Misa Večere Gospodnje u katedrali
Bog nije ljudima poslao pismo što trebaju raditi da dođu u Nebo. On je poslao svoga Sina da živi s njima. Isus je zacijelo, znao pisati, ali nam nije poznato da je išta rješavao pisanjem. Jedino je nešto šarao po pijesku kada su farizeji i pismoznanci došlo k njemu s optužnicom protiv žene koju su uhvatili u preljubu. To njegovo šaranje oni su shvatili da piše što su oni sagriješili i zato su se ubrzo razišli. Nema sumnje, da je čitao Sveto pismo Staroga zavjeta jer u više navrata govori što je u tim knjigama pisano. No ono što je sigurno: znao je dobro pročitati čovjeka, ne da ga sudi poput farizeja, nego da mu bude bližnji, da mu bude na pomoć. To je najvažnije čitanje. To čitanje naučili smo mnogi od svojih nepismenih roditelja. Oni su znali pročitati svaku potrebu i učiniti ono što nam je bilo potrebno. Takvu lekciju iz čitanja održao je Isus dan prije nego će podnijeti muku: valja upoznati čovjeka kraj sebe i pomoći mu u svakoj potrebi.
... Krist je dobro pročitao i razumio čovjeka i njegove potrebe; zato je vidio da se za toga čovjeka vrijedi do kraja žrtvovati, jer je svaki slika i dijete Božje. Zato je na kraju svojega zemaljskoga života svojim bližnjima oprao noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“
Biskup je tada, poput Isusa, pristupio dvanaestorici vjernika i oprao im noge. Poslije popričesne molitve, kad je Svetootajstvo prenijeto na mjesto pripravljeno za klanjanje, vjernici su ostali u šutnji pred Isusom koji je u euharistiji ostao trajno s nama.
