Biskupova poruka za Katehetsku nedjelju
Pred
nama je nova školska godina. Naša mladež susrest će se s novim
knjigama koje treba dobro proučiti i naučiti. To kao zadatak treba
veoma ozbiljno shvatiti. No, nije važno samo steći znanje, nego je
još važnije naučiti kako se njime koristiti. U tome će im pomoći
osobni susreti i svjedočenje ljudi koji im žele pomoći u
svakovrsnom rastu u dobru. Crkva sve u to uključuje na razne načine,
posebno preko školskog i župnog vjeronauka.
Pred
nama je, naime, i nova vjeronaučna godina koja obuhvaća više
različitih značajnih mjesta za odgoj i razvoj novih zrelih,
odgovornih kršćana i ljudi. Tu je na prvom mjestu obitelj, zatim
župna zajednica, vrtići, škole, fakulteti, športske dvorane,
igrališta. Svaka od tih ustanova može poduprijeti želju mladog
čovjeka za rast u raznim vrlinama, ali svaka od njih može i
zakazati. Trebamo pomoći da ne dođe do takva zakazivanja.
1. Neizostavna uloga obitelji
Ulogu koju u svemu tome ima obitelj ne može nijedna druga ustanova i cijelosti nadomjestiti. U obitelji počinje život djeteta. Roditelji su prvi odgojitelji svoje djece. Bog nam je dao dva roditelja i oni su podjednako važni za pravilan razvoj i sretan život djeteta. često su očevi isključeni, a danas, nažalost, i majke prezaposlene iako najčešće briga za djecu ostaje na njima, pa kad majka ne može na kraj s djetetom prijeti se ocem. Međutim, obveze prema djeci ne bi se smjele dijeliti. Djeci također nije dovoljna samo materijalna briga. Roditelji ponekad predbacuju djeci kako za njih rade, crnče cijeli dan, a opet nisu dobri, ne uče i slično.
Dragi roditelji, vašoj djeci najprije je potrebna vaša ljubav, prisnost s njima, otvorenost, povjerenje da s vama mogu razgovarati, povjeriti se, tražiti zaštitu. Kad biste se vi brinuli za dijete samo zato što ga imate, jer vam je to dužnost, učinili biste manje od odgojiteljice u vrtiću, ili učiteljice u školi, od onih koji žele pomoći u rastu vašoj djeci. Vaša osnovna dužnost je ljubav, ali ona se ne može kupiti. Ona izlazi iz srca. Prava ljubav : je : „strpljiva, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi..."( 1 Kor 13, 4- 7).
Današnja djeca puno vremena proborave ispred kompjutora s igricama, prijateljuju i razgovaraju preko mobitela, gledaju televiziju i tako zabavljeni što manje smetaju roditeljima da oni obavljaju svoje poslove.
Dragi roditelji, Bog vam je dao djecu da je ljubite, da je zajedno s njime odgajate učeći ih što zapovijedaju a što zabranjuju Božje zapovijedi. Zato je vjerski život u obitelji nezaobilazan da bi se očuvala ljubav, zadovoljstvo, zajedništvo, vjernost i sreća svih njezinih članova, napose djece. Stoga nije dosta dijete upisati na vjeronauk i prisiliti ga da ode na onoliko nedjeljnih misa koliko će se tolerirati za primanje sakramenata, a roditelji idu rijetko ili nikako. Bilo bi najbolje kad bi se prakticirala zajednička obiteljska molitva i nedjeljna sveta misa, a i druge vjerske pobožnosti koje smo prihvatili svetim. krštenjem, a onda i drugim sakramentima. Pružite djeci primjer strpljivosti i svjedočanstvo žrtve.
2. Učiti živjeti
Draga djeco, dragi mladi, Isus vas želi radosne, odgovorne, slobodne od raznih ovisnosti i poroka. Danas na Katehetsku nedjelju pozivam vas da iskoristite vrijeme i da učite marljivo sve predmete, među kojima, dakako, i vjeronauk. čuje se da ga neki upisuju kako bi im ocjena iz vjeronauka na kraju povećala prosjek, jer iz vjeronauka se ne može dobiti slaba ocjena. Isusa se treba upoznati ga da vam bude bliz, da s njime računate u svim životnim situacijama, da vam bude pomoćnik i prijatelj. Isusov prijatelj će paziti na svoje riječi, na svoje vladanje, izvršavat će svoje zadaće. Onaj tko je upoznao i zavolio Isusa neće tijekom školskih praznika ostati bez nedjeljne i blagdanske sv. mise, nego će se još više uključiti u župsku zajednicu jer ima više vremena.
Danas pozdravljam ovdje posebno naše prvašiće koji ulaze u tajne škole i vjeronauka.
Nažalost, vjerski odgoj u vrtićima u našoj biskupiji slabo je zaživio, a trebao bi. Istina je da imamo nedovoljan broj odgojiteljica u vjeri koje su prošle odgovarajuće školovanje ali, kako kažu u Nacionalnom katehetskom uredu u Zagrebu „iskustvo pokazuje da su u nekim vrtićima odgojiteljice u vjeri primorane čekati po nekoliko godina kako bi im se stvorili uvjeti i tako pružila mogućnost imati skupinu djece u kojoj bi provodile Program. Zato bi bilo za očekivati, da u tim vrtićima, osigurate sve predradnje potrebne za ustroj i provedbu Programa vjerskog odgoja."
