Gospićko-senjski biskup u miru Mile Bogović slavio ponoćku u gospićkoj katedrali

Utorak, 25. 12. 2018.

Kada su se apostoli među sobom prepirali tko je od njih najveći, Isus ih upozorava da svoje poglede ne okreću prema silnima i moćnima, prema svjetskim veličinama, nego prema nemoćnom djetetu. „On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: („Evo vam znaka!“): »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.« (Mt 18, 3-5).Na drugom mjestu kaže: „Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući“ (Lk 18, 17).

... Odrastao čovjek sklon je misliti da je ono što prima sve zaslužio, pa i ono što je kao dar primio od Boga. Dijete se ne oholi i ne uzdiže. Ono svim svojim bićem svjedoči da živi od darivanja svoje okoline. Stavljajući dijete pred apostole, Isus je jasno rekao koje osobine djeteta treba uvijek čuvati jer se inače izgubi osjećaj i za kraljevstvo nebesko i za dar spasenja. Ako se izgubi osjećaj da je dijete dar, onda se na njega gleda kao na agresora: agresora na majku, na obitelj, na standard, na karijeru, na slobodu, na prava čovjeka. A prema agresoru se agresivno postupa. Takvi pogledi su, nažalost, danas brojni i sve više se množe. Tu su korijeni najteže krize čovječanstva.

Biskup je pozvao „da dijete uzmemo kao Učitelja, jer od njega možemo mi odrasli mnogo naučiti. Otvorene je duše i srca. Nema predrasuda prema nikome. Traži blizinu i toplinu osjećaja, dopušta da ga vodiš, mijenjaš; poučljivo je, prima, upija što se oko njega događa. Znademo da dijete pred stranim ljudima katkada ne govori nego gleda i sluša. Poslije može uočiti da je mnogo toga čulo i zapamtilo.

Prirodno okruženje djeteta je obitelj. Kada govorimo da se društvo treba okrenuti djetetu, time kažemo da se treba okrenuti obitelji u kojoj se dijete rađa, raste... obitelji koja na kraju daruje dijete široj zajednici. Dijete je nemoćno i može živjeti i rasti samo u ozračju darivanja. Kada je obitelj u krizi, slabi to ozračje darivanja, slabe uvjeti za normalan rast i odgoj djeteta. Spašavajući obitelj, spašavamo djecu, spašavamo i svoju budućnost. Isusovo djetinjstvo bilo je važno za njegovo spasenjsko poslanje. Isus je do kraja sačuvao djetinje vrline, unosio je toplinu u međuljudske odnose, razvijao osjećaje međusobne blizine i zajedništva s Bogom i čovjekom. On je cijeloga zemaljskog života računao na pomoć Boga i čovjeka, pomoć Marije i Josipa, pastira i Mudraca. Imao je u sebi i one spasonosne osobine koje ima dijete, dakako, u stalnosti i dosljednosti odrasla čovjeka.“

Biskup je pozvao da probudimo u sebi djetinju svijest da su nam potrebni drugi: i pastiri i mudraci i oni u kući i na poslu i oni koji nam zapovijedaju i oni kojima mi zapovijedamo; da nam je potreban Bog „koji sam hita da nas spasi“ po onome koji se pojavio kao potrebito Dijete, ali ima snagu da postane moj i tvoj Spasitelj. Završio je čestitkom:

Čestit Božić vama koji me slušate i svima vašima, a posebno svima onima koji svoju potrebitost svjedoče s bolesničkih kreveta u domovima za stare i nemoćne: radosne Božićne blagdane svim vjernicima ove župe i biskupije.“Na kraju sv. mise božićnu čestitku svojim vjernicima uputio je i župnik Vazgeč te sve pozvao u župnu dvoranu na čašćenje i druženje.

gs polnocka 1

s. Robertina Medven

  Vijesti - Sve