Božić i poljupci
Zlatni papir
čuvao je malo zlatnog papira za ukras jer neće imati bor, te se užasno ražestio videći dijete kako malim, nespretnim ručicama zamata neku kutiju u taj zlatni papir, jedini luksuz njihova doma.Na njegovu viku, dijete se plačući, bez riječi povuklo.
Stoga mu je bilo i žao i neugodno, kad je na Božić ujutro, našao tu kutiju, za koju je potrošen zlatni papir-kao dar za sebe! Upravo se htio ispričati, kad je otvorio kutiju i ustanovio da je - prazna?! Onako nervozan i nagao, opet je vikao . da u poklon treba nešto i staviti, a ne zamatati prazne kutije! Iako je i sada plakala, tužna i povrijeđena, djevojčica je skupila snage i rekla: " Nije prazna! Zar ne vidiš da je puna poljubaca? Ja sam je napunila poljupcima i svi su oni za tebe , Tata!"
Otac je naučio, da postoje vrijednosti, ne baš odmah vidljive i lako opipljive , a neprocjenjive. Držao je kutiju s poljupcima na svom noćnom ormariću, kako bi svaki dan uzeo po jedan i kako bi mu svaki dan bio blagoslovljen ljubavlju njegove mudre djevojčice!
Darujte poljupce i sebe, to je još uvijek najvrednija što možete pokloniti!
Sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu, želi vam Dragica