Gospodarenje pitkom vodom
Ponedjeljak, 14. 3. 2005.
Radna tijela, tj. povjerenstva Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine (VFZ) koji predstavljaju svih 19 ženskih i muških franjevačkih zajednica - provincija, kao i Franjevački svjetovni red, uključujući i Franjevačku mladež i Franjevački institut za kulturu mira, okupljeni na radnom sastanku u Zagrebu, 26. do 27. veljače, posvetili su posebnu pozornost problematici pitkih voda, a navlastito dodjeli koncesija na vodama i javnom vodnom dobru.
Povod ovom otvorenom pismu su medijski izvještaji o nekim već dodijeljenim koncesijama za gospodarenje vodama iz kojih se razaznaju naznake onih istih pogrešaka koje su dosada učinjene u procesu privatizacije u kojem je tek pet posto poduzeća privatizirano legalno. Slično projektu Družba Adria, izgleda da se dodjele koncesija na vodama i javnom vodnom dobru i zbrinjavanje otpadnih voda odvijaju skrovito što čini upitnim njihovo opće društveno i javno dobro. U svemu tome, i iznad svega, više je nego očit nedostatak jasne gospodarsko-političke vizije o održivom razvoju i o pravičnom gospodarenju tim strateški važnim blagom, ne samo za Hrvatsku nego i za budućnost čovječanstva. Ta nas zapažanja i zabrinutost koja iz njih proizlazi nukaju da uputimo apel političkim dužnosnicima, a posredno i hrvatskim gospodarstvenicima te cijeloj hrvatskoj javnosti.
Želimo skrenuti pozornost svih na sljedeće činjenice:
Problem dostupnosti, stanja i zaliha pitke vode postaje najvećim problemom suvremenog svijeta. Za nadzor pristupa vodama vodili su se tijekom povijesti, a vode se i danas lokalni ratovi, a u naše se vrijeme već može govoriti o latentnom hladnom ratu za vodu, koji neki nazivaju novim oblikom imperijalizma u procesima globalizacije. Već sada se razaznaju žrtve tog »rata« a to su u pravilu siromašne, zadužene zemlje i najsiromašniji slojevi društva. Tako je, primjerice, u Južnoafričkoj Republici projekt privatizacije voda nazvan novim oblikom klasnog aparthejda, koji je perfidniji a nimalo manje razoran od onog rasnog. U Boliviji, u kojoj se zbog privatizacije vode dogodio prvi rat za vodu u 21. stoljeću, cijena je vode nakon privatizacije u samo nekoliko dana porasla za tristo posto, a stanovništvo je prosvjedima prisililo vladu da prekine sporazum s Bechtelom. Mnoštvo je primjera općeg kolapsa vodoopskrbe koji je uslijedio nakon privatizacije vode u pojedinim državama. U svim se slučajevima u pravilu radi o stranim kompanijama, koje se domognu koncesija zahvaljujući međunarodnim monetarnim ustanovama, a koje svoje zajmove siromašnim zemljama uvjetuju donošenjem legislative koja omogućuje privatizaciju, među ostalim, i vodnih sustava. Nemalu ulogu u svemu tome odigravaju utjecajni korumpirani političari u dotičnim zemljama. U brojnim slučajevima Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond odobravaju pojedinim državama nove zajmove tek pod uvjetom da se privatizira vodoprivreda i druge komunalne usluge. Obrazac djelovanja tih i drugih međunarodnih monetarnih ustanova nazvan je strategijom zaduži i preuzmi. Prema Prvome svjetskom izvješću o vodnim zalihama u svijetu što ga je u Parizu objavio UNESCO, a obuhvatio je 188 zemalja, Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Voda, »sirova nafta 21. stoljeća«, unosan je biznis za međunarodne korporacije. Zbog bogatstva vodom Hrvatska je zacijelo poželjan plijen »modernim imperijalistima«. Znajući za enormni, zabrinjavajući vanjski dug Hrvatske, ona bi mogla postati lakim plijenom pohlepnika, stranih i domaćih. Naime, Hrvatska je, prema mišljenju brojnih stručnjaka, već sada prezadužena zemlja. Sudeći prema već viđenom, ustaljenom i dobro poznatom scenariju korištenom u mnogim prezaduženim državama, te imajući u vidu katastrofalno iskustvo dosadašnje privatizacije u Hrvatskoj, zebnja za vodno bogatstvo postaje to većom i potreba budnosti to naglašenijom.
