Proslava župne svetkovine sv. Ivana Pavla II. u Donjem Lapcu
U najmlađoj župi Gospićko-senjske biskupije u Donjem Lapcu vjernici su svečano slavili svog nebeskog zaštitnika sv. Ivana Pavla II. trodnevnicom od 19. do 21. listopada i na sam dan 22. listopada svečanom sv. misom. Prvi dan trodnevnice večernju sv. misu i propovijed održao je mons. Mile Čančar, župnik u Korenici koji je istaknuo: "Za Ivana Pavla II. vežu me lijepe uspomene još iz bogoslovskih dana jer tada je on izabran za papu. Bio je potpuno predan Mariji, u znaku Totus Tuus, sav Tvoj! Volio je ljude, bio je borac za ljudska prava, putnik, hodočasnik, mijenjao je tijek povijesti i vremena.“ Čančar je potom, župljanima rekao: „Nije on slučajno darovan za zaštitnika vašoj župi. On je plod molitava i žrtava vas koji ste ovdje došli kao prognanici. Ivan Pavao II. kroz trpljenje i križ bolesti uči nas kako vidjeti u patnji i križu smisao života jer to nas vodi do nebeskih vrhunaca,“ – zaključio je propovjednik Čančar.
Na misijsku nedjelju 20.listopada drugi dan trodnevnice predvodio je don Mate Kujundžić, župnik na Plitvicama. Na početku sv. mise voditelja i prisutne vjernike pozdravio je domaći župnik vlč. Dino Rupčić i naglasio da se na ovu nedjelju spominjemo misijske Crkve, a obilježit će i Dan zahvale za plodove zemlje. Don Kujundžić, salezijanac, u propovijedi je nedjeljna čitanja povezao sa značenjem sv. Ivana Pavla II. u općoj Crkvi i u našoj domovinskoj Crkvi. Spomenuo je da se dobro sjeća njegovog dolaska u Split i zadnjih trenutaka Papina života kada je cijeli svijet njegovom smrću osjetio velik gubitak. Povezao je snagu molitve u životu sv. Ivana Pavla II. sa čitanjem Knjige Izlaska kroz sliku Mojsijevih uzdignutih ruku, dok se njegov narod bori protiv neprijatelja. Isusova prispodoba o udovici i nepravednome sucu iz Evanđelja stavlja pred nas pitanje o samom smislu molitve i identitetu Onoga koga molimo,“ rekao je don Kujundžić
S blagoslovljenim krušnim slasticama i kolačima počastili su se nakon sv. mise svećenici i Božji narod u zajedničkom druženju.
Treći dan, u ponedjeljak, 21. listopada predvodio je trodnevnicu i propovijedao fra Ivan Šimunac, župnik u Gračacu. Povezao je život sv. Ivana Pavla II. s molitvom sv. krunice i otajstvom svjetla. Papa je 25. godinu svog pontifikata proglasio Godinom krunice. Mjesec listopad je mjesec krunice, mjesec Ivana Pavla II., istaknuo je u propovijedi fra Ivan.
U utorak 22. listopada svečanu svetu misu u 18 sati predvodio je preč. Josip Šimatović župnik i dekan udbinski i čuvar Svetišta CHM u zajedništvu sa svećenicima: mons. Marinkom Miličevićem, generalnim vikarom Biskupije, mons. Milom Čančarom, župnikom Korenice i prepozitom Senjskog kaptola, vlč. Dinom Rupčićem, domaćim župnikom, fra Ivanom Šimuncem, župnikom u Gračacu, vlč. Anđelkom Kaćunkom, župnikom u Kompolju, don Matom Kujundžićem i don Stjepanom Tribuljakom, salezijancima s Plitvica.
Pjevanje je predvodio, uz glazbenu pratnju Franje Puškarić.
Pod svetom misom blagoslovljena je nova ispovjedaonica koju je izradila firma Pozaić iz Zlatar Bistrice.
