Dan svećenika Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije
Svećeništvo je živio kao poseban Božji dar. Tako je napisao „ako postoji na svijetu štogod lijepo i uzvišeno, onda je to sigurno svećeničko služenje. Postoji li na zemlji neko služenje koje bi bilo na korist vidljivom i nevidljivom svijetu kao što je svećeničko služenje? Nema ga: to je mogao ustanoviti samo Bog", podsjetio je biskup, te naglasio kako je Stepinac „volio svoje svećeništvo, ali je bio svjestan odgovornosti svećeničke službe, jer je u pitanju rad na spasenju duša. Bio je uvjeren da vjera u svakoj župskoj zajednici zavisi od svećenika. 'Župa koja ima dobrog svećenika, tu je i vjera naroda puno jača'".
Propovjednik je podsjetio, da kad je zaređen, Stepinac se radovao svom svećeničkom djelovanju među pukom, a želja mu je bila da to bude seoska župa gdje bi imao više mira i jednostavniji način života. No, dobivši imenovanje nadbiskupskog ceremonijara umjesto na župu odlazi u kuriju, umjesto na selo odlazi u najveći grad. Volju svog nadbiskupa primio je kao volju Božju, te je imenovanje primio bez pogovora. Ukazao je i na prve službe u župe gdje su bile pobune vjernika, te ukazao na Stepinčevu strpljivost, ali i oproštenjem za sve uvrede koje su mu nanesene.
„Ovo se ne može snagom naravi, nego snagom Duha Svetoga. Sposobnost praštanja jest dokaz prisutnosti Duha Svetoga u nečijem života."
Nažalost nije mali broj onih, pa i svećenika koji njeguju svoje uvrede koje su zadobili i prije nekoliko desetljeća. Često znaju to tako živo ispričati kao da se dogodilo prije tri dana. Ne pokazuje se želja za praštanjem, a to je najgore. No, Stepinac je u kućnom pritvoru vidio da ga je Bog preko toga spremano za puno teže stvari koje će doći kasnije. Vidimo: Bog ima svoju pedagogiju formacije čovjeka, a u tome i trpljenja imaju svoju blagoslovnu ulogu koju redovito tek kasnije otkrijemo", rekao je biskup Križić.
Kao nadbiskup posebnu je pažnju posvetio svećenicima, njihovoj duhovnoj formaciji, njihovu djelovanju u mjesnim Crkvama, ali i njihovim problemima.
Bio je uvjeren da će više učiniti jedna sveta osoba, nego mnoštvo osrednjih. Također je bio uvjeren da je bolje za neku župu neimati redovitog svećenika, nego svakakvog svećenika, jer po Stepincu je briga svećenika prije svega svetost naroda. Ako se svećenik oko toga ne trudi onda on je zlo za narod. „Nisam susreo ništa bolnije u cijelom svom biskupskom službovanju nego što je propali svećenik. Bez duhovnosti svećenici narodu nemaju što ponuditi. Više škode, negoli koriste. Bez duhovnosti nemoguće je prikazati Isusa koji bi bio privlačan i ukorijenio se u njihovoj nutrini", pisao je Stepinac. Propovjednik je naglasio, kako je kardinala Stepinca posebno žalostilo kad je vidio da je neki svećenik navezan na materijalno. Dodao je i kako se jako zauzimao za jedinstvo klera svećenika i redovnika. Često je ponavljao: „Držimo se zajedno: biti zajedno smo jači, osim toga to zajedništvo čuva kler od drugih mogućih zastranjenja".
Homiliju je biskup Križić zaključio riječima: „Neka nam blaženik isprosi svima nama da budemo uistinu ono što je bila Isusova najveća želja 'biti svjetlo narodu koji nam je povjeren'".
Nakon popričesne molitve pozdravnu riječ u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Stepinca hodočasnicima je uputio rektor katedrale preč. Josip Kuhtić, a potom je zahvalu Bogu za ovo zajedničko hodočašće nadbiskup Devčić. Podsjetio je, kako je „do 1969. godine tadašnja Modruško-senjska biskupija i dio današnje Riječke nadbiskupije bili su sufragani Zagrebačke nadbiskupije, a bl. Alojzije je bio naš metropolit". Dodao je, kako je prošlu subotu na Vežici u Rijeci posvećena nova crkva kojoj je glavna naslovnica sv. Ana, a suzaštitnik s njegovim moćima u glavnom oltaru je bl. Alojzije Stepinac. „Nadam se, da će u Riječkoj nadbiskupiji, a i drugdje ovo biti poticaj da intenzivnije molimo da skoro doživimo njegovo proglašenje svetim. Vama braćo svećenici stavljam na srce da vjernike potičete na molitvu, jer bl. Alojzije je veliki svjedok vjere. U njemu imamo primjer kako se ljubi Crkva do kraja. Svima nama i biskupima, svećenicima i vjernicima on je veliki uzor, pa neka nam bude i zagovornik pred Gospodinom da služimo Boga, narodu i Crkvi onako kako je on služio."
Nakon blagoslova, svećenici su se predvođeni svojim pastirima uputili na grob bl. Alojzija Stepinca gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće, te izmolili litanije i molitvu za njegovo proglašenje svetim. Po završetku mise razgledali su Muzej bl. Alojzija Stepinca, a potom se uputili u Krašić.
Pastiri obiju mjesnih Crkava dali su i kraću izjavu za Informativnu katoličku agenciju.
Došli smo pomoliti se na grobu bl. Alojzija i sluge Božjeg Franje Kuharića i nadahnuti se njihovim primjerom kako bi mogli štovanje bl. Alojzija i molitvu da bude proglašen svetim među vjernicima u župama širili, rekao je nadbiskup Devčić. Pojasnio je, da ove dvije (nad)biskupije zajedno organiziraju Svećenički dan i to 22. lipnja. Nastavljajući se na nadbiskupa Devčića, biskup Križić je u izjavi rekao, da je ovo dan kada se sastaju svećenici Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije. „Uvijek organiziramo duhovne sadržaje i druženje, jer je do 2000. to bila jedna nadbiskupija. Ove smo godine odlučili doći na Stepinčev grob, a potom u njegovu rodnu župu. Istodobno želimo pohoditi rodnu župu sluge Božjega kardinala Kuharića koji je bez sumnje itekako zaslužan za našu Crkvu i domovinu u mnogočemu". Dodao je, i kako je plan obići i Jazovku i tamo se pomoliti za stradalnike nakon rata, jer znamo što je naš narod pretrpio. Na pitanje koja je poruka bl. kardinala Stepinca svećenicima 21. stoljeća, biskup Križić je odgovorio: „Da budu vjerni svome pozivu. Kako Stepinac reče: 'To očekuje od nas i Crkva i narod'. Druge stvari su sve manje bitne. Kada smo vjerni svome pozivu i kada činimo ono što nam poziv nalaže da činimo, odnosno Crkva mi tada na najbolji način služimo svome narodu".