Problem dostupnosti, stanja i zaliha pitke vode postaje najvećim problemom suvremenog svijeta. Za nadzor pristupa vodama vodili su se tijekom povijesti, a vode se i danas lokalni ratovi, a u naše se vrijeme već može govoriti o latentnom hladnom ratu za vodu, koji neki nazivaju novim oblikom imperijalizma u procesima globalizacije. Već sada se razaznaju žrtve tog »rata« a to su u pravilu siromašne, zadužene zemlje i najsiromašniji slojevi društva. Tako je, primjerice, u Južnoafričkoj Republici projekt privatizacije voda nazvan novim oblikom klasnog aparthejda, koji je perfidniji a nimalo manje razoran od onog rasnog. U Boliviji, u kojoj se zbog privatizacije vode dogodio prvi rat za vodu u 21. stoljeću, cijena je vode nakon privatizacije u samo nekoliko dana porasla za tristo posto, a stanovništvo je prosvjedima prisililo vladu da prekine sporazum s Bechtelom. Mnoštvo je primjera općeg kolapsa vodoopskrbe koji je uslijedio nakon privatizacije vode u pojedinim državama. U svim se slučajevima u pravilu radi o stranim kompanijama, koje se domognu koncesija zahvaljujući međunarodnim monetarnim ustanovama, a koje svoje zajmove siromašnim zemljama uvjetuju donošenjem legislative koja omogućuje privatizaciju, među ostalim, i vodnih sustava. Nemalu ulogu u svemu tome odigravaju utjecajni korumpirani političari u dotičnim zemljama. U brojnim slučajevima Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond odobravaju pojedinim državama nove zajmove tek pod uvjetom da se privatizira vodoprivreda i druge komunalne usluge. Obrazac djelovanja tih i drugih međunarodnih monetarnih ustanova nazvan je strategijom zaduži i preuzmi. Prema Prvome svjetskom izvješću o vodnim zalihama u svijetu što ga je u Parizu objavio UNESCO, a obuhvatio je 188 zemalja, Hrvatska se po bogatstvu dostupnosti vodnih izvora nalazi na 5. mjestu u Europi, a na 42. mjestu u svijetu. Voda, »sirova nafta 21. stoljeća«, unosan je biznis za međunarodne korporacije. Zbog bogatstva vodom Hrvatska je zacijelo poželjan plijen »modernim imperijalistima«. Znajući za enormni, zabrinjavajući vanjski dug Hrvatske, ona bi mogla postati lakim plijenom pohlepnika, stranih i domaćih. Naime, Hrvatska je, prema mišljenju brojnih stručnjaka, već sada prezadužena zemlja. Sudeći prema već viđenom, ustaljenom i dobro poznatom scenariju korištenom u mnogim prezaduženim državama, te imajući u vidu katastrofalno iskustvo dosadašnje privatizacije u Hrvatskoj, zebnja za vodno bogatstvo postaje to većom i potreba budnosti to naglašenijom.
Obraćamo se stoga Vladi i Saboru Republike Hrvatske:
- da u skladu sa Zakonom o vodama, prema kojem su vode »opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti ni u čijem vlasništvu« te »kao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske« (čl. 3), donese opći moratorij na dodjelu koncesija za gospodarenje vodom i za zbrinjavanje otpadnih voda, dok ne izradi razvojni program Republike Hrvatske u kojem će se, između ostalog, utvrditi jasna dugoročna vizija gospodarenja tim dragocjenijim blagom. Taj razvojni program treba utvrditi jasna i providna pravila provođenja. Sa svime treba upoznati najširu javnost; - da istodobno izradi, te nakon javne rasprave usvoji jasnu strategiju zaštite vodnog blaga od daljnjeg onečišćenja, što također treba sadržavati stroge i djelotvorne pravne propise, kao i edukativne programe na različitim razinama društva; - da koncesije za opskrbu pitkom vodom, za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda mora davati uz obvezne javne natječaje i prihvatiti ponudu koja je najpovoljnija za građane; - da strategije gospodarenja vodama a posebno strategije zaštite vodnog blaga i zbrinjavanja otpadnih voda izrađuje u tijesnoj suradnji sa susjednim zemljama, naročito s Bosnom i Hercegovinom, s kojom je Hrvatska, osobito u okviru ove problematike, na poseban način povezana.
