahve samo njihov Bog, ali po proroku Izaiji Bog im poručuje: „A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode“ (Iz 56,6-7). To je ono što je Izraelcima bilo teško shvatljivo, da Jahve bude Bog i poganima, drugim narodima, a on je Bog njihov, ali u tvrdoći srca ne shvaćaju svoju nevjernost. Slično se događa i s nama. Širimo ruke u molitvi, imamo predivan osmijeh na licu, ali tvrdoću srca ne želimo mijenjati. Kao da bi se Bog morao prilagoditi mojim pravilima, a ne ja živjeti po njegovim zapovijedima. Ali kako Bog kaže Samuelu: „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu“ (1 Sam 16,7). O tome nam govori i današnje Drugo čitanje kada sv. Pavao upozorava da smo Božja građevina. Pavao postavlja temelje u raznim Crkvama, ali i upozorava one koji će naziđavati neka paze kako naziđuju jer temeljni kamen nam je svima Isus Krist. Zatim postavlja ozbiljno pitanje: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi“.

Snažene riječi braćo i sestre, ali ništa korisne ako o ovome kao vjernici nećemo promišljati. Nažalost, koliko možemo kao vjernici, kao svećenici upropastiti vodeći krivim stazama, bolje rečeno svojim stazama na kojima nema mjesta za Boga niti vode prema Bogu. Po krsnoj milosti svi smo kraljevsko svećenstvo, Božji izabranici, slika i prilika Boga. Da li se ta slika može narušiti? Itekako. Može li slika Božja koju sam uništio u sebi oštetiti ljepotu slike Božje u drugoj osobi? Itekako. Zato trebamo paziti kako naziđujemo hram Duha Svetoga u nama i kako pomoći drugome da isto doživi Božju ljepotu u svome biću kao što smo je i mi doživjeli ili ne daj Bože da raziđujući Božji hram u nama ne oštetimo i ljepotu Božjeg hrama u drugom čovjeku. Zahtjevan zadatak, a u isto vrijeme toliko uzvišen poziv svakome od nas. Riječima sv. Pavla mogli bismo dodati: Ne znate li da svetost bilo kojega kamenog hrama - crkve nije ni sjena svetosti našega kršćanskog bića? To naše tijelo, te kosti i meso - sveto je, posvećeno je tajnama sakramenta, tijelom Kristovim.

 

Braćo i sestre, slušamo u današnjim čitanjima o važnosti i svetosti Božjeg hrama kao građevine, ali i o važnosti i svetosti naše duše koja je živi Božji hram.

Isus je kako smo slušali našao se u Jeruzalemu - u hramu. Za Židove hram je bio kuća Božja, sveto tlo hodočašća, žrtve i molitve - mjesto susreta Boga i njegova naroda. Međutim, Isus je tamo našao trgovce: kuća molitve pretvorena je u kuću trgovine. Trgovinu obično prati galama, cjenkanje i prijevara.

Tako je bilo i ovaj put. Isus - uvijek tako blag - sada je uzeo u ruke bič i očistio kuću Božju od ljudske trgovačke prljavštine: "Nosite to odavde! Ne pravite od kuće Oca moga prodavaonicu!" Jasno i oštro jer ga izjeda revnost za kuću Božju 

Nadalje, Isus u današnjem evanđelju ulazi u razgovor sa Židovima kojima kaže da ako razvale Hram, da će ga on podići u 3 dana. Isus najavljuje svoju smrt: "Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga sagraditi." Evanđelist dodaje: "Ali je on govorio o hramu svoga tijela."

Bit će razoren taj hram, Isusov život kada ga budu razapeli na križ. Neshvatljivo je to njegovim prijateljima, ali on se rodio da umre: "Za Sina Božjega nije bilo nikakva drugog razloga da se rodi nego da bi mogao biti prikovan na križ" (kaže papa Leon Veliki).

Na sve ovo Židovi će ostati ravnodušni; da njihov Mesija svrši na križu bilo im je neza-mislivo; da će uskrsnuti - činilo se mnogima nemoguće. Međutim, što se njima činilo nezamislivo i nemoguće Isus kaže da je upravo to znak - dokaz njegova božanskog poslanja...To je dokaz njegove božanske ljubavi – dati čovjeku primjer ljubavi i žrtve za drugoga i pozvati ga da i on čini tako.

 

Braćo i sestre, trebali bismo uvijek raditi i živjeti tako da budemo prepoznati kao pravi Božji suradnici - hram živi svetog Boga. I Isus nam jednom rekao: "Ako hoćeš u život, vrši zapovijedi!" Danas više nego ikada zapovijedi Božje treba uzeti ozbiljno.

 

Trebalo bi Božje zapovijedi kao zrcalo uvijek držati pred očima: često stati i pogledati kakvo je lice naše duše, što je u tom hramu. Kada vidimo da je naše zrcalo oštećeno, moramo ga brzo popraviti, ali ne svojim snagama, već Božjom pomoću.

Braćo i sestre, neka nas uvijek u životu prati Božja milost. Budimo pravi suradnici Božji koji će živeći s Bogom biti prepoznatljivi među ljudima te tako, kao svjetionik na moru, privlačiti i druge ljude koji lutaju u vječnu luku spasa. Ništa nam neće koristiti ljepota ove katedrale, Božjeg hrama, ako u sebi, u hramu svoje duše, ne budemo znali koristiti umijeće Božje gradnje. Neka nam u tome svojim zagovorom pomogne nebeska zaštitnica našega Grada sv. Marija Magdalena, koja je Isusa ljubila čistim srcem i iskrenom odanošću. Neka ona zagovara svakog stanovnika našega Grada, sve odgovorne nositelje vlasti i bude nam čisti primjer kako nasljedovati Isusa i kako se do kraja oslanjati na vršenje Božje volje. Amen.

  Propovijedi i poslanice - Sve