Homilija na Cvjetnicu u Senju

Narod je u jednom času dobro naslutio da u svojoj sredini ima nekoga koji po svojim osobinama najviše zaslužuje da ga vodi; zato ga slavi traži ga za svoga vođu. No nedugo nakon toga taj isti narod tu istu osobu, Isusa Krista, ubraja među zločince i traži da ga se osudi i smakne.

1. Na koji je način Isus stjecao simpatije i povjerenje naroda?

Time što je uvijek iskreno pokazivao da mu je stalo do dobra naroda, da je cijeli svoj život posvetio drugima.
    Ljudi su osjetili da mu nije cilj pronaći u drugima loše sklonosti kako bi ih mogao poniziti, nego pronaći u njima dobre sklonosti kako bi tu dobrotu mogao pokrenuti i ojačati.
    Pri tome on nije nikada htio pokrenuti u ljudima za sebe oduševljenja koja ne bi bila utemeljena na ispravnom shvaćanju njegove osobe i njegove uloge. čuvao se da ne rekne nešto što ljudi nisu u stanju isprvno shvatiti. Cilj mu je je bio da ih istina vodi, a ne nešto drugo.
Možemo reći:

• - Isus je uvijek ispravno sebe predstavljao;
• - ispravno je predstavljao i ljude: kao one koji imaju u sebi i dorbih i loših sklonosti;
• - uvijek je pokazivao da je spreman grijeh oprostiti a dobrotu osnažiti.

Mnogi su prepoznali te Kristove osobine i cijenili ga.

2. Kako smo čuli u netom otpjevanoj Muci, narod nije u svom odnosu prema Isusu bio stalan i nepokolebiv.

On je i dalje ostao podložan svojim lošim sklonostima i utjecaju sa strane. Jasno se očitovala činjenica da se narod može prevariti u svojoj prosudbi i zavarati od drugih. Tako smo vidjeli da se on ubrzo promijenio u odnosu prema Isusu, iako se Isus prema njemu nije promijenio. Isus je i dalje taj narod ljubio i želio mu jednako pomoći i spasiti ga.
    Postavlja se pitanje: Kako je moguće da jedan te isti narod jednom traži Isusa za svoga kralja i vođu, a za kratko traži njegovu smrt? Kako je moguće da narod jednog te istog čovjeka jednom slavi kao osloboditelja, a nedugo nakon toga osuđuje ga kao zločinca?
    Pojavili su se, naime, neki kojima je bilo u interesu da Isusa krivo predstave narodu. I počelo je sustavno ocrnjivanje. Oni su bili svjesni da dobro vođenom kampanjom mogu postići da narod promijeni mišljenje.
    Tu se pokazuje ranjivost i slabost ljudskog društva. U njemu je moguće naći oslonac u zakonu i dobiti podršku u narodu da se pravednika osramoti i osudi. Onima kojima je to bio cilj, smišljeno su počeli Krista krivo predstavljati narodu. Ujedno su i sebe krivo predstavljali. Sebe su pokazivali kao spasitelje tog naroda, kao one koji jedini znaju, mogu i hoće usrećiti taj narod. I uspjeli su narod i vlasti uvjeriti da pravednika treba sramotno smaknuti.
    Pri svemu tome ti ljudi su poticali u narodu onu lošu stranu kako bi napravivši od njega masu, mogli njime zagospodariti i nametnuti mu svoje mišljenje. Time je u ljudima oslabio osjećaj za istinu i pravdu.

Ti procesi stalno su prisutni u svakom ljudskom društvu. Dakako, i u ovom našem hrvatskom.

3. Moguće je, dakle, pokrenuti u čovjeku dobrotu, izgrađivati u njemu osjećaj za istinu i pravdu, voditi ga tako da ne povrijedi ljubav prema svome bližnjemu. Tim putem stjecao je Krist naklonost u narodu.

    Nažalost, moguće je u čovjeku pokrenuti (aktivirati) njegove loše sklonosti, okrenuti ga protiv pravednika. Zato je u ovom svijetu pravednik često osuđen na trpljenje, nepravde i klevete. On tu svoju ulogu da pravedan trpi treba prihvatiti jer jedino na taj način može doprinijeti da u svijetu bude više istine i pravde, više ljubavi među ljudima. On svoj križ treba ponijeti i za sebe i za druge. Bez toga nema spasenja ni za njega, niti može pomoći drugome.

4. U našem narodu pokrenuta je inicijativa da bolje slušamo glas Krista pravednika i glas naših pravednika u prošlosti i u sadašnjosti.

Bilo je mnogo vjernih svjedoka u našoj povijesti koji su ponijeli svoj križ i za druge, koji su preuzeli ulogu patnika da bi olakšali teret svojih bližnjih, svoje obitelji, svoga zavičaja, svoga naroda.
    Tom inicijativom želimo popraviti vrjednosnu ljestvicu našeg naroda

• - da bude još spremniji založiti se i izložiti se za drugoga,
• - da znade i trpjeti zato da drugome bude lakše,
• - da znade na sebi ponijeti krivicu svoga brata (nipošto svaljivati krivicu drugoga).

Hvala Bogu, u našem narodu još uvijek te vrednote imaju visoku cijenu. Trebamo paziti da one ne bankrotiraju u nama. Želimo da gradnjom Crkve hrvatskih mučenika te vrednote sve više dobivaju na cijeni u našoj sredini. Tu je, dakle, crkva u drugom planu. U prvom planu je jačanje našega vjernog svjedočenja za čovjeka na način kako je to Isus Krist činio, a - slijedeći njega -kako su to činili brojni velikani u našoj bližoj i daljnjoj prošlosti, koji su znali ponijeti svoj gorki križ i za svoje suvremenike i za one koji će nakon njih živjeti na ovim našim hrvatskim prostorima, to znači i za nas.

Neka nam i ovi veliki dani pomognu da tu poruku što bolje shvatimo. To je put prema neuništivom životu – prema uskrsnuću.

U Senju 20.3.2005. Gospićko-senjski biskup:

Mons. Mile Bogović 

  Vijesti - Sve