BISKUP ZDENKO KRIŽIĆ NA PROSLAVI GOSPE KARMELSKE U ŽUPI SMILJAN

Župa Blažene Djevice Marije Karmelske u Smiljanu pripremila se na proslavu svoje zaštitnice trodnevnicom od 13. do 15. srpnja: prvi i treći dan pola sata prije sv. mise upriličena je molitva sv. krunice i prigoda za ispovijed. Drugog dana, 14. srpnja u 18 sati pobožnost Križnog puta na brdo Krčmar predvodio je vlč. Bruno Lovaković, župni vikar u Ogulinu, potom je slavio sv. misu i održao prigodnu propovijed. Vlč. Bruno vodio je trodnevnicu i trećeg dana, u četvrtak. Nakon sv. mise u 19 sati formirana je procesija s upaljenim svijećama u kojoj je vjerni puk pjevao i molio Gospu Karmelsku za zagovor i pomoć u svim potrebama.

Jutarnji program na blagdan Gospe Karmelske, 16.7. počeo je u 8,30 sati na brdu Krčmar na visini  773 m. Nakon što su Patrioti iz Ličkog Osika izveli himnu Lijepa naša Domovino, slijedio je govor i recital o nastanku tzv. Poučne staze s postajama križnog puta te uprizorenje Vile Velebite isklesane u ličkom kamenu. Potom je župnik preč. Nikola Turkalj zaželio dobrodošlicu uzvanicima i svi ostalima na prekrasnu uzvisinu brda Krčmar, ili Ličkog Karmela s kojeg se pruža prekrasan pogled na Ličko polje na kojem se nastanio naš grad Gospić sa svim okolnim mjestima, selima i zaseocima. Odavde oko seže prema našem ponosnom i opjevanom Velebitu, sa  svojim vrhuncima od Svetog Brda, Vaganskog Vrha, do Visočice, Konjevače, Sadikovca, Budakovog brda, Šatorine, Zavižana.

Nakon govora slijedio je drugi dio programa  u kojem je preč. Turkalj zahvalio svima na sudjelovanju. Slijedilo je  presijecanje vrpce i otvorenje poučne staze i vidikovca Krčmar. U ime investitora Grada Gospića i nositelja radova vrpcu je  prerezao Karlo  Starčević, gradonačelnik i Milan Mataija, direktor Komunalca. Bistu Vile Velebita otkrili su umjetnik Dubravko Radman i Ivica Tomljenović.

Prisutni su se nakon ovog jutarnjeg programa uputili u župnu crkvu

Gospe Karmelske u Smiljanu gdje je na početku svima dobrodošlicu zaželio župnik preč. Nikola Turkalj te pozdravio najprije, gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića koji će predvoditi misno slavlje u čast nebeske zaštitnice, krstiti malog Davida i blagosloviti Križni put te svećenike koncelebrante: bogoslove, sjemeništarce, sestre redovnice, vjernike i hodočasnike. Posebnu dobrodošlicu zaželio je Karlu Starčeviću, gradonačelniku Gospića, Ani Mariji Zdunić predsjednici gradskog vijeća, Ernestu Petriju, ličko-senjskom županu sa suradnicima, Katici Prpić, ravnateljici Uprave za graditeljstvo i procjenu vrijednosti nekretnina pri Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Istaknuo je Dubravka Radmana, čije su ruke isklesale 14 postaja križnog puta, Vilu Velebita, ličkog Vuka i hajduka s ostalim sadržajima. Pozdravio je i Antu Pađena koji je dao idejno rješenje za gradnju postaja križnog puta. Uputio je pozdrav pjevačima, orguljašima Franji Puškariću i Josipu Žarkoviću, čitačima,  ministrantima, kumovima i  roditeljima Ivanu i Katarini našeg malog Davida koji će danas biti kršten i pribrojen ovoj našoj vjerničkoj zajednici. Ovo je tek drugo krštenje u ovoj godini a  umrlo je 9 župljana.

