Saborsko - obilježena tužna godišnjica
Žrtvama su se danas poklonili mnogi; predstavnik vlade RH pomoćnik ministra branitelja gosp. Dinko Mikulić, u ime Karlovačke županije Ivan Vučić, predstavnici gradova, susjednih općina, rodbina poginulih, predstavnici braniteljskih i civilnih udruga, predstavnici političkih stranaka, mještani i mnogi drugi. Svima se na kraju obratila načelnica Općine Saborsko Đurđica Špehar koja je u nekoliko riječi pokušala dočarati svu tu strahotu današnjeg dana 1991. godine kad je srpski agresor sa svom svojom vojnom silom ušao u Saborsko i za sobom ostavio pustoš i smrt. Kod spomenika je održana molitva odriješenja koju je predvodio mons. Tomislav Šporčić generalni vikar Gospićko-senjske biskupije.
Nakon službenog djela i molitve odriješenja kod spomenika žrtvama Domovinskog rata, nazočni su se uputili u crkvu sv. Ivana Nepomka na svetu misu u čast žrtvama Domovinskog rata iz 1991. Misu je predvodio mons. Tomislav Šporčić, izaslanik biskupa dr. Mile Bogovića, uz koncelebraciju 8 svećenika iz susjednih župa i dekanata. Bio je to u športskom žargonu jak sastav, čak čertri dekana; uz predvoditelja misnog slavlja, dekana otočkog i generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislava Šporčića, tu su bili i dekani: slunjski mons. Mile Pecić, ogulinski Robert Zubović i udbinski Tomoslav Rogić. Fra Vice Blekić je uvjek redovito kod nas u posebnim prigodama, pop Antun Luketić iz Oštarija također, vojni kapelan vlč. Andrija Markač došao je s policajcima koji su danas prije mise položili cvijeće i zapalili svijeće na grobovima petorice poginulih policajaca na današnji dan 1991. i župnik iz Generalskog stola Alojzije Knežević. Veliko hvala svima koji su svojim dolaskom uveličali ovaj dan, Dan sjećanja na 21. godišnjicu stradavanja i okupacije Saborskog.
Propovijed mons. Šporčića
LJUBAV DOMOVINSKA 12.11 2012.
Poštovana braćo i sestre, subraćo svećenici g. župniče fra o. Slavko, načelnice Općine i predsjedniče općinskog vijeća, zastupnici državnih struktura: republički, županijski predstavnici raznih institucija, dragi mještani župljani Saborskog sve vas još jednom pozdravljam. Kao pripadnici svoga naroda i sinovi domovine Hrvatske i posebno kao vjernici i kršćani volimo svoj narod, svoj kraj i svoju domovinu. Ovo je civilni spomen na okupaciju i stradavanje mještana Saborskog i okupacije samog Saborskog. Želimo se sjetiti nečeg što je teško i bolno za ovo mjesto, ali i za dobar dio Hrvatske tih dana 1991. I to je dio povijesti naše domovine, našeg mjesta i našeg naroda. Ali ovdje smo se okupili i kao vjernici te želimo razmišljati o događaju stradavanja Sabroskog i njegove okupacije kao vjernici-kršćani. Prije svega spominjemo se stradalih osoba ove župe i onih koji nisu imali drugog izlaza nego dati se i ostati u rukama neprijatelja-onih koji su po svojim računicama htjeli imati određenu korist, koji nisu prezali od ničega samo da bi postigli ono što naumiše, no i pored takvih možemo s ponosom reći: ''Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva..ako su u očima ljudskim bili kažnjeni nada im je puna besmrtnosti.'' Naša domovinska ljubav povezuje cijelu njenu povijest i sve njene dijelove. I moramo poznavati sve ono što se lijepo ali i tragično u njoj dogodilo. Sve moramo obuhvatiti u krug svoje ljubavi. Naša ljubav ne može biti isključiva samo na ono momentalno što me sada zaokuplja. Moja ljubav prema domovini je u biti proširena neposredna ljubav prema sebi i svojima. Ljubav prema domovini znači ujedno ljubav prema precima i lozi kojoj po krvi pripadam. Zanimanje za svoju lozu, želja je da o njoj razgovaram i upoznajem one koji su toliko toga namrli mojoj domovini, dakle onda svima koji u njoj žive. Na žalost mnoge suvremene obitelji imaju vrlo kratko pamćenje koje rijetko kada seže dalje od trećeg ili četvrtog koljena. A ipak je povijest moga roda moja povijest jer rod je stablo, a ja sam mladica na tom stablu. Ne smijem se odcijepiti od stabla. Ako bih to učinio ne bih imao više prošlosti a nesigurnom bi postala i moja budućnost. Blagopokojni kardinal Kuharić je znao reći: ''Narod koji ne pozna i ne cijeni svojih predaka i posebno svojih mučenila-stradalnika ne može imati sretnu budućnost.'' Samo ako sam povezan za stablom ostajem u povijesnom kontinuitetu i mogu svoj život graditi na osnovama koje su mi već dane. Time nešto nastavljam, manje sam izložen i manje ovisan o sadašnjem trenutku. Moj rod i moja narodnost uvjetuju me i određuju, htio to ili ne. Može se bilo što dogoditi, uvijek ću reagirati kao Hrvat jer sam neopozivo povezan sa svojim narodom i svojom domovinom. Mogu biti svjetski čovjek, sutra državljanin Europe, ali ponajprije i poglavito-ostajem Hrvat svojim razmišljanjem i ponašanjem. Što bolje poznajem svoju domovinu i njene specifičnosti to bolje znadem tko sam i koja je moja zadaća u životu. Moram živjeti sve vrijednosti koje sam primio i koje me kao takvog određuju.
Naša je Hrvatska domovina ne samo draga nego i lijepa. Njezinu je ljepotu intenzivno i pjesnički osjećao između ostalih i A.G.Matoš što dokazuju slijedeći reci izišli iz njegovog pera u komentaru ''Naše lijepe'':
''Domovino, naša lijepa domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša s Bogom i čovječanstvom. Jedina dužnost i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdašnji, slatko mlijeko jezika majčinog, drevna kraljevino o kojoj se na skrletnoj krpi kockaju vjetrolomci kao za roba afričkog, draga, sveta, gažena, mučenička zemljo naša Hrvatska!''
Dok ovdje s kršćanskim dijetetom spominjemo stradanja Saborčana i okupaciju ovog mjesta i župe od strane pobunjenih Srba dižemo svoj vapaj i za istinom o žrtvama komunističkog režima još u Drugom svjetskom ratu i poraću. Jer, još uvijek taji, skriva i niječe zločin komunizma učinjen tijekom rata, poraća i sve vrijeme njegove strahovlade. Postavlja se pitanje zašto i poslje dvadeset i više godina od demokratskih promjena još uvijek nema popisa žrtava komunizma ni dužnih obilježja niti doličnih spomenna? Tko to priječi, tko se tome suprotstavlja? Zašto se kod nas do danas nije poradilo na provedbi Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. Travnja 2009.g u kojoj se jasno obrazlaže kako je pomirenje krajnji cilj otkrivanja i ocijenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarističkih režima.
Kardinal Bozanić je kod posjeta Jasenovca i Gradiške predvodeći svećenike zagrebačke nadbiskupije ustvrdio: ''Crkva se zdušno zalaže da se svim istinoljubivim sredstvima što prije istraže svi aspekti događanja prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Premda je prošlo toliko vremena, a u njemu i mnoštvo mogućnosti, taj trud ne samo da ni danas nije uzaludan nego je nužno potreban.'''