Preč. Šimatović je na početku propovijedi rekao da danas, na svetkovinu zaštitnika ove župe sv. Ivana Pavla II., ovu župnu zajednicu poziva na razmišljanje o budnosti i služenju, te nastavio: „Evo nam i ovogodišnjeg svetkovanja župnog blagdana. Primamo ga iz Božje ruke. I danas zahvalimo Gospodinu što nas je pozvao da stojimo pred njim i njemu služimo.
Iako je služenje samo po sebi vrlo pozitivno, pojam služenja podsjeća nas na neke televizijske scene u kojima su uvijek sluge potlačeni a gospodari zločesti. Tko bi volio da ga se naziva slugom, sluškinjom? Tko bi volio imati gospodara?
Današnje evanđelje govori upravo o tom odnosu sluga – gospodar. Dvije su ključne rečenice:
1. 'Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.'
2. 'Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih.'
Ako bismo razmišljali samo o prvoj rečenici i ne bi poznavali drugu rečenicu mislili bismo da je gospodar okrutan, bezosjećajan, neki opaki tip koji tjera svoje sluge da postrojeni u strahu, napeti k'o puške, čekaju njegov dolazak opasanih bokova i upaljenih svjetiljki da mu otvore vrata čim stigne i pokuca.
Znamo nastavak. Druga rečenica je pravo Evanđelje, prava Radosna vijest koja donosi potpuni preokret. 'Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih.' Propovjednik ističe da će sluge budne, opasanih bokova i upaljenih svjetiljki dobiti nagradu i to prvoklasnu. Sam gospodar posjest će ih za stol i posluživati ih. Nezamisliv obrat. Bog nagrađuje našu vjernost i to deseterostruko, tridesetostruko, stostruko. Preč. Josip pita, kako doći do nagrade, do situacije da iz faze poslužitelja prijeđemo u fazu posluženog? Odgovor je u rečenici: opasani bokovi i upaljene svjetiljke – znači to je poziv na budnost i spremnost na putovanje te dodao: „Ovdje smo na zemlji putnici prema vječnosti, stalno spremni. Isus želi da naš život bude radišan, da nikada ne popustimo u budnosti, kako bismo zahvalno i radosno prihvatili svaki novi dan koji nam daje Bog. Svjetiljka je predmet koji bi bez ulja bio potpuno beskoristan. Svjetiljka je slika našeg života, a ulje simbol naših dobrih djela. Kršćani su kao i drugi ljudi: i oni žive, rade, jedu i spavaju. Bdjeti za kršćanina ne znači ne spavati, nego biti spreman, tj. imati život ispunjen djelima ljubavi. Nije moguće uzeti kredit tuđih dobrih djela. Poruka bi bila ova: imaj život bogat vjerom i dobrim djelima i rezervirano ti je mjesto u Božjem kraljevstvu.“
Evanđelje završava rečenicom: “Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!« Ne znamo kad će Gospodin doći, o drugoj ili o trećoj straži, 2020. ili 2030. godine. Važno je da smo uvijek spremni, budni u vjeri, aktivni u ljubavi, nesebično voljni služiti, uvijek pozorni na Gospodina... A kad dođe, dogodit će se nešto čudesno, nešto prekrasno. Isus je rekao: „Obući će odjeću, tražiti stol, doći i poslužiti ih.“ On, gospodar kuće, svoje sluge! Zapravo, bila bi dužnost slugu da posluže svog gospodara i posluže mu još jednu noćnu užinu, a sada odjednom, Gospodin to radi! Gospodin sebe čini slugom, a svoje sluge stavlja u položaj gospodara! Ova nas scena zasigurno podsjeća na scenarij Posljednje večere kada je Isus omotao svoj ogrtač i oprao noge svojim učenicima.
Vjeran sluga i Gospodinu odan bio je naš veliki svetac Ivan Pavao II. Razmišljajmo što je učinio za naš narod, za cijeli svijet, za sveopću Crkvu! Bio je spreman i budan. Blaženi svi koji budni u vjeri spremni iščekuju Gospodinov dolazak, Amen.“
s. Robertina Medven
Galerija fotografija
