IN MEMORIAM Mate Pavlić 1942.-2015.
Vlč. Mate rođen je 16. studenog 1942. u Cerovniku od oca Danijela i majke Ljubice, r. Turkalj. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Pazinu, Zadru i u Rijeci. Za svećenika ga je zaredio u Senju 17. srpnja 1966., tadašnji senjsko-modruški biskup Viktor Burić. Prva njegova služba bila je u Mrkoplju, odakle je 1967. premješten za župnika u Cvitoviću, a od 1970. u Slunju i Hrvatskom Blagaju. Godine 1979. imenovan je župnikom u Gospiću, a istovremeno upravljao je župama Bilaj, Ribnik, Lovinac i Podlapača sve do 1992. Od 1994. upravljao je župom sv. Nikole u Lipi kod Zvečaja. Umirovljen je 2013. godine zbog zdravstvenih razloga. Ove godine razriješen je svih dužnosti kako bi se mogao posvetiti svome zdravlju koliko je to bilo moguće. Često je u posljednje dvije godine bio u bolnicama i lječilištima u Zagrebu, Karlovcu i u Dugoj Resi te na kraju, po preporuci liječnika, otišao u riječki hospicij, gdje je i preminuo 12. listopada 2015.
Biskup Mile u svojoj propovijedi osvrnuo se na Matin život, istaknuvši posebno njegov spisateljski doprinos. Među ostalim, rekao je: Mate Pavlić je u Cvitoviću pokrenuo župni list „Župna panorama", koji njegovim prelaskom u Slunj postaje dekanatski list. Spada među pionire crkvenog tiska u biskupiji. U Gospiću je, uz list „Župa“, priredio više korisnih crkveno-povijesnih knjiga. Naročito je velik pothvat bio prijevod i izdanje, za naše krajeve nezaobilaznog, djela Franza de Paula Julija Frasa "Cjelovita topografija Karlovačke vojne krajine", objavljenog u Gospiću 1988. Slično se može reći za prijevod i izdanje Karla Patscha "Lika u rimsko doba", objavljeno u Gospiću 1990. Na poseban način Mate se bavio životom i radom Dragutina Fifke, svećenika ubijenog 1943., koji je godinu dana ranije krstio Matu u župnoj crkvi u Cerovniku. Mate je cijeli život bio povezan s njim kroz svoju spisateljsku djelatnost, istaknuo je Biskup.
Na kraju, u ime klera Gospićko-senjske biskupije, riječi oproštaja uputio je generalni vikar mons. Tomislav Šporčić. Pismo sućuti riječkog nadbiskupa i metropolita mons. Ivana Devčića, pročitao je mons. Nikola Uravić, ravnatelj Svećeničkog doma u Rijeci. Završni oproštaj i zahvalu uputio je domaći župnik pop Antun Luketić. On je istaknuo više karakteristika koje su obilježavale život i rad pokojnog svećenika. Vlč. Mate uvijek se rado interesirao kako žive njegovi župljani, svakog je poimence poznavao i s njime izgrađivao međusobno povjerenje. Redovito je vlastitim financijskim sredstvima pomagao siromašne, osobito obitelji s više članova. S velikim žarom volio je slušati svjedočanstva o stradanju žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Puno toga je znao iz lokalne povijesti, ali nažalost nije sve zabilježio. Redovito je pratio katolički tisak i nabavljao katehetska pomagala kako bi mogao što kvalitetnije djeci i mladima prenijeti kršćansku poruku. Župljani Cerovnika duguju mu veliku zahvalnost, budući da je ove godine za župnu crkvu darovao veliko zvono u čast svećeniku mučeniku vlč. Dragutinu Fifki i ostalim cerovničkim žrtvama, a u spomen istog svećenika dao je urediti i spomen-sobu u župnom stanu.
Vlč. Mate volio je da ga vjernici i subraća svećenici oslovljavaju s „pop Mate“, a i sam se tako potpisivao zbog povezanosti s naslijeđem svećenika glagoljaša koji su djelovali na području nekadašnje Senjsko-modruške ili Krbavske biskupije.
