Biskup Marko Medo predvodio misu zadušnicu i sprovodne obrede za pok. Ružu, majku vlč. Marinka Miličevića

U Župi Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici u utorak, 30. lipnja, gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo predvodio je svetu misu zadušnicu, a potom i sprovodne obrede za pok. Ružu Miličević, majku svećenika Gospićko-senjske biskupije vlč. Marinka Miličevića.

U zajedništvu s biskupom misno slavlje slavili su svećenici a prisustovalo je desetak redovnica i redovnika, dok su se od pokojnice oprostili brojni članovi obitelji, rodbina, prijatelji i vjernici.

U homiliji je biskup Marko Medo istaknuo kako smrt voljene osobe u ljudskom srcu uvijek budi ista pitanja: „Postoji li nešto s onu stranu smrti? Što postaju oni koji umiru?“ Naglasio je kako ta pitanja ne postavljamo samo zbog onih koji nas napuštaju, nego i zbog nas samih.

„Danas ta pitanja osobito osjećamo dok se opraštamo od pokojne Ruže. Ovdje smo uz njezinu obitelj, uz njezina sina, svećenika Gospićko-senjske biskupije, vlč. Marinka, uz njezinu djecu, braću i sestre, rodbinu i sve koji su je poznavali, poštovali i voljeli. Mi smo, međutim, danas ovdje kako bismo čuli odgovor Crkve. To je odgovor koji nam nude tekstovi Svetoga pisma koje smo slušali“, rekao je biskup.

Osvrćući se na prvo čitanje iz Knjige o Jobu, istaknuo je kako je riječ o „sjajnom i svijetlom odlomku, kriku nade, proročkom tekstu i divnom činu vjere“. Podsjetio je da je Job prošao kroz bogatstvo i gubitak, zdravlje i bolest, obiteljsku radost i duboku patnju, ali je unatoč svemu stekao čvrsto uvjerenje da Bog postoji, da je živ i da želi život čovjeka.

Citirajući Jobove riječi: „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati! A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga“, biskup je naglasio: „Kakve izvanredne riječi! Kakav čin vjere! Kakva nada!“

Povezujući Jobovu vjeru s oproštajem od pokojne Ruže, biskup je naglasio kako danas ne stoje samo pred činjenicom smrti, nego pred otajstvom života koji je u Božjim rukama.

„Vjera nam ne oduzima bol rastanka, ali toj boli daje smisao. Vjera ne briše suze, ali ih stavlja pred Boga koji poznaje ljudsko srce“, rekao je.

Posebno se obratio sinu pokojnice, preč. Marinku Miličeviću, istaknuvši da je za svećenika smrt majke osobit, dubok i bolan trenutak.

„Majka je ona koja prva daruje život, koja prati, odgaja, moli, žrtvuje se i ostaje upisana u srce svoga djeteta. A kada je sin svećenik, tada se na poseban način vidi kako je majčinska ljubav često skriveni temelj jednoga svećeničkog života i poziva“, istaknuo je.

Nastavljajući homiliju, biskup je rekao kako se, misleći na pokojnu Ružu, može reći:

„Lijepo je, veliko je vjerovati. Lijepo je vjerovati da nijedan život, nijedna žrtva, nijedna majčina molitva i nijedna ljubav nisu izgubljeni pred Bogom.“

Osvrćući se na evanđeoski odlomak iz Ivanova evanđelja, podsjetio je na riječi da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ima život vječni“, naglasivši da je Krist pokazao put koji vodi u život.

„Sin Božji dao je svoj život da bismo mi živjeli i pokazao nam je put koji vodi u život vječni. Taj se put zove darivanje sebe, ljubav prema Bogu i prema drugima. Zove se velikodušno služenje bližnjemu, pravednost, uzajamna pomoć, dijeljenje, razumijevanje i oprost“, rekao je biskup.

Pozvao je okupljene da se prisjete života pokojne Ruže, njezina majčinstva, briga, radosti i križeva koje je nosila kao majka i članica svoje obitelji, darujući drugima ne samo ono što je posjedovala, nego prije svega ono što je bila.

„Dati ono što jesmo uvijek je važnije nego dati ono što imamo. To je put majke. Majka ne daje samo stvari; majka daje sebe. Daje vrijeme, srce, brigu, molitvu, strpljenje, tišinu, oprost, žrtvu i ljubav. U tome se prepoznaje veličina života koji se možda izvana ne čini velikim, ali je pred Bogom dragocjen“, naglasio je.

Dodao je kako je pokojna Ruža pripadala „onom tihom i skrovitom svijetu majki koje ne traže priznanja, ali bez kojih nema doma, nema obitelji, nema vjere koja se prenosi, nema života koji raste“, istaknuvši da se upravo u takvim životima najjasnije očituje evanđelje – služiti, ljubiti, opraštati, nositi druge i darivati se.

Zaključujući homiliju, biskup je molio:

„Neka je Gospodin primi u svoj mir. Neka joj oprosti sve slabosti. Neka joj nagradi svako dobro, svaku ljubav, svaku žrtvu i svaku molitvu. A nama neka udijeli vjeru Jobovu, nadu Evanđelja i sigurnost da naš Otkupitelj živi.“

Na završetku misnoga slavlja životopis pokojne Ruže Miličević pročitao je župnik fra Jozo Puškarić.

Nakon svete mise uslijedili su sprovodni obredi na mjesnom groblju u Gornjoj Tramošnici. Od pokojnice se u ime obitelji oprostila njezina unuka Klaudija, a potom se okupljenima obratio vlč. Marinko Miličević, koji je zahvalio biskupu Marku Medi, fra Marku Lovriću, svim svećenicima, redovnicama, bratu redovniku, rodbini, prijateljima i vjernicima na dolasku, molitvi i iskazanoj duhovnoj potpori njegovoj obitelji u trenucima oproštaja od majke.

Pokojna Ruža Miličević pokopana je na mjesnom groblju u Okrugliću, Gornjoj Tramošnici uz molitvu Crkve i nadu u Kristovo uskrsnuće. Neka joj Gospodin udijeli pokoj vječni.

Galerija fotografija