Pozvao je da u naše molitve uključimo i naše bolesnike, starije i nemoćne, sve pokojne i naše pokojne župnike vlč. Josipa Kapša i vlč. Marka Cvitković.

U 10 sati svečano euharistijsko slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup

Zdenko Križić, a koncelebrirali su: domaći župnik preč. Nikola Turkalj, Mišel Grgurić, kancelar i tajnik, Luka Blažević, Upravitelj Caritasa i župnik u Ličkom Osiku, Herbert Berisha, župnik u Ličkom Novom, Bruno Lovaković, župni vikar u Ogulinu.

Biskup Zdenko Križić na početku propovijedi poučio nas je da naziv ovog Marijinog blagdana dolazi od gore Karmel koja se nalazi u Svetoj zemlji, na sjeveru Izraela te nastavio: „Ta gora opjevana je u Bibliji po svojoj ljepoti, jer kad je nešto lijepo uređeno onda se u Bibliji veli da je divno kao Karmel (Iz 35,2). A kada je situacija obrnuta onda se veli da se suši vrh Karmela (Am 1,2), u smislu zabrinjavajuće budućnosti. Zbog svoje prirodne ljepote, posebno zbog mnogih špilja na gori Karmelu, privlačila je pustinjake, ljude koji cijeli svoj život žele posvetiti molitvi, u povučenosti i samoći. Na tu goru povlačili su se i veliki proroci Staroga zavjeta koji su u šutnji i meditaciji osluškivali Božje poruke koje su trebali prenositi narodu. Najpoznatiji su prorok Ilija i prorok Elizej.

Kasnije su se i mnogi kršćani povlačili u špilje Karmela i tu je nastala redovnička zajednica Karmelićana koji su svoj život posvetili šutnji, molitvi i pokori. Mogli bismo goru Karmel usporediti s našim Velebitom i njegovim opjevanim ljepotama. Za pretpostaviti je kako je i na našem Velebitu bilo pustinjaka, ljudi koji su se povlačili u ljepote ove planine gdje su se divili  Božjoj ljepoti, slavili Boga i zauzimali se molitvom za potrebe ljudi.“

Biskup Križić došao je u Gospić iz reda karmelićana. Rekao je da su

„u 11. stoljeću karmelićani na gori Karmelu, koja se ponosno izdiže iznad Sredozemnog mora, kao Velebit iznad Jadranskog, sagradili kapelu i posvetili je Djevici Mariji, a sebe nazvali braćom BDM od gore Karmela. Ova kapela bila je dobro vidljiva pomorcima koji su se zaustavljali te preporučivali Djevici svoju plovidbu nemirnim i nesigurnim morima. Pomorci su, u znak zahvalnosti, Gospu u tom svetištu prozvali 'Stella maris', 'Zvijezda mora', odnosno zvijezda koja je davala svijetlo i bila putokaz mornarima čija je plovidba u tom vremenu uvijek bila životni rizik. Taj naslov, 'Zvijezda mora'  Marijino svetište na Karmelu nosi i danas.

I mnogi pomorci iz naših krajeva iskusili su pomoć i zagovor Karmelske Gospe te su njezino štovanje širili u krajeve iz kojih su dolazili. Tako su nicale mnoge crkve i zavjetne kapele, napose duž cijele naše Jadranske obale, posvećene Karmelskoj Gospi. I ova crkva u Smiljanu sigurno duguje svoje postojanje zauzetosti pomoraca iz ovih krajeva Like koji su, bez sumnje, u svetištu Karmelske Gospe na brdu Karmel iskusili njezin majčinski zagovor i pomoć te su, iz zahvalnosti za uslišanja, posvetili ovu crkvu i mjesto Karmelskoj Gospi.