Često je u posljednje dvije godine bio u bolnicama i prihvatilištima u Zagrebu, Karlovcu, Lešću na Dobri (kod vlč. Željka Kutena) te na kraju, po preporuci liječnika, otišao u riječki hospicij, gdje je i preminuo 12. listopada 2015.
Mate Pavlić (+ 12. 10. 2015., pokop u Cerovniku 14. 10.)
Često govorimo kako nam u župama smrt svake godine odnosi pobjedu nad životom, jer ima više umrlih nego rođenih. Ta misao mi je pala na pamet jer u zadnje dvije godine nismo imali mladu misu, a ovo je treći svećenik kojega ove godine pokopavamo (Mustać, Komušanac, Pavlić).
„U kući moga Oca ima mnogo stanova“, kaže nam Isus.
Mate je zarana napustio svoj stan u Cerovniku, svoje roditelje Danijela i Ljubicu, u čijoj je obitelji odgojeni i odraslo 6 djece, među kojima i Mete. On je po odlasku iz roditeljskog stana najprije kao đak i student živio u Pazinu, Zadru i Rijeci, a poslije kao svećenik u župnim stanovima u Mrkoplju, Cvitoviću, Slunju, Gospiću i Lipi. Zadnjih godina, u vrijeme bolesti, više puta je boravio u bolnicama (Karlovac, Zagreb), a pri kraju života u domovima: Lešće na Dobri, Duga Resa i na koncu je umro u riječkom hospiciju. Svaki od tih ovozemnih stanova bio mu je tijesan i neprilagođen, ali je pokazivao snagu volje da se kao svećenik nosi s tim teškoćama. Borba s bolestima intenzivno započinje kada je u vrijeme Domovinskog rata, pri posjetu susjedu svećeniku Kapšu, bio ranjen u nogu. Nakon toga došlo je i do druge rane kada se trebao rastati od gospićke župe. Traženja izlaza iz te situacije trajalo je dvije godine kada prihvaća župu Lipa. I tu se toliko sljubio s ulogom duhovnog pastira te župe da je i pored velikih zdravstvenih teškoća, bez minimalnih uvjeta za bolesnika njegova stanja, žarko želio i dalje ostati u službi župnika. I Gospićani i Lipljani znali su u duši cijeniti tu njegovu želju da ostane s njima, ali su bili svjesni i teškoća koje su s time bile vezane. Oni zacijelo i danas gaje u sebi zahvalnost prema njemu. U tom zahvaljivanju pridružuju im se također Cvitovčani i Slunjani.
Matina rodna župa Cerovnik 1956. godine imala je dva svećenička zvanja. Milana Bogovića i Matu Pavlića. Milan je nakon bogoslovije završio sociologiju u Rimu pa je uz župničku imao i profesorsku službu. Umro je dosta prije Mate, a jednoga i drugoga više godina prije napuštanja ovoga svijeta pratile su teške zdravstvene teškoće.
Mate je došao u pazinsko sjemenište u rujnu 1956. godine. Te godine viši razredi pokrenuli su zidne novine. Mate se odmah uključio i napisao svoje sjećanje na mučeničku smrt svećenika Dragutina Fifke. Onaj tko ga je pratio može već u tom njegovom tekstu pročitati glavne crte njegova životnog puta.
1. Sklonost pisanju. Mate je pionir medijskog djelatnika na našim prostorima. U Cvitoviću je pokrenuo župni list (Panorama, Župna panorama) koji je nakon preuzimanja župe Slunj rastao prema dekanatskom. Dolaskom u Gospić nastavlja na drugom terenu u istom duhu, ali s još jačim zamahom i opsegom. Uz list Župa, priređuje i neka kapitalna izdanja nađe historiografije (Fras, Patsch). Tim smjerom je išao sve dok ga bolest nije spriječila. Ta njegova urođena sklonost za pisanje očitovala se i onda kada više nije bio župnik u glavnim biskupijskim središtima (kao Gospić i Slunj, kada se našao u jednoj maloj sredini, bez škola i drugi prosvjetnih ustanova, bez mogućnosti da nađe suradnička pera. Odlaskom, naime, u malu župu Lipa pokreće župni listić.
