Obilježena 26. godišnjica pogibije 4 policajca u Žutoj Lokvi
„Kolovoz 1991. godine u svijesti hrvatskog naroda pamti se po mučkim i zločinačkim napadima srpskih pobunjenika udruženima s agresorskom JNA na tek stvorenu neovisnu hrvatsku državu s ciljem njezina porobljavanja, okupiranja i stvaranja „Velike Srbije“.
Tako su na današnji dan, prije 26 godina, to kobno maglovito jutro, kao policijska ophodnja koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković i preživjeli Darko Murat, te pričuvni policajci, Vinko Krznarić i Milan Vranić, upućeni službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj, upravo na ovo mjesto gdje se nalazimo.
U 9 sati i 40 minuta, nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici, dežurni službenik Policijske ispostave Brinje pozvao ih je da se vrate u Ispostavu. Neposredno nakon što je svih 5 policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo na njih je iz zasjede iz ovoga ovdje grmlja (s desne strane kolnika) otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tzv. „SAO Krajine“.
To maglovito jutro, već prvi hitci pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića, a teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Kolega Darko Murat pokušao je uzvratiti vatrom, no nakon opaljenja nekoliko komada streljiva uslijed oštećenja spremnika puške došlo je do zatajenja puške, pa je pod terorističkim rafalima uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć, dok je ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo pored vozila.“, podsjetili su se svi zajedno danas tog tragičnog, ali herojskog dana.
Svetu misu zadušnicu za poginule policijske službenike predvodio je biskup u miru mons.dr.Mile Bogović u koncelebraciji župnika župe Brinje vlč.Peje Ivkića.
U svojoj homiliji biskup Mile je kazao kako je 1991 godina prekretnica u našoj hrvatskoj povijesti, no s tom godinom nas također vežu brojna tužna prisjećanja na na naša stradanja i padove Vukovara, Škabrnje, Slunja, Saborskoga, a sjećamo se kakve su nevolje i muku podnijeli Gospić i Otočac, sjećamo se također i žrtava koje su ovdje pale. Spominjemo se ovdje palih žrtava zato su nam dragi, ne spominjemo se zato jer su nam dragi naši porazi nego zato što se u obrani domovine dogodilo toliko toga lijepa što se ne smije zaboraviti, što treba ugraditi u naša sjećanja u memoriju našega naroda. U temelje slobodne Hrvatske ugrađeni su dragocjeni životi, ulog je bio mnogo puta velik te ne može čovjek više i dati od toga uloga a to je svoj život, nisu ti ljudi stradali jer su se borili samo za vlastiti život, borili su se za sigurnost svoji obitelji i svoga ognjišta, za svoje mjesto, za svoj narod za svoju domovinu. Hrvatsku ne bismo danas imali da nije bilo onih koji su bili spremni za nju umrijeti, a bili smo tada slabi, nemoćni, malobrojni. Narod naš kaže "svaka sila za vremena, ali ljubav je vječna". Toliko je bilo onih 1991.godine koji su željeli naš poraz, no bilo je u našemu narodu dosta onih koji su prihvatili da nose križ cijele jedne nacije , i zato je došla pobjeda, prihvatiti križ za svoju braću ma kako težak bio i gorak kao onaj današnjega sveca svetoga Bartola, ali to je preduvjet one prave pobjede. Tu vjeru imali su branitelji koji su ovdje stradali, tu vjeru simbolizira među ostalim i ova kapelica koja je ovdje pred nama. Kad gledamo prošlih 26 godina vidimo da se mnogo toga dogodilo , dogodila su se stradanja ali i oslobođenje, dogodio se progon ali i povratak na ognjišta, dogodilo se rušenje i paljenje ali i izgradnja crkava, kuća, škola, dogodila se slobodna Hrvatska. 'Veće ljubavi nema od ove tko život svoj položi za svoje prijatelje' - mi smo ove riječi uklesali i u oltar koji je na Udbini gdje smo izgradili hram, izgradili smo trajni spomenik ljubavi koja se žrtvuje do kraja. Žrtva za drugoga je ključ za pobjedu za vlastitoga života, pođimo odavde s još jačom sviješću o vrijednosti patnje i žrtve onih koji su ovdje pali na današnji dan pred 26 godina.