Ljudi su od davnine voljeli graditi svoje crkve i kapele na uzvišenim mjestima, često baš na visokim gorama, jer su ta mjesta doživljavali bližima nebu, odnosno Bogu. Na tim gorama su se mnogi nastanjivali u različitim špiljama i posvetili svoj život Bogu u molitvi i žrtvi.

Ljude i danas privlače planine, ali ne toliko nažalost, da u njihovim ljepotama vide i dožive Božju ljepotu, nego uglavnom, iz rekreativnih razloga. S vrha planine daleko se  više i daleko bolje vidi cijeli krajolik. U tome čovjek uživa, doživljava olakšanje, rasterećenje, neku vrstu ushita. Ali to nije dovoljno. Istina, mi s nekih mjesta na Velebitu, po lijepom vremenu, možemo vidjeti cijelo Jadransko more do Italije, ali kada siđemo dolje taj pogled nestane i ljepota ishlapi. Usponi na goru trebali bi nam pomoći da, uz sve ljepote koje možemo vidjeti, vidimo malo bolje i Boga koji je stvorio te ljepote i vidimo malo bolje i sami sebe i ono na čemu bismo trebali poraditi da pejzaž naše nutrine bude ljepši.

I Isusovo preobraženje  dogodilo se na gori. I taj događaj bio je nadahnuće mnogim ljudima da ostave sve i nastane se u špiljama različitih gora gdje su,  slušanjem Božje riječi i promatranjem njegovih ljepota, mogli doživjeti jače iskustvo Božje blizine i preobrazbu svog života.

I vaša ljubav postavila je ovaj Križni put koji ćemo u sklopu ove svete mise blagosloviti. I on vodi prema vrhu jednog brda. Želimo da ova molitvena pobožnost pomogne mnogima doživjeti jače iskustvo Boga i preobrazbu svoga života.

U evanđeoskom odlomku čuli smo izvješće kada Isus s križa daruje svoju Majku za Majku svojim učenicima i budućim vjernicima. Zna se što majka znači u životu djece. Kada djeca izgube majku, to se ničim ne može nadoknaditi.

U teškim trenucima života ljudi spontano zavape majci, bila ona živa ili pokojna. To u nama ostaje od djetinjstva i nikada ne prestaje. Svi smo mi rođeni kao djeca i umrijet ćemo kao djeca, iako smo i roditelji i djedovi i bake. Na koncu, sa staračkom dobi čovjek postaje sve sličniji djetetu, kako po ovisnosti tako i po psihologiji.

Isus nam u svojoj najvećoj patnji predaje Mariju za majku i Mariji predaje nas, jer je dobro znao koliko će nam to značiti u našim životnim trpljenjima. I on je, kao čovjek, imao potrebu blizine majke u svojoj strašnoj patnji. Iskustvo Marijine majčinske pomoći imaju gotovo, svi vjernici koji su se njoj utjecali. Bezbrojna su svjedočanstva te Marijine pomoći, a sva naša velika marijanska svetišta obiluju zahvalnim pločicama koje živo svjedoče tu istinu. Mi svi znamo da svaka dobra majka pomaže svoje dijete i daje mu ono najbolje i kada dijete to ne traži. Ni majka Marija nije drukčija prema nama. To nam potvrđuje i događaj iz Kane. Kada se domaćin našao u ozbiljnoj nevolji jer je na svadbi nestalo vina, Marija to prva primjećuje. I to je normalno. Zar majke nisu uvijek prve koje primijete tjeskobu djece, tj. da im se djetetu nešto izvanredno dogodilo. One to čitaju s lica djece. Tako i Marija. Ali ona kao majka nije ostala samo na tome da to primijeti, nego čini sve da se situacija spasi, da se ljudima u tjeskobi pomogne. Zaista nam je drago da se Marija brine i za stvari koje nisu neophodne za život. Znamo da se i bez vina može biti sretan i radostan. Ali majke su takve. One ne daju djeci samo ono što je neophodno, nego i sve drugo što njihov život može učiniti sretnijim.

