Josipova u Cetingradu i godišnji sajam
U današnjem Evanđelju su čuli jedan poduži odlomak zanimljivog susreta Isusa i jedne žene iz Samarije. Isus prolazi kroz Samariju na putu za Judeju, za Jeruzalem. Židovi su bili u jako neprijateljskom odnosu sa Samarijancima. Samarijance su baš mrzili, ali i obratno. Kod evanđelista Ivana nalazimo zabilježeno kako Židovi, kada se Isusu žele malo posebnije narugati, nazivaju ga Samarijanac (8,48).
Reakcija žene je normalna: "Kako ti Židov išteš od mene...". Ona razgovor odmah prebacuje sa "ja - ti" na "mi - vi". Tako se lakše braniti i uzmicati.
Isus se ne obazire na provokaciju i ne želi nastaviti razgovor na razini prepirke i dokazivanja tko je od ta dva naroda pravovjerniji, bolji, ili Bogu odaniji.
Razgovor koji žena nameće je zapravo bijeg. Bijeg od sebe, bijeg od razgovora "ja - ti", od onoga što je direktno dira. Ali Isus ide dalje izazivajući njezinu znatiželju: "Kad bi ti znala tko je onaj koji od tebe traži vodu...."Isus je potiče da se zainteresira jer bez toga nema ozbiljnog traženja. I odmah uspijeva. I žena reagira jer joj se čini da taj čovjek ima neku tajnu, da se pravi netko, hvali se da može zagrabiti vodu iz zdenca koji je dubok preko 30 metara, pa reagira:
Isus prenosi stvarnost na drugu razinu. On zna da je voda nužna za život, zna dobro kolike su poteškoće sa vodom u tom kraju, i zna da je žena treba odnijeti kući. No, koliko god voda bila nužna, ona nije dostatna da nekoga učini sretnim i ispunjenim koliko god se napio. Praznine ljudskog srca ne mogu se ispuniti ni vodom ni hranom. Isus nudi izvor u čovjeku: "Voda koju ću ja dati postat će u njemu (čovjeku) izvorom vode što struji u život vječni".
Izvor koji osigurava život i ljudsku sreću mora biti unutra. Tko nema sreće u sebi nema je nigdje. U sebi čovjek nosi svoj blagoslov ili svoje proklestvo. Reakcija žene je u isti čas, kao da upućuje neki svoj S.O.S.: "Daj mi te vode". Sad joj nije više važno što je on Židov. Čovjek kada je nesretan iznutra traži rješenje za sebe bilo kod koga i bilo gdje.Isus prije nego će odgovoriti na njezinu molbu traži od nje da ide "zovne muža i vrati se". Tu je Isus dirnuo u bit njezina problema, u središte njezina trpljenja. To je Božja pedagogija: kada želi osobi nešto objaviti prije toga ima cilj da objavi osobu njoj samoj. Želi da osoba postane svjesna svoje vlastite istine i da od nje ne bježi. Tek kada osoba doživi objavu sebe postaje sposobna doživjeti. objavu Božju. Poznati grčki filozof Sokrat je stalno ponavljao: "Upoznaj samoga sebe". Bez spoznaje sebe nema zrelosti ni prave duhovnosti. Ženi ne preostaje drugo nego započeti svoju ispovijed. "Nemam muža".... Mali njezin zastoj Isus koristi da uskoči i nadopuni je, te ju u tom smislu ohrabri da se suoči sa svojom istinom: "Dobro si rekla... Imala si ih pet, a ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si istinito rekla". Isus je pohvali i za njezinu nedorečenu istinu. Kao kada mi nekoga pohvalimo za sitnicu, ne zato što bi ta sitnica zasluživala neku posebnu pohvalu, nego zato da osobu ohrabrimo malo da ustraje i ne odustane. Lako se vidi da se kod ove žene ne radi ni o kakvom uzornom životu. Previše razočaranja datih i primljenih. U mjestu zasigurno dobro poznaju njezinu žalosnu povijest. Skrenula je s pravog puta misleći da će tako naći sreću. Ali što joj preostaje sada? Vidi li kakav izlaz za svoj žalostan život? Često se događa da osoba koja u zlu odluta daleko više nema snage promijeniti put, život, bez obzira na to što jasno vidi da to ne vodi ničemu. Nešto ti ne da. Tu je nužan poseban intervent Božje milosti. Imate osoba koje otvoreno priznaju da su umorne od nekog glupog života, da su izgubile svaki smisao, da ne vide nikakvog izlaza i onda završe tragično.
Isus je prodro u sferu skrivenosti i tajnovitosti ove žene. Strgao je velum s njezina lica. Ovo je mučno za osobu, ali bez toga nema oslobođenja. „Istina će vas osloboditi“, poručio je Isus svima i istinitost ove tvrdnje se stalno potvrđuje.
Žena je zbunjena. Promucala je samo: "Gospodine, vidim da si prorok...." i tu je stala. Prisutnost nekoga tko ti je otkrio i pročitao tajnu srca postaje teška i nepodnosiva. Tako i za ovu ženu. Zato bi ona najradije skrenula razgovor na nešto drugo, pošto poto želi promijeniti temu. Zato nastavlja: "Naši su se očevi klanjali na ovom brdu a vi kažete....". Bijeg od onoga što je direktno dira na neki posve teoretski problem što s njom nema nikakve veze. Ona zapravo bježi od sebe i od odluke koju bi trebala napraviti. Kako se teško promijeniti! To je pravo čudo. Dođeš do praga, a onda te opet nešto povuče nazad. Otići ćemo radije u diskusije ili sukobe samo da izbjegnemo ono što nas direktno dira. Bojimo se nekada nekih susreta da ne bi bili prisiljeni staviti u pitanje sami sebe, ili da ne bi morali nešto mijenjati u svom životu. Isus prihvaća ženin teoretski problem, ali je opet vraća na nutrinu, na duh i istinu. Osoba bez istine postaje nesposobna za prave odnose bilo s Bogom, bilo s čovjekom, pa i sama sa sobom. Žena iznova pokušava pobjeći pa veli: "Znam da ima doći Mesija... Kad on dođe...". Kao da je htjela reći: "Ti imaš pravo. Ti si prorok. Ali ja čekam jednoga većeg od tebe. Kad on dođe ja ću se onda odlučiti i promijeniti".
Tipično ono naše: „ja se želim promijeniti, ali ne sada. Sada nisam raspoložen. Kasnije svakako. Međutim to kasnije da li će ikada doći? To ne zavisi samo od nas. Obraćenje je milost i ako čovjek ne odgovori na milosni čas, pitanje je hoće li doći drugi. Odgađajući promjenu života čovjek postaje samo slabiji, a odluka da se nešto promjeni sve teža. Isus čini ono posljednje: Čekaš Mesiju, dobro. "Ja sam taj". Nakon što je žena otkrila svoju tajnu i Isus otkriva svoju. Žena je svladana. Ostavlja vodu. Ni Isus više nije žedan ni gladan. Radost nekada može nadomjestiti i kruh i vodu. Osoba nemoralna života sada je postala navjestiteljica Radosne vijesti. Bio je to inače prvi pastoralni pohod biskupa Križića župi Cetingrad.
