Proštenje na Svetu Goru
Prema novijim zapisima datira u godine između 1404.g. i 1470.g. Smješteno je nedaleko Gerova, a Majka Božja Svetogorska je zaštitnica pomoraca. O nastanku svetišta postoji više predaja, a u puku su se zadržale osobito dvije: U davna vremena pastiri su na mjestu ispaše ovaca pronašli sliku Majke Božje i na kamenu utisnuti kolobar. Tu je, kažu, Majka Božja, putujući na Svetu Goru, sjela da se odmori, a dno njezine košarice otisnulo se u kamenu za sva vremena. Na tom je mjestu sagrađena crkva.
Prema drugoj predaji na mjestu gdje je paslo stado ovaca skupi¬na pastira pronašla je Gospin kip pričvršćen na jednu jelu. Pred njim su pastiri često molili. Jednom su pasući do kipa došle i same ovce te su počele prigibati koljena i klanjati se Gospinom liku. Pastiri su ih željeli otjerati, ali nisu u tome uspjeli. Ovce su ostale nepomične pred Gospom. Nije im preostalo drugo nego da onako prestrašeni odu povjeriti se župniku, koji se zatim zajedno s njima otišao i osobno uvjeriti. Opazivši da se zbilja nešto čudno događa, uzeo je kip i odnio ga u gerovsku župnu crkvu. Sutradan se kip, kao i u dva naredna puta, vratio na Svetu Goru, nakon čega je župnik shvatio znak i na tom je mjestu izgrađena crkva.