Korenica: Biskup Križić krstio četvrto i peto dijete u obitelji Kukuruzović
Gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić pohodio je u nedjelju 19. veljače župu Sv. Jurja mučenika u Korenici. Predvodeći misno slavlje, biskup Križić krstio je blizance Franku i Karla, četvrto i peto dijete u obitelji Hrvoja i Danijele Kukuruzović.
Biskup Križić je predvodio euharistiju u koncelebraciji s mjesnim župnikom mons. Milom Čančarom te biskupovim tajnikom i kancelarom vlč. Mišelom Grgurićem.
U propovijedi biskup Križić istaknuo je kako današnja Božja riječ nam poručuje da biti kršćanin ne znači biti protiv nekoga ili nečega, nego biti iznad toga. Biti iznad mjerila obične ljudske logike, biti iznad toga što je krivo i što je pravo, ići iznad parametra pravde, ići iznad uobičajene ljudske logike u smislu tko bi trebao napraviti prvi korak k izmirenju u našim životnim nesporazumima. “Kada se u nekim situacijama počnem pitati „na koga spada napraviti prvi korak?“, lako ću se uvjeriti da na mene ne spada jer onaj drugi je više kriv ili za sve kriv. To se čak može uklapati u neku ljudsku logiku, ali Isus ide iznad ljudske logike. On traži da se voli i neprijatelje.
Je li to čovjeku moguće? Da bi nekoga voljeli moraju se u nama probuditi posebni osjećaji prema toj osobi. Ako ti je neka osoba napravila kakvo zlo, prouzročila teške boli, oklevetala te, ponižavala te, pokrala te: da li se prema njoj mogu probuditi osjećaji ljubavi? Ne čini nam se mogućim. Jer osjećajima se ne može zapovijedati, ali ih se može kontrolirati.
Isus kada govori o ljubavi prema neprijatelju ne misli da tog neprijatelja trebamo grliti i ljubiti, obdarivati poklonima i pažnjama. Ovdje je više naglasak da se tog neprijatelja ne mrzi, da mu se ne želi uzvratiti istom mjerom, da mu se ne želi osvetiti. Tako čovjek čuva svoje srce, dušu, nutrinu.
Mrzeći druge, mi tu mržnju ne izbacujemo iz sebe, nego ju njegujemo u svoj nutrini. Ako mržnja u nama počiva, ona nas truje. A mržnja je vrlo opaka bolest duše.
Moramo postati svjesni da čovjeka koji čini zlo trebamo žaliti, a ne mrziti. On zlo čini zbog mnogo jada i bijede, gorčine i otrova koje u sebi nosi. Takva osoba je istinski duhovni bolesnik. Čemu mrziti bolesnika i željeti mu zlo kada tog zla ima i previše? Treba ga žaliti!” istaknuo je biskup.
Nadalje, biskup Križić istaknuo je kako apostol Pavao moli prve kršćane koji trpe progonstvo i poručuje im: „Nikome ne vraćajte zlo za zlo … Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, nego to prepustite srdžbi Božjoj, jer stoji pisano: 'Osveta je moja, veli Gospodin, ja ću je vratiti'… Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladavaj dobrim“ (Rim 12,17-21). “To je baš ono što će reći blaženi Miroslav Bulešić mučenik komunističkog progona: „Moja osveta je oprost“. Na ovaj način on se oslobađa mržnje, a stanje zločinaca postaje gore.
To je jedini put koji jamči pobjedu. To je put kojim je išao Isus. On se nikada nije služio nasiljem i osvetom. On se služio drugom vrstom sile: a to je ljubav i praštanje. To je Božja snaga koja na kraju uvijek pobjeđuje. To je Isusov program koji je on definirao na gori blaženstava u kojem je isključena svaka mogućnost nasilja. Jer nasilje nikada nije riješilo ni jedan problem, osim što je umnožilo samo sebe. Istina je da čovjek zla zagađuje duhovni okoliš, pa je zato potrebno ljudi dobrote i ljubavi da neutraliziraju širenje tog zla. Nažalost, ljudi zla je uvijek bilo i uvijek će biti, ali je važno da nam ne ponestane ljudi dobrote koji će ljubavlju i plemenitošću pobjeđivati zlo” rekao je biskup Križić.
Obračajući se roditeljima krštenika istaknuo je: “Dragi roditelji čestitam vam na daru otvorenosti životu jer ste svjesni da su vam djeca najveći blagoslov i najveće bogatstvo. Mi slušamo kroz duže vrijeme o nekim ljudima iz Hrvatske koji su otišli u Kongo da posvoje djecu. Ide se tisućama kilometara da bi se posvojilo dijete jer je naša domovina siromašna djecom. Vidimo kako i te najsiromašnije zemlje ne daju lako svoju siromašnu djecu, jer bez obzira na svu bijedu u kojoj žive, oni su uvjereni da su im djeca najveće bogatstvo.
Oni nam poručuju da ne dolazimo po njihovu djecu, i pitaju nas zašto nemamo svoje djece? Oni ne znaju koliko su kod nas jaki pokreti koji se gorljivo zalažu, ne za život djece nego za njihovu smrt, za abortuse.
Djeca su budućnost. Bez njih budućnosti nema. Svakom narodu je vrlo izvjesna budućnost bez djece: to je nestajanje tog naroda sa lica zemlje.
Zahvaljujemo Bogu za sve obitelji koje se ne boje života, nego vole život. Život će im za to uzvratiti. Ne trebaju se bojati. Neka dragi Bog prati svojim blagoslovom ovu djecu i ovu obitelj, a Crkva se danas raduje svojim novim članovima jer po krštenju ove djece Crkva nam postaje i brojnija i svetija. Amen.”
Na kraju misnog slavlja, župnik mons. Mile Čančar zahvalio je biskupu Križiću na pastirskom pohodu, krštenju Franke i Karla i upućenoj riječi ohrabrenja.
Mišel Grgurić
Galerija fotografija