Tako i Marija, vidi dobro i zna najbolje sve naše nevolje i kao Majka ne može ostati indiferentna kada dijete trpi. Marijina ljubav rasla je kroz patnju. Nema izgradnje ljubavi bez patnje. Patnja oblikuje naše srce, naše osjećaje, čini nas sposobnim razumjeti drugoga u patnji. Zato će i Marija primiti poslanje Majke svih ljudi pod križem, na vrhuncu patnje. Nema majčinstva bez patnje. Zato majke u patnji rađaju svoju djecu da ih više vole. Majčinstvo je: ljubav, služenje, suosjećajnost, razumijevanje, dobrota, finoća. U tom smislu svi imamo potrebu da u nama raste majčinstvo.

Evanđelist ne veli da je Marija bila uz križ Isusov, nego ona je, uz križ Isusov stajala. Patnja ju nije slomila, oborila, deformirala, nego ojačala njezinu ljubav da je mogla stajati. Tko proživi patnju dostojanstveno, strpljivo, ona ga ojača, obogati ljubavlju i dobrotom. Ako u patnji samo psuje, proklinje, prigovara, onda ga patnja deformira.

Biskup je pozvao: „Molimo Mariju, Majku, da nam bude blizu u našim patnjama i neka ne dopusti da nas patnje deformiraju, da u njima izgubimo pouzdanje u Boga i dobrotu srca, nego rastemo u ljubavi bez koje ni jedan život ne može biti sretan.

I nama Bog poručuje kao i Josipu: Ne bojte se uzeti k sebi Mariju. Ako ćemo se nje držati, ona će nam biti zvijezda koja će nas dovesti do sigurne luke, bez obzira na sve bure i oluje koje nas u životu mogu snaći. Amen.

Na kraju sv. mise župnik Nikola Turkalj zahvalio je svima zajedno i pojedinačno: najprije dobrom Bogu  na svečanosti ovog euharistijskog slavlja u čast naše nebeske zaštitnice Gospe Karmelske, ocu Biskupu za dolazak u ovu Gospinu zajednicu vjernika župe Smiljan, za predvođenje sv. mise i za poticajnu propovijed, subraći svećenicima što su svojom nazočnošću uzveličali dan naše nebeske zaštitnice.

Hvala Gradu Gospiću, Karlu Starčeviću i bivšem zamjeniku Ivici Tomljenoviću  te Milanu Mataiji na nazočnosti u ovom slavlju i u realizaciji projekta izgradnje poučne staze do Krčmara sa svim pratećim sadržajima. Hvala Dubravku Radmanu za umjetničko djelo u liku Vile Velebita i križnog puta. Hvala Anti Pađenu, domaćem sinu Like, hodočasniku i velikom štovatelju Gospe Karmelske  koji nas je projektno pratio u našim htjenjima i željama u izgradnji postaja davši  idejno rješenje za njihovu ugradnju ali i donaciju jedne od njih.

Hvala vama dragi ministranti. Hvala od srca svima koji su dali svoj novčani prilog za cvijeće i svoj novčani dar u financiranju postaja križnog puta. Ideja je bila da svaki od zaseoka ima svoju postaju. U većini zaseoka to smo i uspjeli. Zahvaljujem onima  koji su dali svoj doprinos u uređenju i košnji na groblju, okolišu crkve i župnog stana te u razgrtanju pijeska na prilaznom putu  i parkingu župnog stana. Hvala Gradu Gospiću za donaciju pijeska.

Nakon završnog blagoslova krenuli su svi u procesiji do prve postaje križnog puta  ispred koje je Biskup blagoslovio novopostavljeni Križni put. Nakon blagoslova, slikar Damir Kukavica, poklonio je biskupu Križiću sliku gospićke mučenice s. Žarke Ivasić. Na kraju su svi zajedno izmolili Posvetnu molitvu Gospi Karmelskoj i obavili zavjet obilazeći oko njezinog oltara.

s. Robertina Medven

Galerija fotografija