Propovijed preč. Mišela Grgurića na Svetkovinu Bogojavljenja
Draga braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu Bogojavljenja ili Tri kralja. Slavimo blagdan Božje objave palom čovječanstvu. Bog se udostojao uzeti grešno tijelo i sići među ljude kako bi im objavio Kraljevstvo nebesko i pozvao na obraćenje. Isus pravi Bog i čovjek, čije ime znači Bog Spasava, nije samo njegovo ime koje svaki čovjek dobiva po svome rođenju. Isusovim imenom prožeto je njegovo čitavo djelovanje. Njegovo rođenje i ime objavilo je svijetu da Bog čezne za svojim čovjekom i da želi spasiti ga od propasti u kojoj lagano tone.
U današnjem prvom čitanju prorok Izaija obraća se Jeruzalemu kao osobi. Potiče Jeruzalem da ustane i ponovno zasine. Poziv da ustane zapravo je poziv na stav spremnosti, na bdijenje. Jeruzalem poput stražara treba biti spreman i čekati svoga Gospodina. Bog je svjetlost koja dolazi. Nadalje prorok ističe da će svi koji se budu stjecali u sveti grad Jeruzalem, bilo Židovi bilo poganski narodi, pjevati hvalu Gospodinu koji dolazi. Ovim riječima Bog preko proroka Izaije potiče sve narode na otvaranje svoga srca koje treba biti zagrijano za pravu i istinsku Božju ljubav, koja se je nama očitovala u rođenju Isusa Krista.
U drugom čitanje slušali smo sv. Pavla u Poslanici Efežanima, koje govori o objavi koja je po Duhu objavljena svim narodima. Kad sveti pisac kaže: 'Objavom mi je otkriveno otajstvo', možemo slobodno zamisliti kao da je nestalo onog zastora iz Hrama. Kao da je odjednom maknutu zavjesa između Boga i ljudi, između Židova i poganskih naroda onoga svijeta. Možemo slobodno zamisliti da je i objavom Božje riječi i iz našega srca maknuta pregrada razdvojnica, ona pregrada koja nas je grijehom udaljila od Boga, a sada je božanskom milošću i rođenjem Spasitelja u našim srcima, potpuno maknuta.
Draga braćo i sestre, evanđelist Matej donosi nam danas izvještaj o poklonstvu mudraca s Istoka. U Evanđelju Matej nije jasno rekao od kuda s Istoka dolaze ti mudraci, ali je jasno da nisu prikazani kao Židovi, nego kao stranci, kao pogani koji nisu poznavali Boga Izraelova. Matej vrlo precizno kaže kamo oni idu: idu se pokloniti novorođenom kralju. Mudraci su slijedili zvijezdu sve do Betlehema, a kada su napokon došli do mjesta koje im je zvijezda pokazivala, 'obradovaše se radošću veoma velikom'. Ta radost je upravo oznaka početka Mesijanskih vremena koja svoj početak imaju u utjelovljenju i rođenju Spasitelja Isusa Krista.
Ovi ljudi s istoka tvrde da su vidjeli novu zvijezdu, koju su nazvali „njegova zvijezda“, tj. zvijezda tog novorođenog kralja, i to ih je potaknulo da krenu na dalek put kako bi se poklonili tom kralju.
Ovdje ima još puno pitanja na koja nemamo pouzdanih odgovora. Na primjer: Kako su ovi mudraci spoznali da ta nova zvijezda, koju su otkrili, označava rođenje nekog velikog kralja? Bilo je tada, i prije toga, moćnih kraljeva i velikih kraljevstva pa se nije pojavljivala nikakva zvijezda koja bi objavila njihova rođenja. U čemu je sada ta posebnost?
Osim toga židovski narod je u tom vremenu bio mali narod, još k tome pod vlašću Rima, velesile u tom vremenu, njihov kralj je beznačajan u parametrima onoga svijeta, pa otkuda bi ti mudraci zaključili da se u tom malom i potlačenom narodu rodio neki veliki kralj zbog kojeg oni prihvaćaju ogroman rizik dalekog puta?
Iz svega ovoga se dade zaključiti sa određenom sigurnošću da ta zvijezda, koju su otkrili mudraci, nije bila samo neki kozmički fenomen, nego je to bilo neko nebesko, odnosno božansko svijetlo koje je osvijetlilo i obasjalo njihovu nutrinu i postalo silna unutarnja energija koja ih je pokrenula na traženje, koja je u njima proizvela veliku želju da se susretnu s tim božanskim kraljem.
