Senj: biskup Bogović predvodio svetu misu na staroslavenskom jeziku
Iako je Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva Hrvatski sabor proglasio 22. veljače kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora, zadnji tjedan u listopadu u Senju je u znaku glagoljice. Spomen na ovo jedinstveno hrvatsko pismo započelo je Glagoljskom misom na staroslavenskom koju je predslavio gospićko-senjski biskup u mirovini Mile Bogović a nastaviti će se u utorak 29. listopada predstavljanjem njegove zadnje knjige „Glagoljica-bitna odrednica hrvatskog identiteta“. Predvodeći misu na staroslavenskom biskup Bogović je poručio:
„Danas imamo misu na staroslavenskom jeziku. Mnogima će to biti nešto novo,a stariji će se prisjetiti vremena kada je to bilo redovito. Kad god su oni došli u crkvu na nedjeljnu misu, odjekivala je ovdje staroslavenska ili starohrvatska riječ. Neki će se pitati zašto se o tome govori u propovijedi. To je pitanje znanosti. Ipak se to odnosi i na ovu zajednicu vjernika jer je 1248. da Senj unutar Crkve dobio stratešku ulogu u prevladavanju raskola iz 1054. i uključenje pravoslavnih Slavena u crkveno zajedništvo. Senj je postao polazište od kojega kreće misija prema Istoku, prema pravoslavnim Slavenima. Takvu ulogu u Crkvi Senj nije imao ni prije ni poslije. Danas se glagoljica i staroslavensko bogoslužje proučavaju na svim stranama svijeta. Najprije je taj jezik ušao u bogoslužje na hrvatskim prostorima i zadržao se u njemu preko 1000 godina. Odavde se proširio i na neke druge krajeve, ali je život glagoljice na izvanhrvatskim prostorima bio kratkoga vijeka. Senj je važan i po tome što je samo u njegovoj katedrali bila ta praksa. Prostor uporabe glagoljice vezan je zapadnu Hrvatsku. Od biskupskih crkava odnosno katedrala samo je ova katedrala imala glagoljsko bogoslužje. U drugim biskupijama zapadne Hrvatske bila je glagoljica dopuštena u župnim crkvama, ali ne u katedrali.
Glagoljicu i staroslavensko bogoslužje uveli su bizantski misionari na naše područje u vrijeme kada je cijeli jadranski obalni pojas s otocima bio pod Bizantom. Otuda se to bogoslužje širilo i u unutrašnjost Hrvatske. Dugo vremena Rimska Crkva je nevoljko podnosila to bogoslužje, jer ono nije nigdje postojalo osim u Hrvatskoj. Svuda se služila misa na latinskom. No u 13. stoljeću Rim je shvatio da bi upravo praksa koja se kod nas ukorijenila mogla koristiti za povezivanje pravoslavlja i katoličke Crkve. Kao polazište te strategije izabran je upravo Senj. U Senj dolazi 1247. na biskupsku stolicu papinski delegat Filip koji će krenuti prema Istoku, među pravoslavne Slavene. Već sljedeće godine 29. ožujka 1248. šalje mu papa Inocenta IV. dopis u kojem mu kaže da i on kao biskup misi na staroslavenskom iz glagoljskih knjiga svuda gdje postoji praksa glagoljanja. To znači i izvan svoje biskupije. Time su u krug glagoljaša ušli najučeniji ljudi svoga vremena: biskupi i kanonici. Takav pokušaj u 11. stoljeću nije uspio (priča o Vuku i Zdedi),
Došlo je do promjene odnosa s Istokom. Glagoljicu Sveta Stolica uzima kao Bogom dano sredstvo za dobro Crkve.
