Misa u župi bez ijednoga vjernika
Župa Palanka, najjužnija u Gospićko-senjskoj biskupiji, nažalost je
prije koji dan izgubila svoga zadnjeg vjernika katolika. Naime prije
nekoliko dana u staračkom domu u Kninu umrla je starica iz Palanke.
Katolici su 1941. protjerani ili ubijeni. Njihovi potomci danas živu
oko Bjelovara. Na misi je biskup je pročitao imena 18 stradalih Hrvata
iz Palanke, te imena pokojnih župnika.
Biskup je naglasio da su Borićevac,
Udbina, Gračac i Rudopolje imali sličnu sudbinu kao i Palanka –
katolici su protjerani ili poklani. Posebno je osvijetlio
životni put pok. Peće Butkovića, župnika koji je ondje zadnji put bio
1983. godine, dvije godine prije svoje smrti, te fra Ivana Savića,
njegova nasljednika. Zahvaljujući fratrima i provinciji Presvetog
Otkupitelja na skrbi za ovu župu biskup je naglasio: „Nije onaj duh
sasvim nestao iz ovih krajeva… Možda su Hrvati negdje drugdje počinili
zločin, ali ovdje je bilo zgodno osvetit se.“ Župnik je zahvalio svima
koji su pomogli uređenje crkvenog okoliša i same crkve: Ivan Martinović
je izradio prozore, a donacija je to franjevačkog samostana u Kninu,
Hrvatska vojska je prije 2-3 mjeseca očistila šikaru oko crkve,
Hrvatske ceste iz Gračaca su na svoj način bile na raspolaganju. Iza
mise nazočni su se okrijepili sendvičima i sokom. Obećali su: „Doći
ćemo i iduće godine!“
Kratka povijest župe
Područje Zrmanje poznato još od Rimljana. U novije vrijeme općina
Zrmanja (1871. - 1955.) zauzima područje na jugoistoku Like. To je
najjužnija točka Like, sa starohrvatskim gradom Zvonigrad (danas
ruševina). Zrmanjsko područje se nalazilo na tromeđi (Triplex Confinio)
Hrvatske, Bosne i Dalmacije. Turci su Zvonigrad osvojili 1522/7 i
držali ga do sve do protjerivanja 1683/5. godine.
Rimokatolička župa u Zrmanji - Palanka osnovana je 1807. godine, a
crkva je sagrađena 1830. godine. Titular crkve i župe je: Rođenje
Blažene Djevice Marije. Sazidao ju je župnik Marko Ivanović koji je
tamo boravio 50 godina. Prema popisu stanovništva iz 1857. godine u
zrmanjskoj kumpaniji bilo je 337 kuća i 4.630 žitelja. Od toga 95
rimokatolika i 4.535 pravoslavnih. Godine 1874. službu preuzima župnik
Petar Uroda i ima 124 župljanina (Palanka 31, Popina l, Vrelo 12, Kom
45, Kuseč 37). Godine 1910. rimokatolička župa Rođenja Blažene Djevice
Marije u Zrmanji Palanka ima 18 obitelji: Sulentić, Ivanović, Lisica,
Martinović.
Crkva je 1942. godine opljačkana i zapaljena, a ljudi protjerani ili
poklani. Također je opljačkan i župni stan. Iz 1968. imamo zapis da još
nekoliko katoličkih ognjišta ima u selu Duboki Dol. Zidine župne crkve
su i tada stršile, a u zgradi župnog stana nalazio se jedan dobroćudni
kršćanin. Župni su stan neki neupućeni ljudi počeli rušiti, ali je
župnik vlč. Pećo Butković intervenirao kod općinskih krugova i stvar je
spašena. Župnik je u Palanku dolazio 2-3 puta godišnje. Imao bi službu
Božju. Danas tamo samo strše zidovi. Godine 1983. nadbiskup Pavlišić i
župnik Pećo Butković su obnovili crkvu te joj sagradili betonski krov.
Stradali Hrvati u Drugom svjetskom ratu
Godine 1941. četnici su ubili na Otriću više osoba (Ivanković Anica
1907, Martinović Ante 1881, Sulentić Ivka 1911, te djecu: Ivanković
Dragan 1932, Ivanković Manda 1935, Ivanković Marija 1938, Ivanković
Petar 1930, Ivanković Ivica 1936, Ivanković Jeka 1938, Ivanković Milan
1934, Kraljević Lucija-Ana 1905, Sulentić đurđijana 1940, Sulentić
Ivanka 1937.) Suletntić Milana kći Milina, rođena 1941. godine u
Zrmanji bila je tek novorođenče. četnici su je zaklali, zatim rasjekli
i dijelove tjelešca objesili na vješalicu. Sulentić Mile, rođen u
Svetom Roku – Lovinac, bio je trgovac u mjestu Zrmanja. Proglašenjem
NDH bio je nominiran za općinskog načelnika. Za njegove odsutnosti,
četnici su mu masakrirali cijelu obitelj na najokrutniji način:
suprugu, troje djece i kućnu pomoćnicu. Nakon ovih zločinačkih događaja
Mile Sulentić stupio je u ustašku vojnicu. Bio je časnik - bojnik.
Poginuo je 1944. godine negdje kod Sarajeva.
Matijević Stana ubijena je 1944.
Kao partizani stradali su 1942. Lisica Milan (1912) i Lisica Nikola-Nina (1920).
