Duhovni vikend za mlade
Započevši u petak svetom misom otvorili smo pikantnu temu: Križ. U prvom nagovoru kojeg je održao T.Rogić istaknuo je ono što križ rađa i ruši, kako nositi svoj svakodnevni križ te kako je naša sloboda crta preko koje Bog nikada neće prijeći. Osvrnuvši se kratko na križ kao dimenziju naše duše završio je stihovima Nikole Kuzmičića: „Kad ti se čini da je sve mrtvo, ne očajavaj-uzvjeruj! I pričekaj da prođu tri dana- Ma koliko dugo trajali."
Subotnji program duhovnog vikenda započeli smo jutarnjom molitvom, a nakon molitve i doručka razmatranje nam je održao M.Mlakić. Krenuvši od prvih stranica Biblije ukazao nam je na ključ slobode: Stvoreni smo na sliku Božju iz LJUBAVI. Nastavili smo dalje kroz knjigu Postanka i zaustavili se na dva stabla: stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. Tu smo otkrili još nešto: Ropstvo je shvaćati što je dobro, a opredjeljivati se za zlo. Ne smijemo zadirati u strukturu dobra i zla jer je tu najveći problem slobode. Moramo razlikovati što jest dobro a što nije; ne razlučivati tako da sami odlučujemo što je dobro a što nije. Sloboda je poziv na savez života, a ja mogu reći da sam slobodna kada odlučim da zlo neću činiti. Istaknuvši neke biblijske likove uvidjeli smo da sami svojim snagama ne možemo ništa, ne možemo ostvariti onu pravu slobodu. U tome nam je sam Božji sin najbolji učitelj i sloboda, a o toj temi progovorio je treći pastir vlč.Grga. Započevši svoje razmatranje slikom Boga koji stvara svijet slobodnih ljudi, a ne robota. Te slikom Isusa koji poučava inteligencijom, a zaključuje kroz sito srca. Uz malo narodne teologije: „sit očenaš vragu oči izbija" uputili smo se na ručak.
Subotnje popodne iskoristili smo za kratku šetnju do vidikovca na slapove Plitvica a pri povratku u centar svetom ispovijedi završili smo popodnevno druženje.
Nakon svete mise i večere iznesli smo svoje dojmove po grupama, a prije počinka pogledali smo odličan film Susret.
Nedjelja je započela pogledom na Judin neostvareni poziv, a razmatranjem smo zaključili da je Juda zapeo na pogrešnom drvetu jer mu je na pameti bilo ono što je ljudsko, odnosno vlastiti kompromis koji se uvijek osveti. Slijedilo je nedjeljno euharistijsko slavlje uz domaćine te neplanirani ručak kao poklon domaćina vlč. Štefančića. Nakon objeda uputili smo se svojim kućama ispunjeni zajedništvom, radošću i raznim mislima. Mene se osobito dotakla usporedba naše ljubavi i života s cvijetom agave. Taj cvijet samo jednom cvijeta, samo jednom stabljika izraste, donosi veliki broj malih cvjetova,a nakon toga potpuno se osuši ostavivši za sobom mnogobrojne plodove. Budimo i mi cvjetovi agave.
Ana