Počinju bolji dani za glagoljicu ali i za Senj koji je stavljen u središte toga glagoljskog svijeta. Tada počinje Zlatni vijek hrvatske glagoljske kulture. Do tada biskupi nisu bili glagoljaši i u katedralama se nije glagoljalo. To će vrijediti i dalje za druge biskupe i druge katedrale. Jedino je senjski biskup bio glagoljaš i jedino se u senjskoj katedrali svečana misa smjela biti samo na staroslavenskom jeziku. Od pape je sigurno dobio financijsku i drugu pomoć da naše glagoljaštvo bude opskrbljeno svime što je potrebno za tako važnu ulogu u Crkvi. Učeniji glagoljaši dolazili su u Senj i s Krka i drugih otoka. Nazvao sam to vrijeme: Senj u središtu svijeta glagoljice Tada počinje uspon glagoljice ne samo u Senju nego općenito. Tako već 1288. imamo poznati Vinodolski zakon pisan glagoljicom. Dakle, samo četrdeset godina nakon pisma pape senjskom biskupu Filipu. Vjerojatno je senjski govor utjecao na standardizaciju hrvatske redakcije staroslavenskog liturgijskog jezika. Budući da je ovdje bila veliko trošenje glagoljskih knjiga, one nam nisu sačuvane.
Zašto je staroslavenska služba mogla poslužiti kao most za povezivanje pravoslavnih Slavena s katoličkom Crkvom? Pa zato što je jezik naših bogoslužnih knjiga i njihov bio slavenski. Pravoslavni Slaveni ne trebaju se bojati da će im katolička Crkva u slučaju sjedinjenja ukinuti slavenski jezik i nametnuti latinski jer već u krilu Katoličke Crkva postoji praksa njihova jezika. Od 1248. do 1968., dakle 720. godina, u ovoj se crkvi svečana služba Božja slavila se samo na staroslavenskom jeziku.
Vi Senjani trebate biti ponosni na tu izuzetnu povlasticu i ulogu koju vam je Crkva povjerila pred više od 700 godina. Nije zato čudno da je u Senju bila prva (sigurna) hrvatska tiskara. Sljedeća bit će u Rijeci a osnivač joj je Šimun Kožičić Benja koji je jedno vrijeme upravljao i Senjskom biskupijom. I u novom vijeku, kada su naši glagoljaši ostali bez imanja i znanja, kreće inicijativa od senjskog biskupa Agatića da se tiskaju nove glagoljske knjige.
Da znate o čemu se radi, ravnateljica sakralne baštine priredila je malu izložbu glagoljskih knjiga pa ih možete pogledati. Inače u Senju se nije sačuvala nijedna glagoljska knjiga koja je izišla iz senjske tiskare. Jednostavno zato jer su se takve knjige ovdje koristile, trošile i istrošile. Ipak je sačuvano više kamenih spomenika koji su najbolji svjedoci o životu glagoljice u ovom gradu. Papiri putuju, a kamenje ostaje na svom mjestu.
I na kraju, da ova propovijed ne ispadne kao neko predavanje, spomenut ću jedan detalj.
Glagoljica je kršćansko pismo. Ono počinje s križem. Slovo a je križ. Isusov križ je najveća mudrost, kako kaže sv. Pavao. Kao što počinjemo dan, rad, molitvu s križem, tako je i na početku abecede križ.
Povodom 750. obljetnice spomenutog pisma pape Inocenta IV. senjskom biskupu Filipu imali smo 1998. posebnu proslavu. Za tu prigodu napravljene su nove klupe na kojima je glagoljicom napisano KATEDRLA SENJ 1998. a s druge strane su slova poredana po abecedi. Ona su tim redom označavala i brojeve 1, 2, 3…..
Staroslavensko bogoslužje je izvan uporabe nakon Drugog vatikanskog sabora. Dobro bi bilo da se povremeno ipak ono upriliči. Ovaj put je u prigodi predstavljanja moje knjige: Glagoljica – bitna odrednica hrvatskog identiteta; od hrvatskih korijena do svjetskih razmjera.
Kada se shvati ono što sam vam danas rekao, možemo mirno reći: Nema mjesta na kugli zemaljskoj za koji bi glagoljica više značila nego što je naš Senj i ova katedrala.
Glazbom je misu animirao katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića Špike i uz orguljsku pratnji Milana Dučiča a izveli su euharistijsku misu na staroslavenskom velikog senjskog glazbenika Ivice Krmpotića kojeg su partizanske vlasti nedužnog strijeljale 1943. godine.
Zvonko Ranogajec
Galerija fotografija