Braćo i sestre, mudraci s Istoka donijeli su i svoje darove novorođenom Kralju. Ti darovi označavaju bogatstvo i blagostanja, te božansko dostojanstvo onoga koji ih prima. Ovi mudraci s Istoka, možemo slobodno reći predstavnici su pogana i onih koji ne upoznaše Boga. Ali u ovom slučaju zanimljivo je da ih je sam Bog vodio do mjesta rođenja svoga Sina. Najprije ih je vodio sjajnom zvijezdom, a na povratku u njihovu zemlju u snu im je objavio da se vrate drugim putem kako ne bi susreli Heroda koji je namjeravao ubiti dijete Isusa.
Draga braćo i sestre, ima i među nama mnogo onih koji Boga ne poznaju niti po Svetom Pismu niti po slavljenju sakramenata. Veoma je važno da u svome srcu prepoznajemo onu sjajnu zvijezdu koja će nas dovesti do Boga. Da dopustimo Bogu da se svakodnevno rađa i objavljuje u našemu srcu. Da tiho osluškujemo glas njegove svete volje i da ju u svome životu i provodimo.
Mudraci su novorođenoga kralja tražili u Jeruzalemu na kraljevskom dvoru, ali ga tamo ne nađoše. Nisu ga našli ni u bogatoj gradskoj kući u Betlehemu, niti u svratištu. Našli su ga u skromnosti i jednostavnosti štalice okruženog onima koji su se podredili Božjoj volji. Isus nije došao na ovaj svijet zato što je to neki od kraljeva i moćnika zatražio od Boga, nego zbog jednostavnosti i skromnosti Marijinog srca koje je klicalo „Neka mi bude po tvojoj riječi“.
I nama se slično događa da ponekada želimo da Bog učini neko čudo koje će biti vidljivo našim očima. Bog se je objavio mnogim malenima, skromnima i neznatnima. Ne traži Bog sile, već hoće da mu u skromnosti svoga srca podarimo sama sebe.
U traženju Boga potrebna je i pomoć drugih osoba. Jedni drugima smo potrebni zato je neophodno vjerničko zajedništvo. Mudraci se raspituju, traže pomoć, da bi pronašli tog novorođenog kralja sa božanskim atributima.
Oni dolaze do samoga kralja Heroda uvjereni da će ga s tom viješću obradovati i da će im on zasigurno pomoći u njihovu traženju. Međutim ta je vijest Heroda uznemirila. On zna da je on kralj i za drugoga ne želi čuti. Iz svega je, kao pravovjerni Židov, razumio da je u pitanju dolazak Mesije, kojega je Bog odavno navijestio kao Spasitelja svega naroda.
Koliko god je Herod, kao i cijeli narod, iščekivao Mesiju, Spasitelja, uznemirio se jako kada je čuo da on nosi i titulu kralja. Odmah je stvorio pakleni plan da tog Mesiju, koji je dar Neba, zbriše s lica zemlje. Čovjek je u ostvarenju svojih ciljeva spreman učiniti i najgore stvari, spreman je ubiti i Boga i čovjeka samo kako bi sebe istaknuo i kako bi došao do svoga cilja koji s Bogom nema nikakve veze. Možemo reći da tako se ponaša onaj čovjek koji živi u duhovnoj tami, koji nije dopustio da njegov pogled ugleda zvijezdu koja će ga dovesti do Boga. Nije dopustio da ga žar Božje ljubavi ugrije i oplemeni za dobra djela.
Isus želi biti svjetlo svakom čovjeku, želi pokazivati put istine koji jedini vodi prema Bogu i vječnom životu. Zvijezda koju je Bog stavio mudracima na put da ih dovede do mjesta rođenja njegovog Sina nije ugašena, ona uvijek svijetli i Bog ju stavlja svakome od nas da nas vodi do njega samoga. Kada čovjek odluči slijediti Božju zvijezdu ona ga vodi do istinskog cilja i takav čovjek ne može zalutati i pogriješiti na životnom putu.
Dopustimo draga braćo i sestre Bogu, ne sutra, već danas da uđe u naša srca i preobrazi ih po svojoj svetoj volji. Dopustimo mu da uvijek bude svjetlo u našim životima i da nas vodi na put spasenja. Amen.