SJEMENIŠTARCI ZADARSKOG SJEMENIŠTA U GOSPIĆKOJ KATEDRALNOJ ŽUPI
Kristijan Miletić svjedočio je o svom zvanju. Svake nedjelje promatrao je svećenika na sv. misi dok je ministrirao i više puta razmišljao o svećeničkom pozivu. U sedmom razredu želja za ostvarenjem svećeničkog poziva posve ga je obuzela i počeo se moliti da mu se ostvari. Prepreku je vidio u školi, jer po ocjenama ne bi se mogao upisati u gimnaziju. Sada je u prvom razredu u sjemeništu i svakog dana moli da raste i ustraje u zvanju. Uspio je doći u sjemenište i zadovoljan je jer sjemeništarci imaju bogat duhovni, kulturni, društveni život i određeno vrijeme za učenje i napredovanje u znanju. Nakon ovog Kristijanovog predstavljanja izveli su scenski prikaz „Tajna Božjeg poziva".
Radnja se zbiva oko poziva jednog svećenika misionara koji u molitvi razgovara s Bogom i zahvaljuje za svoj poziv, za svoj život i obitelj koja ga je odgajala u vjeri i podržavala do odlaska u misije u Afriku gdje se sada nalazi. Zahvaljuje za svoj rad, napose što priprema Makunka, sina plemenskog poglavice, na krštenje. Jednog dana zatekao je Makunka kako uči Očenaš i izgovara „... kruh naš svaki naš i ne odvedi nas od napasti... i nikako ne uspijeva točno naučiti, jer ne razumije molitvu, pa upita misionara: „Što je to napast?
MISIONAR: Napast? To ti je na primjer kada mama Anba stavi kolač od manjoke da se ohladi a ti mozgaš kako bi joj potajice mogao ukrasti jedan komad.
MAKUNKO: Onda ja ne molim krivo, Oče?
MISIONAR: Kako to misliš?
MAKUNKO: Ja molim Boga da me ne odvede od napasti, hoću reći od kolača?
MISONAR: A reci mi što je bolje i što Bog hoće da ti sam napuniš svoj nezasitni trbuh ili da Anba bude sretna što će svatko dobiti svoj dio kolača?
MAKUNKO: Da se mama Anba ne ljuti.
MISIONAR: Makunko, ti ćeš naučiti molitvu Gospodnju ali te ja neću krstiti dok se ne popraviš i ne prestaneš krasti kolače.
MAKUNKO: Oče, ja se želim krstiti, neću više krasti kolače obećavam ti. Sad znam što je napast..."
Nakon ove anegdote prošle su godine misionareva rada. Uspio je sebi odgojiti nasljednika. Bio je to upravo Makunko. Božja providnost odvela je mladog afričkog svećenika u jedan europski velegrad gdje mu je bio teži pastoralni rad nego njegovom bijelom župniku u Africi. Nailazio je na hladne maske ozbiljnih i zamišljenih ljudi koji nisu znali odgovoriti na njegov smiješak nego su jurili za svojim poslovima, a susreo je i mnoge beskućnike, ovisnike, napose o drogi.
Nakon ove poučne životne drame svećenika misionara bijelca i crnca, sjemeništarci su na mandolinama, gitarama i berdu odsvirali dvije pjesme koje je s njima pjevao katedralni zbor. Nakon sv. mise sjemeništarci su bili gosti na objedu u župnom uredu gdje su ih župnik i župni vikar vlč. Josip Šimatović upoznali sa životom župe. Nakon objeda naši sjemeništarci posjetili su svog biskupa mons. Milu Bogovića u biskupskom domu, a ostali su šetajući upoznavali grad.
Molimo rado za nova duhovna zvanja i snagu onima koje Gospodin zove da se odazovu i pođu za njim te da ustraju!