U Bužimu župna i biskupijska proslava Sv. Terezije Avilske
Na početku koncelebriranog euharistijskog slavlja, u kojem su uz biskupa sudjelovali također kancelar biskupije vlč. mr. Marinko Miličević, gospićki župnik i dekan preč. Mile Čančar, župnik Ličkog Osika i voditelj biskupijskog Caritasa vlč. Luka Blažević, župnik Kompolja don Anđelko Kaćunko, ter župni pomoćnik Herbert Berisha, župnik Nikola Turkalj pozdravio je biskupa Milu, nazočne svećenike, župljane Bužima i sve hodočasnike, istaknuvši kako je ovogodišnja svetkovina zaštitnice bužimske župe posebna po tome što se "i naša župa, i cijela naša biskupija pridružuju cijeloj Crkvi u slavlju 500. obljetnice rođenja Sv. Terezije Velike".
U prvom dijelu propovijedi biskup je najprije naglasio kako je blagdan Sv. Terezije sačuvao najveću privlačnu snagu za godišnje okupljanje Bužimaca. Potom je, u kratkom osvrtu na neke posebnosti iz povijesti župe, naveo kako je najstariji dosad nađeni podatak o bužimskoj crkvi, nakon Turaka, potječe iz 1799. "kada je ovamo došao u vizitaciju biskup Ježić. On kaže da nema crkve, ali se na jednom otvorenom terenu drži misa kada je to moguće. No u isto vrijeme kaže da je sve već pripremljeno za gradnju nove crkve." Ta riječ "nove", objasnio je biskup, može se tumačiti činjenicom da je tu ili negdje u blizini prije postojala neka starija. Svakako, Bužim je samostalna kapelanija bio već 1780. jer tada se počinju voditi samostalne matice. Crkva koja je građena 1799. ili malo poslije, bila je posvećena Sv. Tereziji Avilskoj ili od Križa, o čemu imamo svjedočanstvo u prvom dijelu 19. stoljeća. Novu crkvu na današnjem mjestu, oko kilometar južno od prijašnje, sagradio je župnik Josip Vukelić 1888., a posvetio ju je iduće godine biskup Posilović, rekao je biskup Bogović, naglasivši da se od početka novovjeke župe Bužim u njoj slavi Sv. Terezija Avilska.
Ove godine župnik je nastojao dati slavlju posebnu važnost jer je 500 godina od rođenja svetice zaštitnice, napomenuo je biskup na početku drugog dijela propovijedi, u kojem je najprije istaknuo ulogu Sv. Terezije u obnovi ženskoga karmelskog reda. Ispričao je vjernicima i o svojemu nastojanju da, nakon osnutka Gospićko-senjske biskupije, "upravo karmelićanke dođu i u našu biskupiju jer je na ovim prostorima potrebno imati velike molitelje poput tih sestara". No Bog je htio drukčije ter je – umjesto dolaska karmelićanki u Liku - u Gospiću potaknuo "jedno zvanje za Karmel pa je Martina Biljan nedavno otišla u Španjolsku, u samostan u kojem je onakva stega kakvu je uvela Sv. Terezija", otkrio je biskup lijepu novost, koja je kod većine izazvala dirljivo oduševljenje.
Potom je biskup istaknuo da je Sv. Terezija bila također mističarka. "Mistici su oni koji u sebi osjećaju jasne Božje poruke i poticaje. Terezija je toliko bila obuhvaćena Bogom da na neke trenutke, u ekstazi, nije osjećala svijet oko sebe nego samo Boga u sebi. No, takvi nisu neosjetljivi za svijet nego najbolje vide što svijetu nedostaje i što mu treba", rekao je biskup i naglasio kako je Terezija upravo zbog toga bila veoma aktivna, a ujedno je bila velika moliteljica. "Za nju je molitva bila prijateljevanje s Isusom. Njoj je to prijateljevanje bilo toliko blisko i drago da se čudila ljudima koji bježe 'od Onoga za kojega znadeš da te voli'. Jer u Božjoj blizini život postaje bogat i lijep", naglasio je biskup Mile i potom opisao kako je Terezija pronašla jedan križ s trpećim Isusom, koji ju je potaknuo da još dublje uđe u otajstvo križa, pa je zato često na slikama prikazana s križem u ruci. "Nama su sveci primjer i uzor. Mi nećemo zacijelo doseći Tereziju u njezinim mističnim iskustvima, ali možemo i mi u svojim životima osjetiti koliko je predanost u volju Božju nešto veliko i sveto. Za tim trebamo težiti i za tim ići", rekao je na kraju propovijedi biskup Bogović, naglasivši, na primjeru Sv. Terezije, značenje vjere za spasenje i za život vječni ter je zaključio slikovitim primjerom iz života. "Kada je zrakoplov u letu pogođen, tada uopće nije važno koju funkciju vršiš, koliko imaš novaca u džepu, kakav ugled u društvu uživaš, u kojim si vještinama osposobljen... nego - imaš li padobran. Jednako tako, kada je naš ovozemni život pogođen, padobran spasenja je vjera u Boga. Ta svijest bila je u Sv. Tereziji uvijek prisutna."
Na kraju svete mise, na kojoj su pjevanje vodili župni pjevači i njihov mladi orguljaš, pomognuti s pjevačima iz Gospića i orguljašem Franjom Puškarićem, župnik Turkalj je još jednom pozdravio sve vjernike i hodočasnike, među kojima su bili gospićki gradonačelnik Petar Krmpotić i načelnik Policijske uprave Ličko-senjske Ante Podnar. Zahvalio je mnogima koji su pomogli pri organiziranju toga slavlja, a posebno voditelju trodnevne duhovne priprave vlč. Marijanu Krištofiću, dehonijancu, zatim ministrantima, čitačima, pjevačima, a poglavito sponzorima koji su pomogli obnovu crkve i župne kuće. Potom su djevojke u narodnim nošnjama biskupu na dar predale sliku Sv. Terezije, repliku velike i stare svetičine slike koja je pronađen i župnikovom zaslugom umjetnički restaurirana.
Nakon misnoga slavlja, pred crkvom je kod spomenika biskup predvodio molitvu za poginule u Drugom svjetskom ratu i poraću ter za poginule i nestale branitelje iz Domovinskog rata. Zatim je, nakon kratkog kulturno-umjetničkog programa u župnoj kući, u velikom šatoru za sve nazočne priređeno druženje i počašćenje uz glazbu.