Susret župnih pastoralnih vijećnika na početku Godine vjere
Vrata su Isus Krist, prag je riječ Božja a korak koji trebamo učiniti u prijelazu praga vratiju vjere je zajedničko djelo milosti i ljudske slobode. Tim prelaskom događa se otajstvo vjere, istaknuo je don Ante te zaključio da je glavni uzrok papinog proglašenja Godine vjere što se kršćanska kultura opoganila. Zato je potrebna nova evangelizacija koja se ostvaruje Katekizmom katoličke crkve, osnovnim sredstvom za upoznavanje vjere i mjerila ispravnosti sadržaja vjere i teologije. Vjera raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi. Dr. Mateljan je zatim pojasnio 8 poticaja pastoralnih smjernica da se pomogne oživotvorenju papinog dokumenta Porta fidei, kao što je nabrojio i 4 tvrdnje, pojasnio 4 razine njegove realizacije i pet najčešće ostavljanih pitanja. To su kakvo je stanje vjere danas, koji su razlozi krize današnje vjere, je li Crkva pomoć ili smetnja u vjeri, gdje je u našoj vjeri Isus Krist, to o svjedočanstva vjernika. Zaključak dr. Mateljana je da gdje nema Boga počinje gatanje i magija a svijet traži nove svjedoke i jedinstva u ljubavi. U kasnijoj raspravi je poručio da nam nedostaje na formativnoj razini snažnih intelektualaca koji bi bili sposobni da kritički djeluju na narod. Biskup Bogović je pak iznio mišljenje da je papa Ivan Pavao II upravo u Hrvatima vidio nadu za Europu. Hrvate danas gone i kada čine dobro, i nema danas naroda koje se tako krivo i bezobzirno napada. Možda Bog nas Hrvate priprema da Europu učinimo boljom.
Na misnom slavlju u župnoj crkvi Presvetog Trojstva na kojoj je koncelebriralo 16 svećenika a gdje je misu glazbom animirao AZ Vladimir Prelog, biskup Bogović je zapitao vjernike, skrivamo li se u svojoj vjeri, te ima li u njoj farizejštine? Najveća je vrijednost u životu ako čovjek prepozna što Isus želi u našem životu i da to slijedi. Upravo zato su i održavani koncili koji su ljude htjeli poticati na bolje svjedočenje vjere. Biskup je predstavio povijesnu kronologiju 21 održanog sabora u proteklih 21 stoljeće, kako 8 održanih sabor u 1. tisućljeću tako i 13 općih papinskih sabora održanih u 2. tisućljeću nakon razlaza pravoslavne i katoličke crkve 1054. godine. Biskup je zatim podrobnije prezentirao odluke i definicije 2. vatikanskog sabora u cilju posadašnjenja crkve u to vrijeme i za evanđelje sadašnjeg vremena. Tim promjenama stvoreno je novo lice iste crkve, a kao najvažnije odluke su narodni jezik u liturgiji, koncelebracije, crkva kao božji narod, uvažavanje onog što je stvoreno kroz povijest kao i deklaracija o vjerskoj slobodi. Biskup je zaključio da je posljedica 2. vatikanskog sabora jasno poimanje crkvenog nauka kao i samog pojma vjernika. Nazočnim vijećnicima biskup je na kraju poručio da po svom svjedočenju trebaju viti vjernička elita. Pohvalio je i domaćina na zahtjevnoj organizaciji ovakvog skupa.