Predstavljena knjiga o mons. Marijanu Ožuri
U nedjelju 7. kolovoza na Dan općine Cetingrad održano je u ovom povijesnom mjestu i župi predstavljanje knjige Ivana Mateše "Mons. Marijan Ožura, živjeti s crkvom." Uz samog autora i mons. Ožuru, predstavljanju su nazočili brojni uzvanici, predstavnici županijskih i lokalnih vlasti koji su svojom nazočnošću i prigodnim riječima odali poštovanje ovom zaslužnom čovjeku i svećeniku, kao i članovi obitelji mons. Ožure. Mons. Marijan Ožura cijeli je svoj svećenički vijek od 1963. pa do 2017. proveo u istoj župi Cetingradu, po čemu je jedinstven u hrvatskom episkopatu. Probranim riječima o svećeniku koji je cijeli život kao sluga božji proveo uz svoj cetingradski narod od dolaska 1963. godine, preko progonstva i zatočeništva tijekom Domovinskog rata te povratka, uz ponovnu gradnju velebne župne crkve, su se očitovali zamjenica karlovačke županice Vesna Hajsan Dolinar, saborska zastupnica Maja Grba Bujević kao i sam autor Ivan Mateša, vrijedni kroničar zbivanja u Cetingradu, jedan od osnivača Udruge Cetin 1527 koja je i nakladnik knjige, i član Družbe Braće hrvatskog zmaja.
Knjiga na 225 stranica počinje predgovorom gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića koji primjećuje :“Kada župljani odluče da o svom župniku koji je sada u mirovini napišu knjigu, onda je to znak da su župnik i župljani zaista bili jedno srce i jedna duša i može se reći da je mons. Ožura postao dio povijesti Cetingrada, mjesta velike i važne povijesti našeg naroda.„
Predgovor je napisao i potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved koji je najbolje sublimirao život cetingradskog župnika:
„ Ponosan sam što mi je monsinjor Marijan Ožura udijelio sakrament krštenja i što
mi je od rođenja župnik. Providnost ga je poslala u župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u
Cetingradu u kojoj će svećeničku službu vršiti cijeli život. Kada je 1963. godine došao u Cetingrad radosno je dočekan i primljen od napaćenog vjerničkog naroda. Kao mladi svećenik svjesno je i s razlogom uzeo mladomisničko geslo „Žetva je velika, a radnika je malo" osjećajući bilo svoga napaćenoga naroda. Znao je kako u njegovom narodu ne smije prevladati mržnja već milosrđe i oprost a za što je potrebna molitva. Dijelio je sudbinu naroda u dobru i zlu. Ništa mu nije bilo teško, pješačiti desetke kilometara do najudaljenijih sela, voditi vjernike na hodočašća, obnavljati i gradi crkve kapele. Teško mu je bilo gledati kako mladi napuštaju Cetingrad. Kao i svima nama najteže mu je bilo 1991. kada je pred najezdom srpskog okupatora zajedno s narodom morao napustiti Cetingrad i otići u progonstvo. I tada nije klonuo duhom već je kao duhovni pastir stao na čelo naroda, promiču iskonske kršćanske vrijednosti. Djelovao je u duhu riječi kardinala Franje Kuharića izrečenih u Petrinji kolovoza 1991. na ruševinama crkve svetog Lovre: "Ako je moj protivnik spa moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovje pogaženom poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. Ta načela nisu odgovarala neprijateljima Hrvatske i zbog njih je 1994, završio u srpskom logoru u Vojniću gdje je proveo 22 dana. Nakon izlaska iz logora nastavio je svoje pastoralno djelovanje obilazeći i hrabreći prognane Cetingrađane širom domovine i svijeta. Svugdje s radošću dočekivan.
Oslobađanjem Cetingrada u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja vraća se u naš Cetingrad i zajedno s narodom iz pepela i ruševina gradi novu crkvu, nove kuće, novi život. Radost života, pobjeda dobra nad zlim i ljubavi nad mržnjom, izrečena je 2013. godine na proslavi Zlatne mise u zlatomisničkom geslu ,,Mir Vam ostavljam, mir Vam svoj dajem“
Zaokružujući aktivnu pastoralnu službu posvećenu Bogu i narodu, ispunjen. Hvala našem dragom monsinjoru Marijanu Ožuri na svemu što je dao naš Cetingradu Hrvatskoj i našoj Katoličkoj Crkvi.“
U knjizi osim 10 poglavlja posvećenih mons. Ožuri ima i značajno poglavlje o povijesti mjesta i župe Cetingrad.
Tekst i snimke (naslovnica knjige i dio s predstavljanja) Zvonko Ranogajec
Galerija fotografija
