Biskupijsko hodočašće u Ludbreg i Karlovac
"Krv Krista nas je spasila i otkupila te nam jača i umnaža vjeru i život koji je jako slab i krhak. Isus stalno trebamo zahvaljivati na daru euharistije," istaknuo je na početku biskup Križić u svetištu koje ima svoje ishodište u euharistijskom čudu iz 1411. godine kada je iz hostije potekla krv. Vjera nije laka i sumnje nisu rijetke u životu. Vjerovati ne znači ne sumnjati, nego reći Bogu da i kad nas poplave sumnje. I BDM je izrekla svoje povijesno "neka mi bude po riječi Tvojoj" iako sama nije sve znala. Ako se oslanjamo samo na vid, okus ili opip vjera nam je slaba. Da li mi danas možemo živjeti bez euharistije, zapitao se biskup Križić te ukazao na opasnost rutine po kojoj vjera nije nešto posebno. Euharistijom primamo snagu odozgo, baš kao što su Izraelci po Starom zavjetu poškropljeni od žrtvene krvi došli u savez s Bogom, da bi Isus ponudio svoju krv kao novi savezi potpuno srodstvo s Bogom. Isus je sve pomirio na nebu i zemlji s krvlju s križa. Euharistija je snaga koja nam svakodnevno treba za nove žrtve i životne izazove, zaključio je svoju propovijed biskup Križić.
Posjeta Ludbregu Ludbregu završena je euharistijskim klanjanjem u župnoj crkvi Presvetog Trojstva kojeg je predvodio kancelar biskupije mr. vlč. Marinko Miličević.
Karlovac
Nakon što su u dopodnevnim satima hodočastili svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, preko 500 vjernika na čelu sa svojim svećenicima i mjesnim biskupom Zdenkom Križićem pohodili su popodnevnim satima nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, a u sklopu proslave Dana obitelji i zaziva sv. Josipu da ih štiti.
Nakon što je upravitelj svetišta mons. Antun Sente predstavio slavnu povijest svetišta koje ove godine slavi 330 godina od kada je Sabor izabrao sv. Josipa za zaštitnika domovine, o liku sv. Josipa je u pjevanoj Večernjoj prozborio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Jednostavnim ali produhovljenim riječima približio je lik sv. Josipa svakom ocu obitelji i vjerniku. Sv. Josip je bio kao čovjek obitelji pravedan, a kao čovjek božji velikodušan. Ujedno je bio i čovjek rada. Bog je za čovjeka predvidio rad koji nas oplemenjuje i posvećuje. Ako nešto radimo s nervozom i napetošću, takav rad nije oplemenjujući. Sv. Josip je znao slušati i u snu. Ali je slušao i druge. A samo onaj koji sluša druge može slušati Boga. Sv. Josip je uzor dijaloga i pažnje prema drugima. Osim toga Josipova šutnja izlazi iz potrebe za slušanjem Boga i ljudi. Teže je naime slušati no govorit, a time se izgrađuje obitelj. Josip odgaja ponašanjem, a ne riječju, zaključio je biskup Križić svoju propovijed o liku sv. Josipa. Time je bilo zaključeno vrlo uspješno hodočašće u dva nacionalna svetišta u kojima se promišljalo o otajstvu ljudske patnje kroz simbol Krvi Kristove i značaju obitelji kroz lik sv. Josipa.