Pozdravljam napose naše krizmanike. Duhovno zrela osoba je ona koja živi po Božjoj volji, a to uključuje vjersku, moralnu i etičku zrelost. Poput Pavla postanite hrabri Kristovi svjedoci. Kao u apostolska vremena i danas su potrebni oni koji će znati za vjeru nešto podnijeti, založiti se za život po Božjim zapovijedima. Gdje su danas oni koji su se ove godine krizmali?
3. Primjer sv. Pavla
Ovu godinu papa je proglasio Godinom sv. Pavla. Vi stariji ste naučili tko je bio sv. Pavao. On je u svojoj gorljivosti postavio sebi i nama pitanje: ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?'' On je na sebi iskusio dobrotu Božju. Njemu se Krist objavio da progleda i postane njegovim apostolom. To je milost koju on ničim nije zaslužio. Dapače, progonio je Crkvu, sudjelovao je u okrutnom kamenovanju sv. Stjepana, prvog mučenika. Stoga je Pavao uvijek govorio o ničim zasluženoj Božjoj milosti prema nama. On, koji je upoznao tu veliku Kristovu ljubav, jasno se pita: tko bi nas to mogao rastaviti od ljubavi Kristove? Možemo li i mi postaviti to pitanje u kome je sadržan i odgovor. Tko je taj i što bi to bilo da mene može rastaviti od ljubavi Kristove, od Božjih zapovijedi?!
Sveti Pavao je smatrao da je njegova životna zadaća i životno poslanje naviještati svuda i svakome tu poruku o Božjoj ljubavi. Danas na Katehetsku nedjelju pozivam sve vjeroučitelje da u sebi ožive tu svijest poslanja u duhu sv. Pavla. Vjeronauk nije tek jedan od predmeta. Kroz vjeronauk trebamo naučiti kako živjeti kao ljudi i kao djeca Božja. Znamo da ćete u svom radu naići na brojne poteškoće jer su vjersko ozračje i praksa kršćanskoga života u našim sredinama ugroženi i narušeni sekularizacijom, ravnodušnošću, novim oblicima nastranosti, rušenjem moralnih, kršćanskih vrijednosti, manipuliranjem i novim oblicima poganstva.
Hvala vam što ste odabrali poziv naviještanja vjere u Crkvi i u ime Crkve. Pozvani ste tu vjeru ne samo predavati kao vjeronaučnu metodsku jedinicu, nego u prvom redu svjedočiti primjerom kršćanskog života. Vi ste svjedoci vjere i predstavnici Crkve u našim školama. Živite to kršćansko zvanje odgovorno i časno. Pavao piše Filipljanima: "što god je istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to neka vam je na srcu!" (Fil 4,8).
Želim da vi svojom stručnom spremnošću i zalaganjem dadete valjan doprinos odgoju i naobrazbi u našim školama na svim razinama. U tom pogledu koristite se katehetskim školama i drugim oblicima permanentne naobrazbe i duhovnim vježbama i obnovama.
4. Župni suradnici i župna kateheza
Na kraju želim spomenuti i potrebu formiranja župne kateheze koja uvodi ne samo u vjeru i život Crkve, nego i u liturgijsko župsko zajedništvo, te kršćansko služenje. U župi svećenik ne može sam, treba sazrijeti nova svijest o aktivnoj ulozi i odgovornosti laika u Crkvi, o potrebi plodonosnog zajedništva različitih službi i karizmi.
Unutar župnih zajednica župnici i vjeroučitelji neka se zauzmu da se formiraju župni suradnici, koji će ponijeti teret odgovornosti odgoja mladih naraštaja ponajprije u pogledu njihovog uključivanja u život župe kako bi prepoznali svoje mjesto u Crkvi i prema svojim darovima u život Crkve se uključili. U godini župnih suradnika koja se nastavlja i ove godine u našoj Biskupiji treba voditi računa da se pristupi sustavnom pastoralnom poučavanju, katehezi roditelja. Sva naša nastojanja teško da će uroditi plodom ako nismo poučili roditelje. U tom pogledu župnici i vjeroučitelji ne bi smjeli u pastoralu izostaviti roditelje kao prve suradnike u odgoju njihove djece. U Godini župnih suradnika župnicima, i vjeroučiteljima, neka bude osnovni cilj, izgrađivati roditelje za suradnike u vjerskom odgoju djece. U tom pogledu moglo bi se unutar župne zajednice oformiti skupina roditelja koja bi bdjela i savjetovala, upućivala roditelje na koji način djecu i mlade kršćanski odgajati i uključivati u život župne zajednice. Na taj način će i sami vjeroučenici postajati župni suradnici koje ćemo moći uključiti u razne skupine unutar župe npr. pjevača, ministranta, čitača, liturgijska skupina, novinarska, informatička i dr. Duh Sveti neka nas i u ovoj školskoj vjeronaučnoj godini 2008./09. koju smo započeli, uči i vodi te prati zagovor BDM - Majke Crkve.
„Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama!" (2 Kor 13,13).
Biskup:
+ Mile Bogović