Ekshumacija u Kršu - Kosinj
Na tu skupnu grobnicu u siječnju 2012. godine ukazali su Ivanu Vukiću, predsjedniku Hrvatskog društva političkih zatvorenika - Podružnice Gospić, vlč. Ivan Hodak, župnik Donjeg i Gornjeg Kosinja te tada bogoslov Nikola Prša iz Gornjeg Kosinja. Nakon obilaska masovne grobnice Ivan Vukić je 8. siječnja 2012. podnio prijavu Policijskoj upravi Ličko-senjskoj protiv nepoznatog počinitelja, a 8. veljače iste godine prijavu je uputio Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu.
Na ulaz u špilju nakon izvršenog zločina bilo je navaljeno veliko kamenje, koje se u međuvremenu obrušilo, pa se doima da je špilja jama. Odronjavanjem kamenja otkriven je ulaz u špilju-jamu.
Dvije godine kasnije, 29. svibnja 2014. pomoćnik ministra branitelja i predstojnik Ureda za zarobljene i nestale Ivan Grujić sa svojim je suradnicima započeo ekshumaciju žrtava. Nakon ekshumacije Grujić je izjavio da je izvršena ekshumacija 15 žrtava. Među žrtvama bilo je i žena. Identitet će se utvrditi naknadno.
Na žrtvama nisu utvrđeni prostrijelni tragovi pa se pretpostavlja da žrtve nisu strijeljane, već su umorene hladnim oružjem ili žive zazidane. Jedino se na jednoj lubanji vidi da je raskoljena sjekirom. Nijedan kostur nije cjelovit, kako reče Ivan Vukić - a kako je u špilji nađen izmet velikih šumskih zvijeri, najvjerojatnije su se one hranile pobijenim žrtvama pa su kosti razbacane. Radi se o krškom terenu pa vjerojatno postoji i drugi ulaz.
Ekshumaciji su nazočili gospićko-senjski biskup i predsjednik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij mons. dr. Mile Bogović, g. Ivan Vukić i župnik vlč. Ivan Hodak. Biskup Bogović je pritom izjavio: „Stojimo pred ovim prizorom koji nam jasno govori što je sve čovjek u stanju učiniti svome bratu čovjeku. U ovu jamu bačeni su Hrvati katolici; i nije ovo jedina takva jama. No, ima u ovom kraju također jama gdje su bačeni pravoslavni Srbi. Nećemo se svrstavati sada s mučiteljima jer bismo tada i sami bili zaraženi mržnjom koja je glavni izvor svih pa i ovih zala; svrstavamo se na stranu mučenih jer smo onda sudionici u patnji žrtava i tako im izražavamo poštovanje te očitujemo ljudsko i kršćansko dostojanstvo. Ovaj posao oko ekshumacija treba ubrzati, ali što prije treba odrediti mjesto kamo ćemo sahraniti posmrtne ostatke (kosti) žrtava, da se ne povlače po tavanima, podrumima i kontejnerima, kako se već događalo, nego da ih se dostojno sahrani na jednom središnjem mjestu u 'Svehrvatski grob'. Mislim da mu je mjesto na Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih mučenika."