- da u skladu sa Zakonom o vodama, prema kojem su vode »opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne mogu biti ni u čijem vlasništvu« te »kao opće dobro imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske« (čl. 3), donese opći moratorij na dodjelu koncesija za gospodarenje vodom i za zbrinjavanje otpadnih voda, dok ne izradi razvojni program Republike Hrvatske u kojem će se, između ostalog, utvrditi jasna dugoročna vizija gospodarenja tim dragocjenijim blagom. Taj razvojni program treba utvrditi jasna i providna pravila provođenja. Sa svime treba upoznati najširu javnost; - da istodobno izradi, te nakon javne rasprave usvoji jasnu strategiju zaštite vodnog blaga od daljnjeg onečišćenja, što također treba sadržavati stroge i djelotvorne pravne propise, kao i edukativne programe na različitim razinama društva; - da koncesije za opskrbu pitkom vodom, za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda mora davati uz obvezne javne natječaje i prihvatiti ponudu koja je najpovoljnija za građane; - da strategije gospodarenja vodama a posebno strategije zaštite vodnog blaga i zbrinjavanja otpadnih voda izrađuje u tijesnoj suradnji sa susjednim zemljama, naročito s Bosnom i Hercegovinom, s kojom je Hrvatska, osobito u okviru ove problematike, na poseban način povezana.
Napominjemo:
Ova naša inicijativa nije motivirana sebičnim nacionalnim interesima, već upravo sviješću o potrebi ekološke pravednosti te solidarnosti s najsiromašnijima u vlastitoj domovini, koji su redovito prve i najveće žrtve svih loših i krivih postupaka državnih, gospodarskih i drugih društvenih struktura; ona je motivirana i snažnim osjećajem međunaraštajne solidarnosti, ali jednako tako i solidarnošću sa svima onima, širom ovog našeg zajedničkog planeta Zemlje, koji oskudijevaju vodom kako bi voda bila pravedno dostupna svima, a ne da to zajedničko blago bude izvor nepravednog bogaćenja najbogatijih i strašnih ratova. Otvoreno pismo nije usmjereno protiv svjetskih i europskih integracija kojima teži i Republika Hrvatska. Naprotiv, ovom inicijativom podupiremo želju da se Hrvatska i formalno pridruži Europskoj zajednici te ulazi i u druge svjetske asocijacije, ali da nerazumnom prodajom tog životno važnog blaga ne ugrozi identitet vlastitog doprinosa, već da svojim ulaskom u različite integracije ona bude obogaćenje svima pridonoseći svoj udio globalnoj ekološkoj pravednosti i međunarodnoj solidarnosti. Mi franjevci i franjevke, u duhu našeg utemeljitelja sv. Franje Asiškoga, koji je s pravom proglašen zaštitnikom prirode i njezinih ljubitelja i odvjetnika, a zbog svih siromašnih u našoj domovini i diljem svijeta za koje je stanje vode i pristup njoj od najveće važnosti, stavljamo na svijest saborskim zastupnicima i Vladi Republike Hrvatske da problematiku koju smo iznijeli u ovom pismu rješavaju imajući u vidu opće dobro, odgovornost pred Stvoriteljem i dug prema budućim generacijama.
Ova naša inicijativa nije motivirana sebičnim nacionalnim interesima, već upravo sviješću o potrebi ekološke pravednosti te solidarnosti s najsiromašnijima u vlastitoj domovini, koji su redovito prve i najveće žrtve svih loših i krivih postupaka državnih, gospodarskih i drugih društvenih struktura; ona je motivirana i snažnim osjećajem međunaraštajne solidarnosti, ali jednako tako i solidarnošću sa svima onima, širom ovog našeg zajedničkog planeta Zemlje, koji oskudijevaju vodom kako bi voda bila pravedno dostupna svima, a ne da to zajedničko blago bude izvor nepravednog bogaćenja najbogatijih i strašnih ratova. Otvoreno pismo nije usmjereno protiv svjetskih i europskih integracija kojima teži i Republika Hrvatska. Naprotiv, ovom inicijativom podupiremo želju da se Hrvatska i formalno pridruži Europskoj zajednici te ulazi i u druge svjetske asocijacije, ali da nerazumnom prodajom tog životno važnog blaga ne ugrozi identitet vlastitog doprinosa, već da svojim ulaskom u različite integracije ona bude obogaćenje svima pridonoseći svoj udio globalnoj ekološkoj pravednosti i međunarodnoj solidarnosti. Mi franjevci i franjevke, u duhu našeg utemeljitelja sv. Franje Asiškoga, koji je s pravom proglašen zaštitnikom prirode i njezinih ljubitelja i odvjetnika, a zbog svih siromašnih u našoj domovini i diljem svijeta za koje je stanje vode i pristup njoj od najveće važnosti, stavljamo na svijest saborskim zastupnicima i Vladi Republike Hrvatske da problematiku koju smo iznijeli u ovom pismu rješavaju imajući u vidu opće dobro, odgovornost pred Stvoriteljem i dug prema budućim generacijama.
Otvoreno pismo potpisala je u Zagrebu 27. veljače 2005. s. Franciska Molnar, predsjednica Vijeća franjevačkih zajednica. Glas Koncila, broj: 11 (1603), 13.3.2005.