SLUNJ: Svijećnica u slunjskom kraju
Početkom 5. stoljeća u Jeruzalemu se slavio današnji blagdan svečano kao Uskrs. Za cara Justinijana u 6. stoljeću poznat je u čitavom rimskom carstvu kao zapovijedani blagdan. Izvorni naslov je bio Susret Gospodnji - Isus dolazi u hram i susreće predstavnike Staroga zavjeta - šimuna i Anu. Na zapadu je poznat kao Marijin blagdan. Nakon Drugog vatikanskog sabora (1960.) blagdanu se vraća staro značenje s nazivom Prikazanje Gospodinovo. Blagoslivlju se svijeće kao podsjetnik na svjetlo vjere, potiče razmišljanje o Isusu kao znaku osporavanom, potiče promišljanje o položaju starijih ljudi u društvu i crkvi. Isus, koji je svjetlo "na prosvjetljenje naroda" postaje kamen spoticanja: nekima je na spasenje, a nekima može biti na propast. Ljudi se oko njega opredjeljuju... "Dijete je raslo i jačalo. Bog ga je napunjao mudrošću i milost je Božja bila na njemu". To je najljepši odgojni program za svako dijete, za mlade. Ovaj rast tiče se svakog vjernika: trebamo do kraja života rasti u Kristu. Ovdje vidimo razlog zašto crkva danas slavi Dan posvećenog života. Ne mislimo pri tome samo na svećenike, redovnike i redovnice koji slijede Isusa izbliza, nego na svakog vjernika, u bilo kojem zvanju i zanimanju. Svi oni mogu rasti u mudrosti i milosti!