Bdijenje uoči Velike Gospe u svetištu Gospe od Čudesa
Hodočasnici su u procesiji sudjelovali sa svojim barjacima, a procesiju su uzveličale brojne laičke udruge među kojima Frankopanska garda, vatrogasci te Dobrotvorna podupirajuća društva. Koncelebriralo je desetak svećenika na čelu s dekanom ogulinskim Robertom Zubovićem kao i čuvarem svetišta popom Antunom Luketićem. Glazbom je misu animirao združeni zbor više župa pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića uz asistenciju Domagoja Šlata i Mihaela Peca.
"Kada na blagdan Velike Gospe čitamo odlomak o kovčegu, bogoslužje želi usporediti Mariju kao povlašteno boravište Božje u narodu. Ona je to u prvom redu po tome što je 9 mjeseci nosila u svom krilu utjelovljenog Sina Božjega. I kada mi danas nosimo Marijinu sliku po ovom mjestu na neki način ispovijedamo da smo poput Izraelca koji su sobom nosili Kovčeg zaveza, škrinju zavjetnu. Marija je i Majka Crkve. Crkva u svakom mjestu treba biti poput toga kovčega ili škrinje gdje ljudi mogu naći i vidjeti jasno svjedočanstvo Božje prisutnosti u svijetu. Ne samo to: svaki kršćanin treba biti poput te škrinje u kojoj prebiva sam Bog. Pogotovo bi takvo svjedočanstvo trebalo davati jezgra kršćanske zajednice na čelu sa župnikom. To je put kojim će kršćani u svijetu biti svijetlo svijeta i sol zemlje. Naizgled nam se čini neuklopiva u ovo slavlje ono što Pavao piše Korinćanima jer se ne spominje Marija. Ipak je Pavao protumačio Marijino uznesenje. On govori da je „žalac smrti grijeh“. Tim žalcem ubodeno je svako ljudsko tijelo i zato je podložno smrti. Ali Marija je bila oslobođena tog žalca već u času začeća i tu je korijen njezina uznesenja i dušom i tijelom u nebo. Biskup je zatim pojasnio značaj „slušanja ali i prenošenja Riječi Božje“ preko svoje majke kao to poima njen sin Isus Krist.
„Znao je Isus dobro da njegova majka nije samo nosila i rodila Riječ Božju, nego je Božju riječ slušala i pohranjivala je u svom srcu. Na svoj način Isus je tu odgovorio na onu dilemu koja se često isprepleće u našim govorima i razmišljanjima: Je li važnije staviti naglasak na prošlost ili na sadašnjost. Neki u ime prošlosti zanemaruju sadašnjost, a neki u ime sadašnjosti obezvrjeđuju prošlost. A najopasnije je kada se neka ideologija i njezini nositelji postave tako kao da sve s njima započinje, da je prije sve bilo kao priprema za njihov dolazak, ali pravi početak počinje s njima. Sve se onda treba toj ideologiji i njezinim nositeljima pokloniti. Krajnja opačina nastaje kada netko sebe samoga smatra kao mjerilo svima i svemu. Ljudi imaju pravo koliko se s njima slažu. To je taj izvorni grijeh iz kojega izviru svi grijesi – grijeh oholosti. To zlo je tako ukorijenjeno u ljude da ga se ne možemo riješiti ni onda kada ga otkrijemo u sebi i oko sebe. Čudimo se kada nam prebacuju zločine oni kojima je žao što nisu mogli nastaviti sa zlom koje su pokrenuli, koji ne smatraju zlom da su Hrvate potjerali s njihovih ognjišta i sada su krivi što su se vratili natrag. Dakako, ta sklonost nije vlastita samo određenim pojedincima i određenom narodu, ali ipak ne jednakomjerno i ne odupiru se tom zlu svi jednako.
Jasna je Božja pouka i poruka današnjih čitanja i današnjeg blagdana. Marija je škrinja ili kovčeg saveza ili zavjeta jer je Bog u njoj prisutan i djelatan; Marija nije „ugrizao“ žalac grijeha, tj. smrt i zato je dušom i tijelom uznesena na nebo; važno je čuvati svoje korijene jer se inače poput iskorijenjene biljke osušimo, ali kao što biljka treba biti primati kišu i toplinu, tako čovjek treba stalno biti okrenut prema Riječi Božjoj i u njoj tražiti svjetlo i snagu za sadašnjost i budućnost. Marija je Riječ Božju u svom krilo nosila, ali je i uvijek ostala pozorna na svaku poruku Božje riječi u svakoj životnoj prilici."
Na kraju mise biskup je blagoslovio nova zvona za župnu crkvu Uzašašća Isusova, dok je župnik i dekan ogulinski preč. Robert Zubović predstavio vrijednu knjigu o svećenicima Ogulina Lumen Fidei.