BISKUP ZDENKO KRIŽIĆ PREDVODIO PROSLAVU GOSPE KARMELSKE U SENJU
U senjskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, uoči slavlja Gospe Karmelske, u Senju poznate kao Gospa Ribarska, trodnevnu pripravu vodio je Mario Gerić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci sa sljedećim programom:
U utorak, 13. srpnja u 18,30 sati molitva sv. krunice, sv. ispovijed, sv. misa, nagovor bolesnicima i bolesničko pomazanje.
U srijeda, 14. srpnja u 18 sati Pokorničko bogoslužje, sveta ispovijed, molitva sv. krunice, sv. misa i propovijed te blagoslov karmelskih škapulara.
U četvrtak, 15. srpnja u 18,30 sati molitva sv. krunice, 19 sati – sv. misa i ophod oko kipa Majke Božje Ribarske te nakon sv. mise, na Glavnoj rivi, blagoslov mora, ribara i ribarica.
Na sam blagdan, u petak, 16.7.2021. svečanu sv. misu predvodio je u 18,30 sati gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s kanonicima Senjskog kaptola: Tomislavom Šporčićem, penitencijarom, Richardom Pavlićem, kantorom koji je i domaći župnik i Silvijom Milinom, začasnim kanonikom i ostalim svećenicima: kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, rektorom Bogoslovije Marijom Gerićem, ogulinskim župnikom Nikolom Pršom, župnikom Dinom Rupčićem u Donjem Lapcu, župnikom Cvitovića Šimom Božićem, župnikom Brinja Josipom Tomljanovićem, župnim vikarima Mariom Kraljem i Igorom Lulićem
Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike, uz orguljsku pratnju Milana Dučića.
Biskup Križić je u propovijedi naglasio da nam Crkva, od samih početaka, predstavlja Mariju kao uzor vjere te nastavio: „ Prvi crkveni učitelji stavljaju naglasak da je Marija začela Isusa po vjeri, a to znači da ga je začela, kako ti učitelji vele, prije u svome srcu i u svojoj duše, pa tek onda u svojoj utrobi. To je još na početku, razumjela njezina rođakinja Elizabeta, koja je Mariju, prigodom pohoda nazvala blaženom jer je povjerovala Bogu. Njezina vjera nije bila neka lagana vjera, nego vjera koja ima veliku cijenu, vjera iza koje je stajao cijeli život. Nije to bila vjera u kojoj je ona razumjela sve Božje zahtjeve prema njoj, sve događaje u svom vlastitom životu, nego vjera potpunog predanja Bogu bez obzira na mnoga nerazumijevanja, trpljenja i tame.
Još prigodom Navještenja ona izriče svoj pristanak na sve što Bog od nje traži iako nije baš sve razumjela sve što se od nje traži. Ona je događaje iz svog života meditirala u svom srcu i u svijetlu vjere tražila njihovo značenje.
Njezino pouzdanje u Boga bilo je čelično i onda kada ju je Bog, ljudski govoreći, neugodno iznenađivao. Bila je duboko uvjerena da s Bogom ne može izgubiti, da je nikakva životna nevolja ne može potopiti. I na Kalvariji, kada je izgledalo da su sva njezina očekivanja doživjela potpuni neuspjeh, ona je, kako veli evanđelist, uz križ stajala. Njezina vjera nije se srušila, ona je stajala.“
Propovjednik dodaje, „kako je i Isus u svom navještaju sav naglasak stavio na vjeru. Tamo gdje je našao vjere, tamo je činio nevjerojatna djela. Prije nego će učiniti neko čudo, tražio je od ljudi barem nešto vjere. Gdje ima istinske vjere u Boga, tamo mora biti i ljubavi i dobrote i velikodušnosti i služenja i svih drugih evanđeoskih krjeposti. Autentična vjera ima snagu preobraziti ljudski život. Vjera daje čovjeku izdržljivost u svim poteškoćama života, da ne klone i nikada ne završi u razočaranju i beznađu. Veliki petak nije mogao nadvladati Marijinu vjeru. Bila je i tada sigurna da je sve u Božjim rukama, da njemu ništa nije nemoguće. Čovjek vjere nije pošteđen Velikog petka, nije pošteđen trpljenja i patnje, ali u vjeri uvijek osjeća kako nije sam, nego je s njim Bog. Iako ga ne vidi niti ne čuje, ali zna da patnja nema zadnju riječ u njegovom životu. U trenucima teških patnji samo vjera može dati snagu da se ne završi u očaju.
Isus, kada vidi da su njegovi uplašeni i uznemireni, poziva ih da ožive svoju vjeru jer će tako sigurno nadvladati. Veli im: 'Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte' (Iv 14,1). Daje im jamstvo da će snagom vjere brda premještati, da im ništa neće biti nemoguće.