Na tom spisateljskom polju znao je naći suradnike u kulturi: i one koje je režim ignorirao, i one koji su bili aktivno uključeni u tadanji sustav, ali su izražavali sklonost Crkvi i narodu. Možemo reći da je na povezivanju ljudi iz kulture i Crkve mnogo uspjeha imao već u Slunju, a još više u Gospiću. Taj vid pastoralnog djelovanja veoma je vrijedan i važan, ali rijetkima to uspijeva kao što je to činio Mate Pavlić. Njegov pionirski rad na području crkvenog tiska pripremao je teren i njegovim nasljednicima da lakše mogu nastaviti na već postavljenim temeljima. Svakako pripada onom krugu svećenika koji osjećaju da svoju djelatnost trebaju proširiti na sva područja na kojima narod živi, posebno na područje kulture.
2. Obuzetost imenom svećenika žrtve. Lik Dragutina Fifke provlačio se i kroz sve revije koje je uređivao. Kada je došlo vrijeme demokracije, i pored osobnih teškoća, neprestano je na razne načine izražavao svoju navezanost na Fifku: obilježavao je obljetnice njegove smrti, postavio mu je bistu na groblju u Josipdolu, postavio spomen ploču u svetištu župne crkve u Cerovniku, uređivao spomen-sobu nad sakristijom iste crkve. Svoga krstitelja on je uvijek cijenio, o njemu pisao i o njemu govorio, tako da nam svima može biti primjer kako treba gajiti zahvalnost prema onome preko kojega nam je Bog otvorio put u zajedništvo Presvetog Trojstva. Imajući kao uzor svećenika mučenika, zacijelo je i sam lakše savladavao razne teškoće koje su ga u životu pratile.
3. Izlaženje iz postojećih okvira. Tekst o Fifki napisan je na način koji se nije uklapao u ono vrijeme. Bilo je tu govora o zločinu četnika nad katoličkim svećenikom i o stradanju katolika u Drugom svjetskom ratu. Urednik ga je upozorio da bi mogao imati problema s poglavarima pa je Mate sam skinuo svoj rad sa zidnih novina. Ne bi mu bilo drago da sebi to pravo prisvoji bilo tko drugi. I u životu će mnogim svojim potezima izlazit iz uobičajenih okvira, želeći nešto drukčije i bolje, a katkada bez dovoljnog osjećaja za realnost, što je nanosilo njemu dodatne teškoće, na nerijetko i sredini. Njegove životne vizije imale su u sebi nešto obećavajuće, ali i osporavajuće. Možemo reći da je imao teškoća s uključivanjem u postojeće životne okvire i s prihvaćanjem ponuđenih mogućnosti. To je na neki način kreativno polazište, što se nerijetko i kod njega očitovalo jer je to sučeljavanje sa stvarnošću nerijetko urodilo novim pozitivnim pomacima.
Osim kratkog vremena u Mrkoplju, sve svoje svećeničke dane proveo je na području današnje Gospićko-senjske biskupije.
Ove prosudbe govori vam čovjek koji je bio povezan s Matom sve od onoga časa kada se pojavio u pazinskom sjemeništu pa do časa kada je stigao u riječki hospicij. Dakako, Bogu koji ga neizmjerno više voli, kao svoga sina, nisu promakli brojni čini vjere, ufanja i ljubavi, koje je Mate u svom životu posvjedočio, a koje naša slabovidnost i kratkovidnost nije registrirala. Bogu pripada zadnja riječ o životnom putu svećenika Mate Pavlića. Vjerujemo, i molimo za to, da je to riječ Božje ljubavi i milosrđa: Slugo dobri i vjerni, uđi radost Gospodara svoga!
U kući moga Oca ima mnogo stanova. Dragi Mate, promijenio si mnogo stanova u životu, iz tih stanova si slao poruku Božjem narodu da su svi stanovi privremeni osim onoga koji je Bog za nas pripremio. Vjerujemo da si na svom teškom putu i sam ojačao svoju vjeru i nadu u Božji stan u koji te je Bog sada pozvao.
U taj stan poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici, a među njima i mučenik tvoj krstitelj Dragutin Fifka, i odveli te u sveti grad Jeruzalem. I ti sa svojim roditeljima i pokojnim braćom, pokoj vječni imao!