Sastanak karitasovih volontera
Potom je uzela riječ prof. Ljiljana Vokić, bivša ministrica prosvjete, intelektualka... Ona je progovorila iz svog kuta gledanja o karitasu. Spomenula je poznatu misao Dostojevskog: “Ako Boga nema sve je dopušteno!” Upravo je u Bogu naše uporište za život za druge. Navela je nekoliko primjera iz života. Djeca čiji otac ne ide u crkvu i ona će prestati nakon krizme u 40% slučajeva. Odgovornost roditelja je velika upravo zato da djecu nauče živjeti za druge. Najveći dar je vjera. Nema veće radosti nego izvući nekoga iz blata života i otvoriti mu nadu. Za takav rad ne očekujemo pohvale. Dobro činimo ne zbog slave, priznanja nego zbog dobra. Ponekad ne možemo pomoći bolesnicima ali možemo biti s njima. Molitva je bila najveća snaga koja je bila odlučujuća u obrani domovine od ropstva. Dobro je potisnuto iz medija. Zato karitasovi volonteri čine nešto divno... Ovo su samo neke misli iz izlaganja prof. Ljiljane Vokić. Nakon predavanja razvila se diskusija u kojoj su sudjelovala obadva biskupa...
U drugom dijelu susreta podnijela je izvješće o radu biskupijskog karitasa gđa Katarina Matanić. Nabrojila je samo neke od aktivnosti odnosno pomaganja najpotrebnijima. Karitas podijeli svaki drugi mjesec 450 obiteljskih paketa hrane. Posene programe priređuju za dan polesnika, dan života. Organiziraju korizmenu akciju “Misereor” tj. skupljanje novčanih priloga za potrebne. Kariritas uzgaja krumpir koji daruju pučkim kuhinjama. Zatim podijela 44 tona jabuka, mandarinki...Karitas nije rezerviran za volontere: karitativno može raditi svaki čovjek. Nitko nije tako siromašan da ne bi mogao nečim obdariti drugoga.