Marija je postala blaženom jer je živjela takvu vjeru. U toj vjeri ona proročki vidi da će je u budućnosti svi naraštaji zvati blaženom. Ona u vjeri vidi sve darove koje je od Boga primila. Čovjek bez vjere ili sa slabom vjerom darove Božje u svom životu ne vidi dobro.“
Biskup spominje Marijinu ulogu u Kani, kada posreduje kod Isusa zbog neugodnog stanja domaćina kojemu je na svadbi nestalo vina. „Marija zna da će Isus nešto poduzeti. Boji se da drugi u to neće povjerovati pa im savjetuje: 'Sve što vam rekne, učinite'. Nakon što je Isus izveo čudo pretvorivši vodu u vino, evanđelist veli da poslije toga njegovi učenici povjerovaše u njega. Za razliku od njih, Marija vjeruje i prije toga.“
Propovjednik prelazi na tekst današnjeg evanđelja „u kojem smo čuli povik jedne žene koja je bila oduševljena s Isusovim navještajem te je glasno i spontano uzviknula: 'Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!' (Lk 11, 27). Isus je čuo njezin povik, a onda odgovorio da bi ga svi prisutni čuli: 'Još blaženiji su oni koji slušaju Božju Riječ i čuvaju je.' (Lk 11,27-28). Isus je htio reći da njegova Majka nije blažena jer je njega rodila, nego što je Bogu vjerovala. Da nije bilo njezine vjere, ona Isusa nikada ne bi rodila. Bog bi morao potražiti neku drugu ženu.
Ili u drugoj zgodi, kada Isus svojim nagovorima ruši iskrivljenu Božju sliku uglednika koji se protive njegovom nauku do te mjere da govore kako je on izvan sebe, doslovno, da je poludio. Takvi glasovi došli su i do njegove Majke koja ga, kao i svaka druga majka, želi izvući iz tog društva koje ga ponižava i prijeti mu, pa dolazi do kuće u kojoj se nalazio. Isusu poručuju: 'Evo, vani stoje tvoja majka i tvoja braća i žele s tobom govoriti.' (Mt 12:46-47). Onomu tko mu to javi, Isus odgovara pitanjem: 'Tko je moja majka i tko su moja braća?' (Mt 12,48). A onda pojašnjava: 'Tko god vrši volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i majka.' (Mt 12,48-50).
Može nas se dojmiti kao da Isus s ovim degradira svoju majku. Ne, sasvim suprotno. Tko je bolje vršio volju Božju od Marije? Ona je Božju volju prihvatila u svemu, nazvavši sebe sluškinjom Gospodnjom te izrekla svoju predanost Bogu riječima: 'neka mi bude po tvojoj riječi'. Rekla je to, kad uopće nije znala o kakvim se Božjim zahtjevima radi. Bogu je vjerovala, u njega imala pouzdanje i onda kada ništa nije razumjela. Ona je uistinu, onaj pravednik koji od vjere živi, o kojem govori Biblija. Marija je svima uzor vjere, a oni koji nju slijede, oni su Isusova braća i sestre, djeca iste majke. Zato nam je Isus daje za majku i zagovornicu.
Marija je prepoznata u starozavjetnom Kovčegu saveza koji je bio nešto najsvetije što su Izraelci imali. Za njih je to bilo presveto mjesto u kojem je prebivao sam Bog. Marija je slika tog Božjeg kovčega, ona je 'Škrinja zavjetna', kako joj se obraćamo u litanijama, jer je u svojoj utrobi nosila Sina Božjega, dragocjenost puno veću od one koju je imao Kovčeg Staroga zavjeta.
Veliki crkveni učitelji od samih početaka kršćanstva stavljaju naglasak da se Isus rađa po vjeri u srcu svake osobe i svaki Isusov učenik pozvan je biti „Škrinja zavjetna“. Svatko od nas može biti sličan Isusovoj Majci jer može u sebi začeti i utjeloviti Božju Riječ, Isusa.
Sveti Augustin piše upravo tako: 'Svaki kršćanin može postati majka Kristova ukoliko dopusti da se Božja riječ utjelovi u njemu ... Marija ga je nosila u svojoj utrobi, nosimo ga i mi u svom srcu. Ona je bila noseća jer je začela Krista, neka budu noseća i naša srca vjerom u Krista ... Tko srcem vjeruje, začinje Krista, tko ga ustima ispovijeda, rađa ga.' Ovo je zapravo, bila i Isusova najveća želja u odnosu na svoje učenike.“
Biskup Križić završio je propovijed s pozivom na molitvu i da budemo nositelji Isusa u svom srcu. „U svojoj najdužoj molitvi koja nam je u evanđelju zapisana, Isus moli za učenike tadašnje i buduće, i jasno izriče tu svoju najveću želju: da on boravi u srcu svojih učenika: 'I ja u njima' (Iv 17,26). S ovim riječima: 'Ja u njima', Isus završava svoju molitvu. Tu staje, kao da nije imao što veće poželjeti. Isusov učenik pozvan je biti kristonosac da po vjeri nosi Krista u svom srcu.
Marija nam je učiteljica u vjeri i na taj način put do Isusa. Dala nam je savjet koji trebamo slijediti: 'Učinite sve što vam on kaže'. To su zadnje Marijine izgovorene riječi koje nalazimo u evanđelju. Nije trebala ništa više reći. To je dovoljno za siguran put do Kraljevstva Božjega. Amen.“
Poslije sv. mise, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić vodio je s prisutnim svećenicima i svečanu tradicionalnu procesiju gradom Senjem, u kojoj su kip Majke Božje Karmelske - Ribarske, nosili ribari, pratile su je djevojčice u bijelim haljinama, uz pjevanje katedralnog zbora i sviranje gradskog puhačkog orkestra. Sudjelovali su brojni Marijini štovatelji i turisti.
Ispred katedrale, završne riječi o značenju slavljenja Majke Božje Karmelske i o njezinoj pobožnosti u našem narodu izrekao je, kao i završnu molitvu, voditelj trodnevnice preč. Mario Gerić.
Nakon toga je župnik Richard Pavlić zahvalio biskupu, svećenicima i svima koji su i ove godine pridonijeli svečanosti ovog slavlja.
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
