Biskupova poruka na početku korizme: “Postanimo duhovne atlete”
Tuži mi se ovih dana jedna znanstvena djelatnica da nije mogla dobiti neku uslugu, a ima na to pravo po raznim zakonima. Ne može ovaj svijet funkcionirati ako svi traže samo svoja prava. Treba se pitati jesam li ja ispunio svoje obveze i je li drugi u stanju osigurati nam sva naša prava. Koliko sam puta prošao kraj potrebnoga: u kući, u susjedstvu, u istoj Budačkoj, Kaniškoj, Smiljanskoj ili drugoj ulici, gradu, u ovoj župi i nije u meni proradilo srce onoga Samarijanca? Budite milosrdni! Nisam se ni zanimao što je s njime bilo.
Ne možemo otići u apoteku i kupiti tabletu i onda će proraditi takvu milosrdno srce. Treba se vježbati, imati duhovne vježbe koje danas na dan pepelnice otvaramo i u našoj župi.
Da bi bili spremni ući u obećanu zemlju Izraelci su se trebali boriti sa sobom i sa svojom okolicom 40 godina, cijeli jedan naraštaj.
Isus je jasno poručio kako se postaje jak u suočavanju s lošim sklonostima sebe i okoline.
I on je 40 dana prije javnog djelovanja prošao u postu i molitvi. Nemaj onda reći da tebi to nije potrebno!
Gledao sam neku biljku penjačicu kako se penje po zidu, pronalazi i najmanju trunku hrane i tako raste. I nema nekih drugih ciljeva nego naći hranu. Slično i životinja. One u tome osjećaju i neku slast i ugodu. I čovjek ima taj nagon da ide za hranom i pićem i ugodom. Ne bi bilo s njime nešto u redu da to izgubi. Ali on ne smije ostati na toj razini jer inače nema rasta, nema promjene na bolje. Vidimo da su biljke i životinje uvijek na istoj razini, a gdje je čovjek ondje se događa uvijek nešto novo, on raste u mnogo čemu. Nažalost i na gore!
Čovjek se treba učiti uzdržavati i od hrane i od pića i od ugode kada je to u službi rasta u dobru. Treba se time gospodariti i znati koristiti. Nažalost, sami smo postavili gospodara u svojoj kući i on nam nameće teme i glavni je govornik. Pitali su jednu djevojčicu što bi željela biti. Odgovorila je: „Televizor, jer bi onda tata i mama u mene više gledali.“
Isus postavlja dva najjača polazišta za rast u ljudskosti: post i molitva.
Kada su se apostoli potužili Isusu da nisu uspjeli otjerati zloću iz opsjednutog čovjeka, on im odgovori da se taj rod može tjerati samo postom i molitvom. Ne dopustiti da te nose instinkti za hranjenje, piće i ugodu. Trebaš zagospodariti sobom.
No nije samo riječ o tome da se svojim darovima iznutra jačaš, nego i da se obratiš prema gore. Potrebno se moliti jer čovjek treba rasti prema slici Božjoj, prema slici Kristovoj. Po sebi smo prah i pepeo, što poručuje i današnje pepeljenje. Od mnogo žilica u mozgu dovoljno je samo da jedna pukne pa da padnemo u „prah i pepeo“. U životu ima mnogo putova kojima možemo krenuti: vježbati se da možeš uvijek krenuti onim boljim za tebe i za društvo. Nećeš to moći ako se prepustiš nagonu hrane, pića i ugode. Onda ćeš prije skrenuti u kafić nego u crkvu, otići u lov i kad imaš bolesna u kući, i slično.
U životu se možeš služiti za postizanje želja i ciljeva svojim sposobnostima i moćima, i sposobnosti i moćima okoline i društva. Ali čovjek svoje najdublje želje i najdalje dosege može postići samo ako se poveže s onim gore. Post i molitva snažne su poluge da krenemo naprijed, da rastemo i jačamo se kao ljudi i kao kršćani. Gledali smo kako izgledaju izgladnjeli ljudi u logorima: mršavi, neishranjeni, nemoćni, slabi. A zar ne postoji i duhovna nemoć i duhovna neishranjenost. Korizma je vrijeme koje nas zove da nadoknadimo te slabosti i da postanemo duhovni atlete koji su uvijek u stanju savladati svaku lošu sklonost i napast.
Dobro se upisati i razne predmete. Upišimo se u korizmeni seminar posta i molitve koji se održava u cijeloj Crkvi, zaključio je biskup Bogović.