Biskup Bogović predslavio Krštenje Gospodinovo u Gospiću
Imao je Krist najvrjednije svjedodžbe za početak svoga rada u času svog preobraženja kada će nebeski Otac za njega dodati: „Slušajte ga!“ Dok se đaci u školi malo pomalo opredjeljuju za pojedine predmete i njih poslije posebno uče i razvijaju za zvanje po kojemu mogu biti korisniji svojoj braći i svome narodu, i Isus je poučavao u onome za što je smatrao da je najvažnije: „Odnos, ponašanje ljudi prema Bogu i čovjeku“ U svom rastu dobro je shvatio da je najvažnije ljubiti Boga nadasve a svakoga čovjeka kao samoga sebe. Svaki čovjek zavrijedi takav naš odnos prema njemu jer je stvorenje i dijete Božje. Tu osobinu, to dostojanstvo on nemam mu pravo nitko oduzeti. Kad god i gdjegod se to događa, nastaje i razaranje čovjeka. Isus je svom naučavanju ostao vjeran do kraja jer je i život svoj položio u toj vjernosti. Najveća je, dakle, vrijednost uspostaviti ispravan odnos prema Bogu i čovjeku i to na taj način da Boga ljubiš nadasve a bližnjega svoga kao samoga sebe. Učio je svoje učenike kako prevladati sebičnost, kako oprostiti drugome, kako mu pomoći da raste u dobru. To je njegov učiteljski predmet.
I naše škole počinju biti svjesnije da nije dovoljno učenicima davati samo znanje o raznim predmetima. Vidimo da roditelji danas ne mogu djeci osigurati solidan odgoj jer su malo s djecom, jer su često i sami neupućeno kako ih voditi prema zrelosti. Tu bi im škola mogla pomoći jer ima za to vremena i stručno osoblje. Ono što je u tome nadasve važno da se nagonske sklonosti ne razvijaju za trenutačno osobno zadovoljstvo, nego kako ih koristiti za opće dobro, da se i kroz njih izražava poštivanje i ljubav prema svakom čovjeku. Nije važno tek kako sačuvati zdravlje nego kako sačuvati ispravni odnos prema sebi, i bližnjemu.
Mnogi nisu Isusa razumjeli. Nije odustao. Crkva kao njegova ustanova ne smije se udaljiti od svog Učitelja. Ni za nju ne smije postojati važnije nešto drugo nego ispravni odgoj svakog čovjeka, pogotovo djece i mladeži. Ona promiče odgoj koji vodi prema prevladavanju sebičnih interesa i prohtjeva i koji uči kako biti na dobro drugome, sve do odricanja svega onoga što me zatvara u mene samoga, što me odvraća od potreba drugih.
Kada se Crkva tako zdušno zauzima za odgoj u školi, nije to za nju nevažna, nego najvažnija stvar. Tu se stječe prevažno znanje: razlikovanje dobra i zla. Nema pravog odgoja koje ispušta iz vida te razlike. Kako se kreću planeti, kako se kreću atomi, o tome nam je znanost dala mnoge ispravne odgovore. Razvilo se prirodoznanstvo, gospodarstvo i mnoge druge znanosti. Ali sve se to može koristiti u prilog čovjeka i protiv njega, ovisi o onome temeljnome: želiš li ti čovjeku dobro ili zlo, ljubiš li ti čovjeka ili si teški sebičnjak.
Isus je dobio diplomu koja je bila svjedočanstvo da ljubi Boga nadasve a svakoga čovjeka kao samoga sebe. Može li ta znanost zastarjeti? On je u toj svojoj „znanosti“ ustrajao da je i svoj život položio iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Te znanosti Crkva se ne smije odreći pa makar se od nje tražilo slična svjedočanstva kao i od Isusa. Kada bi se toga odrekla, i Bog bi joj oduzeo diplomu odgojiteljice svijeta i glasnice kristove poruke ljubavi prema Bogu i ljudima.
Zvonko Ranogajec