GOSPIĆ: Moguš, Bogović i Crnković o Kožičićevu “Bitiju redovničkom”
Akademik Moguš je govorio o onoj djelatnosti koju Hrvati imaju od davnina – o tiskarstvu. Posebno ističe kako Kožičić knjige tiska u vrijeme prodora Turaka, dakle jedno teško vrijeme, s željom da očuva fizičko, biloško, a tiskanom riječju i duhovno, kulturno biće vlastitog hrvatskog naroda. Biskup Bogović je, pak, predstavio knjižicu koja u originalu ima 12 listova 9,5x14 cm i predstavlja poslanicu koju je biskup uputio svom zamjeniku i svećenicima u vinodolskom kraju. Spis na temelju poslanica sv. Pavla i nekih dokumenata govori o tom kakav ima biti redovnik (svećenik). Ravnatelj DAR-a Crnković istaknuo je kako je objavljivanje pretiska Benjine knjige inicirala Družba Braća hrvatskog zmaja, te je u suradnji s Državnim arhivom u Rijeci to i ostvarila, nastavljajući tako program očuvanja kulturne baštine. Za ovaj četvrti objavljeni, od ukupno šest tekstova koje je napisao Kožičić, transkripciju i komentare napravila je akademkinja Anica Nazor. U znak zahvalnosti prema prijateljima iz St. Petersburga, gdje se čuva original, u knjižicu je ušao predgovor i uvodni dio i na ruskom jeziku.
Šimun Kožičić Benja (Zadar, oko 1460. – Zadar, ožujak 1536.) zasigurno je jedan od najzaslužnijih i najplodnijih glagoljaških pisaca, osobito zaslužan za izdavanje knjiga namijenjenih glagoljšima. U Zadru se spominje kao kanonik već godine 1502., a 1509. papa Julije II. imenovao ga je biskupom u Modruši – gradiću koji je pod knezom Bernardinom Frankopanom imao visoke kulturne ambicije, ali je nažalost bio pod neposrednim udarima Turaka od kojih je već godine 1493., odmah poslije Krbavske bitke, užasno postradao. Poslije bitke kod Mohača i poslije pada Jajca dospio je u turske ruke, a sam se Kožičić povukao u bolje zaštićenu Rijeku. Na Lateranskom saboru u svojim govorima 1513. i pred papom Leonom X. (1516.) Kožičić iznosi teško stanje u Hrvatskoj i traži pomoć u borbi protiv Turaka, a ti su govori kasnije tiskani u Mletcima (1530.). Ovaj Zadranin je, odmah poslije senjskih svećenika Blaža Baromića i Silvestra Bedričića, osnovao 1529. godine tiskaru za hrvatske glagoljaške knjige na Rijeci, u kojoj je 1530. i 1531. upravitelj, pisac i urednik. Suočen na svojim putovanjima sa činjenicom kako Europa ne poznaje dovoljno Hrvatsku, poručuje prijatelju trogirskom biskupu Tomi Nigeru da napiše povijest Hrvatske koju će on tiskati da bi svijet doznao za tu zemlju – i tešku, ali slavnu, sudbinu hrvatskoga naroda.